Sajam minerala, stijena, fosila, poludragog i dragog kamenja

Kopam, minerali se kote

22.10.2016

Ima stvarno lijepih kristala i nevjerovatno je kakvih sve oblika i vrsta ima. Prvi put sam ovdje i stvarno mi je super. Inače, s roditeljima pronalazim minerale. Meni je to jako interesantno. U školi ne učimo o ovome. Samo nekad nešto spomenemo, kad radimo neke stijene ili tako nešto. Ne učimo baš puno o tome.

< >

Foto: Anes Osmić

Ovako Amila Skopjak, učenica sedmog razreda Osnovne škole Kaćuni iz Busovače komentira 13. Sajam minerala, stijena, fosila, poludragog i dragog kamenja, održan u Kreševu 15. i 16. oktobra ove godine. Ovdje ima priliku da nauči nešto više o mineralima koje zajedno s roditeljima pronalazi. Ovaj sajam je za nju, ali i brojne druge posjetitelje, odlična prilika da se informiraju i razmijene iskustva s ljudima iz raznih zemalja koji u Kreševo dolaze već trinaestu godinu zaredom. Koji me kristal zanima ja pitam nekog ko prodaje i saznam nešto više o tome. Ljudi mi kažu odakle je, gdje su ga pronašli, kakav je njegov sastav – kaže Amila i dodaje da bi i druga djeca trebala više da se upoznaju s mineralima i kristalima zato što je taj svijet izuzetno zanimljiv. Busovača, recimo, nije poznata toliko po nečemu, ali je poznata po mineralima. I ne znate kakvo je nešto dok ne vidite, dok ne uđete u neke stijene dublje. Ja, recimo, odem s roditeljima u šumu. U Busovači imamo Crni potok gdje najčešće kopamo. Meni je stvarno super kad pronađem neki manji ili veći kristal, ili prizmice. Onda ih očistimo malo, pogledamo, te kod kuće još bolje očistimo. Onda to sve spremimo i donosimo na sajmove da prodajemo.

Za Adisu Maršal, profesoricu geografije ovaj sajam ima značajan edukativni karakter. Svoje časove geografije organizira tako da učenicima ispredaje o mineralima, a zatim ih odvede u Zemaljski muzej da tamo vide ono što su učili. Tako učenici, zapravo, povezuju znanje sa stvarnim svijetom oko sebe. Na ovom sajmu mladi imaju priliku naučiti nešto više o prirodnim osobinama minerala i stijena iz njihove domovine. Ovdje imate jednu kolekciju minerala koju u školi nemamo. Sajam, zapravo, dođe kao neka vrsta izložbe na kojoj učenici mogu uživo vidjeti ono što u knjigama piše. Kada svojim rukama osjete ono što je u školi tek mrtvo slovo na papiru, učenici mogu imati neko trajnije znanje – pojašnjava Adisa Maršal, profesorica geografije.

Već trinaest godina u kontinuitetu kreševska Zavičajna udruga Citrin organizira Sajam minerala, stijena, fosila, poludragog i dragog kamenja. Žarko Bešlić, jedan od organizatora ističe da su ove godine animirali veći broj izlagača. Posjeta je također veća. Učenici iz Sarajeva, Zenice, Viteza, Čapljine, Mostara, Jajca posjetili su ovogodišnji sajam na kojem su pored izložaka minerala mogli da vide i dva štanda sa fosilima. Prvenstveno sa fosilima koji su pronađeni u BiH, u Gornjem Vakufu – Uskoplju u rudniku Gračanica, gdje su zarobljene i ostale životinje koje su nekada tumarale ovim prostorima. Također, u sklopu sajma mogao se posjetiti Franjevački samostan sa bogatom zbirkom, zaštićeno staro jezgro Kreševa, te se iz prve ruke mogla vidjeti završna prerada rude, tj. naučiti kako se iz rude dobija neka alatka za bilo koju uporabu. Žarko Bešlić, organizator, edukativni potencijal sajma objašnjava na sljedeći način: Kada vide uživo kako izgledaju kristalizirani oblici minerala, učenici odmah mogu nešto novo naučiti. Ovdje imaju jedinstvenu priliku da im preko 40-ak izlagača iz cijelog svijeta objasni koji je koji mineral, gdje se nalazi, kako se čuva, kako se kopa, kako vadi, te kakvu svrhu i primjenu imaju. Ovdje su izloženi skoro svi minerali koji postoje na našem planetu.

Nikola Pašajlić, jedan od izlagača na sajmu zadovoljan je posjetom. Dolazi iz Srbije i kaže da tamo imaju jako mali broj ovakvih sajmova. Iznenađen je posjetom i organizacijom. Cijelo jutro su defilovali autobusi učenika, studenata, i entuzijasta koji dolaze da vide, informišu se i kupe nešto novo. Na sajmu učenici ono što uče mogu da vide uživo. Mali broj i geoloških fakulteta imaju dobre kolekcije. Ovde mogu da vide neke stene i minerale koje ne mogu da vide u matičnim zbirkama. Kao drugo, mogu da se informišu koliko ta njihova nauka nešto vredi. Može im pomoći da cene sami sebe. Da nauče da cene sami sebe, zapravo. To je jedan od glavnih zadataka. I naravno, da upoznaju i druge kolege, kolekcionare. Kontakti su isto jako bitni u ovome poslu.

Edi Hasić ima četrnaest godina. Osmi je razred. Živi u Kreševu. Interesuju ga kristali. Sa grupom drugara prodaje kristale koje sami pronađu. Većinom nas je više djece u skupini. Odemo na mjesta gdje mislimo da ima minerala. Kopamo i kad dođemo kući čistimo kristale. Znaju da su pronašli kristal kada sjaji. Većinom svaki kristal ima neki sjaj. Onda kad dođemo kući još pod svjetlom provjerimo koliko sjaje. U školi ne učimo o ovome. Spomenemo ponekad, al' slabo. Amar Ahbabović je svake godine na sajmu minerala i u Kreševu i u Visokom. I njegov proces je sličan kao i kod većine. Od kopanja do pronalaska, preko čišćenja i prodaje na sajmovima. On, također, prodaje i preko interneta. Za minerale i kristale je počeo da se zanima kada je jedan dan šetao i odlučio da kopa na mjestu koje mu se činilo bogatim kristalima. Otada se više interesuje i danas se mineralima i stijenama bavi ozbiljnije. Bruno i Marko imaju deset i dvanaest godina. Također s roditeljima kopaju. Ali najviše vole kada se malo odvoje od starijih i svojim rukama iskopaju nešto. Tada su, kako kažu, najsretniji.

 

 

Anes Osmić