Nastavnička pitanja

Metodologija rada

Otpori jedinstvenoj metodologiji izrade Godišnjeg programa rada škole

Azra Jasika

29.09.2016

„Ideja je nova kombinacija starih elemenata. Nema novih elemenata. Postoje samo nove kombinacije . (Dryden, 2001:184).

 

Foto: John Guthrie

Šta je Godišnji program rada škole i zašto je on važan

Godišnji program rada škole predstavlja temeljni i najvažniji dokument škole, kojim se određuje njena cjelokupna djelatnost. Dakle, njime se planiraju i programiraju različiti segmenti rada ustanove u skladu sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima. Uređuje se rad, organizacija i djelovanje škole kao odgojno-obrazovne institucije za period od jedne školske godine. Godišnjim planom i programom rada školske ustanove utvrđuje se mjesto, vrijeme, način i izvršioci poslova. GPR škole u pravilu sadrži:
– opće podatke o školi i uvjetima rada,
– podatke o izvršiocima poslova,
– godišnji školski kalendar,
– podatke o rasporedu smjena i časova za sve vidove nastavnih i vannastavnih aktivnosti   unutar utvrđene organizacije rada,
– sedmični i godišnji broj sati po razredima i oblicima odgojno-obrazovnog rada,
– planove rada direktora/ravnatelja, učitelja, odnosno nastavnika te stručnih suradnika,
– planove rada organa upravljanja (školskog odbora), te stručnih organa i timova,                           – planove rada Vijeća roditelja i Vijeća učenika škole,
– plan stručnog osposobljavanja i usavršavanja nastavnog osoblja i stručnih saradnika,
– podatke o projektnim i drugim aktivnostima koje su u funkciji odgojno-obrazovnog rada i poslovanja školske ustanove,                                                                                                        – kao i programe koji imaju preventivni karakter.

Stoga je njegovo donošenje od izuzetne važnosti za svaku školu.

Priča o jedinstvenoj metogologiji za izradu GPR-a škole: Mala rekapitulacija aktivnosti ministarstva u vezi sa GPR-om

Započeli smo ovaj tekst citatom iz knjige Revolucija u učenju jer želimo skrenuti pažnju na opetovanje činjenica i pogreške u razumijevanju bitka škole. Krenimo redom:

Postojanje metodologije

Ljudima je svojstveno da zaboravljaju, pa ću na ovom mjestu podsjetiti cijenjene čitaoce, i stručnjake koji su svjedoci tog vremena, da smo još od školske 2005/2006. godine imali uspostavljenu metodologiju za izradu Godišnjih programa rada škole. Prema tom modelu dosad smo programirali rad u svim osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo. Razlike su se javljale u obimnosti podataka i strukturi sadržaja ili tehničkoj opremljenosti, što je razumljivo ako se ima u vidu činjenica da su škole međusobno različite, da se nikakvom metodologijom, a pogotovo jedinstvenom, ne može obuhvatiti ono što čini školsku klimu i kulturu škole, njen pedagoški etos i procese koji se tokom realizacije tog programa javljaju u školi. Za ilustraciju ove tvrdnje mogli bi uzeti pet-šest osnovnih ili srednjih škola u slučajni uzorak i analizirati njihove Godišnje programe rada u usporedbi sa Izvještajima o realizaciji tih istih programa.  

Dakle, metodologija za izradu GPR-a škole već postoji i to je jedan od razloga što se već na početku, prilikom dostave jedinstvene metodologije, u školama i među profesionalcima koji žive te procese, pojavio otpor novoj jedinstvenoj metodologiji. 

Već viđeno – oblici izvanjske kontrole

Ova jedinstvena metodologija u sebi sadrži cijeli set tabela za prikupljanje podataka o broju i stukturi učeničke populacije, zatim obrazovnom nivou i zaposlenosti njihovih roditelja, te broju i strukturi zaposlenih u školi, koje smo jedanput već vidjeli. Naime, 2011. godine imali smo sličan pokušaj intervencije u unutrašnje biće škole. Tadašnji direktori osnovnih i srednjih škola su djelujući kroz Zajednice osnovnih i srednjih škola, pa i individualnim naporima i razgovorima sa donosiocima odluka u Ministarstvu, osujetili njihovo uvođenje u postojeću metodologiju za izradu GPR-a škole. Smatrali su da takav pristup na mala vrata uvodi izvanjske mehanizme kontrole, koji više odražavaju policijske metode nego li pedagoški pristup u školskom okruženju. Principi mendžmenta u obrazovanju, usvojeni od strane nosioca odgovornosti u školama, počinju se propitivati na pogrešan način. Dostignuti nivo razvoja škola i školskog osoblja na polju demokratizacije odnosa, trebalo je svesti na neki šablon, da bi se lakše kontrolisali neki pojedinci koji pogrešno primjenjuju pedagoške standarde i normative. Na sceni smo imali dva suprotstavljena pristupa samog ministarstva. Prvo su, u saradnji sa nevladinim sektorom, učili rukovodioce škola kako da namiču novac za projekte i programe u školi, da se stručno usavršavaju i potiču profesionalizaciju članova kolektiva i rade na razvoju inkluzivnog okruženja sa jedne strane, a onda im uskraćuju podršku i kroz set tabela kojima dorađuju  GPR žele započete procese samokontrole vratiti unatrag.

Dakle, oni koji intenzivno oživotvoruju pedagošku praksu škole i pamte više od jednog ministra, sjetili su se 2011. godine i prvog pokušaja uvođenja dodatnog administriranja i izvanjskog pritiska na školsko osoblje i škole. To je bio drugi razlog otporu metodologiji koja u sebi sadrži iste te tabele.

Rasprava radi rasprave

Na e-mail adrese svih osnovnih škola u Kantonu Sarajevo stigao je 12. maja 2016. godine poziv za javnu raspravu o Jedinstvenoj metodologiji za izradu godišnjeg programa rada osnovne škole, upućen sa službenog maila Misnistarstva za obrazovanje, nauku i mlade /mon@mon.ks.gov.ba/. Prijedloge, primjedbe i sugestije na tekst ponuđene radne verzije dokumenta svi zainteresirani u školstvu trebali su dostaviti do 20. maja 2016. godine, na e-mail predsjednika Komisije, Mulić Vahida.

Cijeneći da se radi o vrlo važnom dokumentu za procese planiranja i programiranja rada škole, uradili smo analizu radnog materijala i u zadatom roku dostavili svoje primjedbe i sugestije predlagaču. Na ovom mjestu prenosimo naša zapažanja i primjedbe:

  1. Pravni osnov vezan za proceduru i način donošenja GPR osnovne škole nije ispoštovan, jer u članu 37. Zakona o osnovnom odgoji i obrazovanju („Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 10/04, 21/06, 26/08, 31/11 i 15/13), stav 4. stoji: „Osnovna škola, nakon usvajanja, dostavlja godišnji program rada najkasnije do 30. septembra za tekuću školsku godinu, i to po jedan primjerak: osnivaču, odnosno Ministarstvu i Prosvjetno-pedagoškom zavodu i nadležnom organu općine.“ To znači da GPR škole ne može sredinom septembra ići na saglasnost Pedagoškom zavodu kad to Zakonom nije tako definisano, te se tačka 4. na strani 3. mora brisati iz ove metodologije (ukoliko se u međuvremenu zakonsko rješenje u tom dijelu ne promjeni).
  2. Predloženi obrazac, zasnovan na metodologiji TQM, predstavlja pokušaj da se kroz niz tabela i obrazaca kvantitativno izrazi ono što se u školi radi ili se planira uraditi. Sektor za kvalitet u Ministarstvu postoji ali se propustila uraditi prethodna edukacija školskog menadžmenta i drugog osoblja o samoprocjeni i eksternoj evaluaciji, odnosno o upravljanju pomoću TQM. Bilo bi dobro provjeriti koliko je današnjih direktora škola prošlo edukaciju te vrste i u stanju je raditi samoevaluaciju i eksternu evaluaciju škole. 
  3. Ovakav GPR iscjepkao je unutrašnje biće škole. Od odgojno-obrazovne strukture ostala je samo forma. Nedostaje cjelovit pristup školi, jer su zanemareni neki ranije prihvaćeni pristupi i metodologije, koje je Ministarstvo promoviralo i podržalo. Naime u ovoj Metodologiji nisu našli svoje mjesto Razvojni plan škole zasnovan na metodologiji Indeksa inkluzivnosti, za koju su kratku edukaciju imali predstavnici svih škola početkom školske 2015/2016. godine u organizaciji Ministarstva i OSCE-a, a na temelju Priručnika o Indeksu inkluzivnosti koji je još 2008. godine uradio i promovirao Save The Children širom Bosne i Hercegovine. Ostaje nejano zašto se to nije uvrstilo.
  4. Ako i prihvatimo ili nam se nametne ovakav pristup izradi GPR-a za osnovne škole, pitanje je zašto se ta metodologija ne primjeni i na druge nivoe obrazovanja (npr. srednje škole)?
  5. Već dugo slušamo priču o opterećenosti administracijom uposlenika škole, a imamo novi zadatak te vrste. Ko će, na primjer, prikupiti tražene podatke za sve učenike škole, pa i one o školskoj spremi njihovih roditelja (Tabela 4.). Koliko je to relevantan podatak, kad ga imamo zbirno i ne znamo kvalitet pojedinačnog odnosa na realaciji dijete-roditelj ili nivo uključenosti u ispunjavanje roditeljske uloge/uloga.
  6. Na kraju dodajemo da se konačni tekst treba lektorisati i ujednačiti u pogledu rodne jednakopravnosti.

I onda, dogodi se kolektivni godišnji odmor. Upravo u to vrijeme, aktuelni ministar obrazovanja donio je Odluku o Metodologiji za izradu godišnjeg programa rada za osnovne škole. Pomenuta odluka je donesena 20. jula 2016. godine i dostavljena 15. augusta 2016. godine na adrese osnovnih škola u Kantonu Sarajevo. Čak i letimična analiza radnog i objavljenog materijala upućuje nas na zaključak da je poziv za javnu raspravu bio formalne prirode, jer su napravljene neznatne intervencije u prvobitnom tekstu. Doradio se dio procedura oko načina donošenja GPR-a, da se izbjegnu primjedbe o nezakonitosti u postupku utvrđivanja i prihvatanja nacrta GPR-a od strane obrazovnih vlasti. Dodata je još jedna alineja (5.8) u poglavlju o planiranju i programiranju odgojno-obrazovnog rada.

Naknadno smo, na adrese škola dobili separat o razvojnom planu škole, koji bi nam trebao biti vodič u izradi školskog razvojnog plana, zasnovanog na metodologiji indeksa inkluzivnosti.

A onda su se brojne pojedinačne intervencije direktora škola, 22. augusta 2016. godine oplodile kroz jedinstveni akt „Primjedbe aktiva direktora osnovnih škola Kantona Sarajevo na prijedlog teksta Jedinstvene metodologije za izradu godišnjeg progarama rada škole“. Kolege direktori su istakli dobre strane uspostave jedinstvene metodologije i napore Ministarstva da tom pitanju da važnost, ali su potom vrlo detaljno i sistematično uradili analizu sadržaja iste. Iznijeli su ukupno 65 primjedbi i prijedloga za unapređenje sadržaja metodologije. Krenuli su od brisanja tabela o socijalnom i porodičnom statusu učenika do formiranja četrdesetčasovne radne sedmice nastavnog osoblja, koja nije bila u saglasnosti sa važećim Pedagoškim standardima i normativima. Nastojali su za svaku primjedbu dati obrazloženje iz ugla organizatora posla, ali i zaštitnika prava učenika i uposlenika škole.

Vrijeme odmiče. Programiranje rada škole smo započeli obradom podataka o broju i strukturi učenika, o fondu nastavnih sati po razredima i predmetima, o radnoj i nastavnoj normi za uposlenike škole, kad nam dođe akt u kojem stoji da  se „rok za izradu GPR-a škole, po odobrenju ministra biti produžen za jednu sedmicu, odnosno, krajnji rok za donošenje GPR-a škole je 07.10.2016. godine.“ Nije mi jasno na temelju čega je ministar donio ovu odluku. Zakon je u tome jasan – rok za izradu GPR-a i dostavu već usvojenog GPR-a osnivaču, Pedagoškom zavodu i Općini na čijem području se nalazi škola je 30. septembar. Još jednom je ministar prekršio odredbe Zakona koji bi nam svima trebao biti lex specialis. 

Kontrola kao imperativ

Iako je dobrim dijelom prepisana ili rađena po uzoru na metodologije po kojima se izrađuju godišnji programi rada škola u Tuzlanskom kantonu ili u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, u našoj metodologiji, na početku su dobro navedeni principi na kojima se temelji koncept metodologije za izradu GPR-a škole. Ali ne možemo se oteti dojmu da ipak glavni cilj kontrola od strane Ministarstva i Pedagoškog zavoda, jer u obrazloženju odluke stoji S obzirom da zakonom nisu definirane jasne i precizne procedure za donošenje godišnjeg programa rada, te da nije predviđen nikakav kontrolni mehanizam za njegovu izradu i donošenje, konačni dokument se razlikovao od škole do škole i nije odražavao stvarnu sliku stanja u školi, pa je često bilo potrebno tragati za dodatnim podacima, što je otežavalo i usporavalo rad škole, i kontrolu od strane Ministarstva i Pedagoškog zavoda.“.

Tako smo napismeno dobili potvrdu da Ministarstvo svoju ulogu potencijalnog kreatora obrazovne politike mijenja za ulogu kontrolora i nadzornika nad programima rada škola u kojima Vlada ima imenovane upravne i rukovodne organe. Znači ne vjeruju im što rade i kako to rade. U cijelu priču o kontroli uključili su i jedino – istina krnje stručno tijelo Ministarstva – Pedagoški  zavod.  Zašto – nije nam poznato.

Zašto te aktivnosti ne idu u dobrom smjeru

Ni najveći optimisti nisu vjerovali da će se nova metodologija početi primjenjivati od ove školske godine. Razloga je mnogo, ali ćemo istaći samo neke od njih:

  1. Na početku procesa nije postojao jasan plan kako novu jedinstvenu metodologiju uvesti u škole, a da ona bude prihvaćena bez otpora – nedosljednost u pozivu na odredbe Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju;
  2. Podaci i informacije prikupljeni tokom javne rasprave nisu na adekvatan način obrađeni i ugrađeni u konačnu formu metodologije, koja je data na objavu;
  3. Prije objave odluke o donošenju metodologije trebalo je proglasiti nevažećim određene akte /staviti ih van snage/ ili usaglasiti neke dijelove metodologije sa važećim Pedagoškim standardima i pravilnicima;
  4. Parcijalna rješenja i naknadne intervencije stvaraju zabunu i konfuziju kod realizatora posla u školama;
  5. Nekad su pogrešne odluke zasnovane na dobrim namjerama, ali se to ne smije događati ministru koji mimo Zakona produžava rok za dostavu GPR-a škola, jer su ga uvjerili da se tako obiman posao ne može završiti u zadatom roku, zbog loše sinhronizacije poslova oko izrade i primjene nove metodologije;
  6. Nova metodologija nema elemente razvojnog planiranja već samo jedan dio, naknadno ugrađenog plana razvoja škole koji se temelji na indeksu inkluzivnosti;
  7. I na kraju najvažnije, nosioci promjene mogu biti samo oni ljudu koji u procesu promjene aktivno sudjeluju. Kad se ovaj stav bude doživljavao kao aksiom koji vodi ljude i profesionalce u Ministarstvu, u školama će imati saradnike, koji ne pružaju otpor promjeni već je propituju i prihvataju. Levinovski: „Ako želiš promjenu – budi dio promjene“.

 Literatura:

Dryden, G. i Vos, J. (2001) Revolucija u učenju: Kako promijeniti način na koji svijet uči, Educa, Zagreb.

Najnovije

Matematika

Intelektualni i životni izazov

Lejla Reko Šarčević

Zapošljavanje

Emka Alić: „Moj protest protiv lopovluka“

Amer Tikveša

Likovno vaspitanje

Šta ste radili na likovnom – zadaću iz matematike

Adnan Smajić

Zapošljavanje

Član po član – diskriminacija

Mirela Buljubašić-Mujić

Vjeronauk

Kad se sretnu religija i feminizam

Anes Osmić