Zapošljavanje prosvjetnog kadra

Zloupotreba tehnološkog viška

19.08.2016

Nezakonito zapošljavanje u škole u Kantonu Sarajevo nije posljedica nesavjesnog rada pojedinaca, već sistemski konstruiran i svjesno održavan problem – upozorava Aziza Marinković, nastavnica fizike, i traži da reagujemo. Dio njenog zahtjeva za reakciju, kao i dio dokumenata kojima argumentuje svoje tvrdnje donosimo u tekstu.

Foto: Richard Wheeler

Jedan od načina nelegalnog zapošljavanja, kako kaže Aziza Marinković, je primjena Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika sa kriterijumima za iskazivanje prestanka potrebe za zaposlenicima koji su djelimično ili potpuno ostali bez radnih zadataka i postupak popune upražnjenih radnih mjesta u osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama na području Kantona Sarajevo od 25. 5. 2011. godine.

Sporni Pravilnik nije na vrijeme objavljen u Službenom listu pa se, između ostalog, i zbog tog sumnja u njegovu legalnost. Objavljen je tek u julu 2015. godine. U vezi s tim je postavljeno i poslaničko pitanje 21. 7. 2015., na koje nikad nije dat odgovor. Pravilnik je donesen na osnovu Kolektivnog ugovora čija je valjanost također upitna. Potpisao ga je s tada neregistriranim sindikatom ministar, a ne vlada, pa je Skupština Kantona Sarajevo na sjednici održanoj 29. 3. 2012. donijela zaključak da taj kolektivni ugovor nije obavezujući za Vladu KS jer ona nije učestvovala u njegovom donošenju iako je ona jedino ovlaštena za to.

Pravilnik, nadalje, omogućava manipulaciju kategorijom tehnološkog viška. Naime, 2010. godine Ministarstvo je zabranilo raspisivanje konkursa na neodređeno radno vrijeme, između ostalog i zbog zbrinjavanja tehnološkog viška čije je enormno uvećavanje izazivalo sumnju da svi proglašeni tehnološkim viškom zaista i pripadaju toj kategoriji. Marinković to objašnjava na sljedeći način: Povećanje broja osoba koje su odjednom postajale tehnološki višak događalo se zbog toga što su odabrani kadrovi od strane političkih elita nekako i često bez konkursa zapošljavani u stalni radni odnos i to na par sati norme, nakon čega su odmah proglašavani tehnološkim viškom; i već naredne školske godine im je dopunjavana norma, a da nisu ni djelimično ni potpuno ostali bez nastavne norme na koju su primljeni.

To, međutim, nije u skladu sa članom 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju. Taj zakon objavljen je u službenim novinama 2011. godine, broj 31. On se navodi i u preporuci Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH u vezi sa slučajem Marinković od 25. 2. 2015. godine. Njime se mijenja član 75. Zakona o osnovnom obrazovanju KS i on od tada glasi ovako:

Nastavnici, stručni i drugi saradnici, zaposlenici definiraju radni angažman Ugovorom o radu. Upražnjena mjesta u osnovnim školama prvo se popunjavaju sa jedinstvene rang liste zaposlenika za čijim je angažmanom potpuno ili djelimično prestala potreba u odnosu na ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključili sa poslodavcem na osnovu javnog konkursa, koja se vodi u ministarstvu, odnosno Javnog konkursa koji se istovremeno objavljuje u sredstvima javnog informisanja i na službenoj internet stranici ministarstva. Ukoliko u osnovnoj školi kao javnoj ustanovi postoji upražnjeno radno mjesto škola je dužna prvo preuzeti lica sa spiska uposlenika za čijim je radom potpuno ili djelimično prestala potreba iz stava 1. ovog člana, koji ispunjava opće i posebne uvjete. Ukoliko se popunjavanje upražnjenog radnog mjesta u skladu sa stavom 2 ovog člana ne može realizirati, upražnjeno mjesto se oglašava putem Javnog konkursa, koji se provodi u skladu sa Pravilnikom i kriterijima za prijem zaposlenika u radni odnos, koji donosi ministar uz konsultacije sa sindikatom.

Prema riječima nastavnice Marinković, ove, kao i prethodnih školskih godina, tehnološkim viškom su se smatrali i oni koji nisu primljeni putem konkursa (jer konkursi na neodređeno radno vrijeme nisu bili dozvoljeni), ali i zaposlenici koji su primljeni na nepune nastavne norme i mali fond sati, od 5 do 10. Tako da po spomenutom članu Zakona nisu ni djelimično a ni potpuno ostali bez radnih zadataka u odnosu na ugovor o radu koji su zaključili sa poslodavcem. Ministarstvo im je uprkos tome dodjeljivalo status tehnološkog viška i rješenjima ih raspoređivalo u škole koje su iskazivale potrebu za određenim nastavnim kadrovima.

Osim navedenog, Ministarstvo za obrazovanje kasni sa izdavanjem dozvola školama za raspisivanje konkursa, ili škole same to čine, a Ministarstvo ne reaguje. To također pogoduje zapošljavanju podobnih. U slučaju da nije raspisan na vrijeme, po hitnom postupku se bira željeni kandidat, a konkurs se formalno objavljuje i po njegovom objavljivanju na poslu ostaje onaj već izabrani.

O svemu ovome, a u vezi s ličnim problemom zaposlenja, unatoč potrebnim kvalifikacijama i tome da je više puta bila na prvom mjestu prilikom apliciranja za posao, autorica se obraćala ministru. Odgovore, kako kaže, nikad nije dobila. Iz Ministarstva nisu odgovorili ni na upite Školegijama u vezi s njenim tvrdnjama. Preporuku za rješenje problema o kojima Aziza Marinković govori u više navrata dao je i Ombudsman BiH, ali prepreke nisu otklonjene.

Pisma gospođe Marinković, kao i preporuke Ombudsmana, možete naći na sljedećim linkovima.

Pismo 1

Pismo 2

Preporuka Ombudsmana 1

Preporuka Ombudsmana 2

Preporuka Ombudsmana 3

Školegijum redakcija