O zaustavljenoj reformi programa za BHS jezik i književnost

Igra gluhih telefona i nijemih argumenata

18.11.2016

Politička odluka ministra Kazazovića da bez ikakvog objašnjenja poništi izmjene i dopune programa za BHS jezik i književnost bila je i tema na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo 26. 10. 2016. godine

CC BY-SA 3.0 NY

Prošlo je više od mjesec dana kako je kantonalni ministar obrazovanja Elvir Kazazović svojom Odlukom poništio izmjene i dopune programa za predmet Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost. Uradio je to naglo, bukvalno prekonoći, udovoljavajući preporuci Savjeta za obrazovanje SDA. Nije se udostojio pojasniti razloge svoje odluke, nije obavijestio članove Komisije da je njihov posao bio uzaludan niti je članovima Aktiva nastavnika objasnio zašto su mu manje vrijedni od članova savjeta matične mu stranke.

Pošto je ministrova odluka bila politička, očekivano je i bilo da se o njoj raspravlja u Skupštini Kantona Sarajevo. Pogledao sam videozapis sjednice Skupštine, dio u kojem su ministar obrazovanja Kazazović, premijer Konaković, zastupnici Vukasović i Ćudić raspravljali o povučenim dokumentima izmjena i dopuna NPP za Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost.

Ministar Kazazović je odgovarao na postavljena pitanja zastupnika Marija Vukasovića. U svom nastupu za skupštinskom govornicom, ministar je iznio nekoliko netačnih tvrdnji. Ovdje ću komentirati njegov nastup za skupštinskom govornicom. Također, na kraju teksta pojasnit ću kako premijer Konaković svoju podršku odluci resornog ministra ne zasniva na činjenicama.

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Ja sam pozvao radnu grupu, obavio razgovor, i očekivao od njih da to u predviđenom roku demantuju, ako te špekulacije u medijima nisu tačne. Oni to nisu uradili u predviđenom roku, negirali su da se to desilo, a poslije je došlo do određenih ispravki.

Ministar zaista jeste pozvao članove Komisije na sastanak 26. 9. 2016. Osim članova Komisije (Namir Ibrahimović, Damir Šabotić, Velida Tinjak, Alma Jakubović, Dženita Hrnjičić, prof. dr. Muhidin Džanko) i ministra, sastanku su prisustvovali i pomoćnik ministra Abid Fejzić te Edin Smajić, koordinator predstavnika stručnih aktiva. (Na sastanku su članovi Komisije negirali tvrdnju magazina Stav da su izbacivali (bošnjačke i bosanskohercegovačke) pisce iz važećih NPP-ova. Predložili smo ministru i da provjeri jedne i druge navode – da iz gimnazija uzme godišnje planove profesora BHS jezika i književnosti i tako se uvjeri ko govori istinu. Netačno je da članovi komisije nisu demantovali "špekulacije u medijima": tekst Damira Šabotića Lament nad kanononom objavljen je 29. 9. 2016. Netačno je također da Komisija nije ispoštovala rok – na sastanku smo se dogovorili da ćemo dorađeni NPP za gimnaziju poslati do 3. 10. U ime Komisije, poslao sam izmijenjene .pdf dokumente na e-mail adrese Edina Smajića, koordinatora stručnih aktiva, Vere Bičakčić, savjetnice u Prosvjetno-pedagoškom zavodu (u skladu s dogovorom na sastanku), 3. 10. u 10.56, a što potvrđuje fotografija u prilogu.

Netačna je i ministrova tvrdnja da su ispravke pokazale kako je Komisija pogriješila. U dopunjenu verziju dokumenta ugrađen je i važeći NPP, kako bi i široj, a ne samo stručnoj, javnosti bilo jasno i vidljivo da nije bilo nikakvog izbacivanja pisaca.

Podsjećam, na stranici Ministarstva objavljeni dokument prethodno su vidjeli nastavnici osnovnih i srednjih škola te dizanjem ruke izglasali njegovo prihvatanje još u junu. Ko je stručniji da ocijeni valjanost dokumenta: nastavnici u osnovnim i srednjim školama ili članovi Savjeta za obrazovanje jedne političke stranke?

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Rekli su da je bilo nekih promjena koje su oni u početku negirali i mi smo se odlučili da ove godine izostavimo revidiranje nastavnog programa za predmet Bosanski jezik i književnost iz tih razloga da ne bi došlo do određenih sukoba interesa.

O kakvom sukobu interesa govori ministar? Čiji je interes bio da se zaustavi lažima i obmanama zaustavi reforma, i zašto je podržao taj interes?

Kazazović, za skupštinskom govornicom: S obzirom da smo dobili projekat od međunarodne organizacije Save the Children mi smo se odlučili da radimo kurikuralnu reformu prvo za jezičku oblast i već smo u ponedjeljak počeli sa tom pričom. Mi smo se odlučili da ne revidiramo taj program i da bude realizovan kroz kurikuralnu reformu na bazi ishoda i kompetencija i mi ćemo već sljedeće godine imati sprovedenu kurikuralnu reformu za to jezičko područje.

U najkraćem: ministar poništi dokument NPP-a za osnovnu školu u kojem su navedeni ishodi učenja i onda od nevladine organizacije uzima novac da bi u nastavi primijenio ishode koje je, svojom odlukom (bez ikakvog objašnjenja), poništio. Sad imamo situaciju da se nastavnici BHS jezika i književnosti edukuju za primjenu ishoda u nastavi kojih nigdje nema u kantonalnim dokumentima vezanim za obrazovanje.

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Tako da smo pokušali da izbjegnemo ovu politizaciju u slučaju nastavnog predmeta Bosanski jezik i književnost. Nismo se miješali u struku po pitanju donošenja svih programa za sve nastavne predmete, jer smatramo da u Ministarstvu nemamo kompetencije.

Naprotiv, svojom odlukom politizirao je cijeli proces (a ne izbjegao politizaciju), jer su mu bile važnije preporuke Savjeta za obrazovanje SDA, nego mišljenje ljudi koji rade u školama.

Kazazović, za skupštinskom govornicom: U ovom slučaju smo imali samo jedan taj problem i mislim da nije napravljena nikakva šteta i da ne bi trebalo uopšte da se problematizira ovo što se desilo.

Šteta je napravljena. Ministar obrazovanja je pokazao da nema povjerenja u nastavnike i da reformu obrazovanja može i treba da vodi ideološki karijerista s Univerziteta, kroz tijela političke stranke.

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Zaboravio sam da kažem da nije tačan navod da se mijenja komisija. Mi smo se odlučili da dopunimo komisiju. Znači komisija će biti dopunjena jer su nam pojedinci skrenuli pažnju da se taj problem jezika ne može posmatrati samo na razini predmetnih nastavnika i da je potrebno uključiti i neke druge stručnjake sa nivoa akademske zajednice.

Što više govori, ministar u sve dublju rupu upada. Nikakve informacije o razrješenju, dopuni, razlozima zaustavljanja izmjena i dopuna programa za BHS jezik i književnost do danas Komisija nije dobila. Svjesno prikriva činjenicu da je kao član u komisiju već bio uključen profesor metodike s Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ministar nigdje ne objašnjava zašto nastavni predmet BHS jezik i književnost nije kao i drugi, u koje ne treba uključiti "i neke druge stručnjake iz akademske zajednice".

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Međutim, desile su se reakcije ljudi Akademije nauka i umjetnosti i reakcije univerzitetskih profesora sa Filozofskog fakulteta, ja ne bih sad o imenima, reakcije bosanskohercegovačkih književnika i da ne nabrajam koga još. Mi smo to shvatili kao ozbiljan problem koji treba dodatno da se razmotri.

Kojih ljudi, koje akademije, kojih univerzitetskih profesora i kojih književnika? Šta ćemo s onima koji nisu reagovali i sa onima koji su podržali izmjene? I među onima koji podržavaju izmjene i dopune NPP-a ima ljudi, ima univerzitetskih profesora... I zašto se za skupštinskom govornicom ne bi spominjala imena? Zašto javnost ne bi znala ko su akademici  i univerzitetski profesori (prof. dr. Muhamed Filipović i prof. dr. Dževad Jahić) koji su nasjeli na laž prof. dr. Sanjina Kodrića?

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Na početku ne bih se složio da se radi samo o dvije osobe. Dvije osobe su izašle javno kroz printane medije i obrazložile zbog čega misle da je napravljena greška u revidiranju nastavnog programa za maternji jezik. Međutim, mi smo dobili niz pismenih primjedbi na adresu Ministarstva.

Zašto Ministarstvo, kao svoj glavni dokaz, ne objavi pisane primjedbe? Nelogično je – imaju pisane primjedbe, a ne znaju šta je problem, ne znaju ga jasno i razgovijetno objasniti. Ministar tokom svog obraćanja nije naveo nijedan razlog zašto su poništene izmjene i dopune. Neko ga je u nešto uvjerio, no javnost ne zna ni ko ni šta ni kad...

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Dali smo im vremenski rok i očekivali da će u tom roku komisija izaći u javnost sa svojim stavom. Međutim, u tom vremenskom roku oni su korigovali to što su uradili u prvom koraku i ponudili nam to kao da ništa nije izbačeno, da je sve ostalo isto.

Tačno tako, jer ništa i nije izbačeno. Samo je prekucan važeći NPP i uključen u postojeći dokument. Ponavljam, u dogovoru s ministrom i pomoćnikom ministra Fejzićem dodat je i važeći NPP radi šire javnosti (ne stručne – struka je svakako znala da nijedan pisac nije izbačen usprkos tvrdnjama prof. dr. Sanjina Kodrića), kako bi bio vidljiv i spisak lektire iz važećeg NPP-a. Profesori u gimnazijama su već u svoj godišnji plan uvrstili lektire i redovno ih rade u nastavi u ovoj školskoj godini. Dva člana komisije su javno objavili tekstove i pokazali da su navodi iz Stava netačni. No, ili ministar ne čita ništa osim Stava ili mu nije bitno šta pišu drugi mediji.

Kazazović, za skupštinskom govornicom: Već radi toga što sam na reakciju pojedinaca pozvao grupu koja je radila radni materijal i tražio od njih da se javno izjasne i prema Ministarstvu i prema javnosti da li su to uradili ili nisu uradili. Oni u predviđenom vremenskom roku to nisu uradili. Zbog toga smo se ja i Ministarstvo odlučili za taj korak.

Netačno, ispoštovali smo dogovoreni rok i bili na raspolaganju Ministarstvu da se ovaj slučaj što prije riješi. Očekivali smo da će ministar i Ministarstvo stati iza svoje radne grupe i negirati navode jednog magazina, da će iskoristiti svoje mehanizme i u gimnazijama provjeriti koje lektire su planirane za ovu školsku godinu i javnosti predočiti istinu. No, ministar i Ministarstvo odlučili su neistinite tvrdnje uzeti kao osnovu za svoju odluku pravdajući je nekim profesorima, nekim akademicima, nekim ljudima...

Nakon ministra Kazazovića skupštinsku govornicu preuzeo je premijer Konaković:

Konaković, za skupštinskom govornicom: Imam potrebu da komentarišem ovo pitanje, zato što kada Kazazović kaže „mi“ misli i na Vladu i na mene kao premijera lično. Njegova dobra namjera da kao i u ostalim procesima apsolutno konsultuje struku je zloupotrijebljena. Dakle, struka, Aktiv, ljudi koji su dobili povjerenje Ministarstva obrazovanja da naprave ovakav plan i program, a po meni je greška Ministarstva u tome što su previše vjerovali dobrim namjerama ljudi, nam je dostavio jedan dokument i reakciju velikog dijela javnosti od kojih se nekoliko isticalo pa ih vi nazivate pojedincima koji su zaustavili sistem. To nije tako. U tom ponuđenom planu i programu nema Maka Dizdara, nema Ibrišimovića, nema Antuna Branka Šimića, nema Karahasana, a ima dosta Ćopića, Jove Jovanovića Zmaja, Mike Antića i nekih koje ni ja vjerovatno više ne bih izučavao da smo ostali u tom starom sistemu jer su to zastarjeli nastavni planovi i programi. Potpuno nekompetentno je ono što smo dobili od ovakve struke i nakon više reakcija javnosti kao i u drugim slučajevima, kada negdje pogriješimo, mi neke stvari popravimo.

Premijer govori neistinu – u ponuđenim programima ima i Dizdara i Ibrišimovića i Šimića i i Ćopića i Antića u osnovnoj školi. Lako ih je pronaći i u poništenom dokumentu kao i u važećem NPP-u; tu su odavno i ove školske godine izučavaju se osnovnim školama. Ćopića, Jovanovića, Antića nema u gimnazijskom NPP-u za BHS jezik i književnost – predloženi su kao dodatna lektira, ne obavezna. No, premijer govori čak i ono što Kodrić nikad nije ni tvrdio – da su izbačeni pisci iz NPP-a za osnovnu školu. Kao da su se na Savjetu za obrazovanje SDA igrali gluhih telefona: Kodrić izmislio da su izbačeni bošnjački i bosanskohercegovački pisci iz NPP-a za gimnazije, a dok je došlo do premijera izmišljotina se prebacila na NPP u osnovnim školama. I nije problem što premijer nije pažljiv na sjednicama nekog savjeta vlastite političke stranke, nego je problem kad to govori za skupštinskom govornicom, bez ikakvih posljedica za širenje dezinformacija.

Drugi problem premijerovg nastupa jeste spominjanje zloupotrebe ministrove dobre namjere. Očekujem da će premijer objaviti i Pravilnik o zloupotrebi dobrih namjera političara kako bismo svi ubuduće znali na šta tačno misli, kako da se stručnjaci postavljaju prema dobrim namjerama političara. Na koje zloupotrebe Konaković misli, ako je samo nekoliko minuta ranije njegov resorni ministar jasno rekao da je procedura bila urađena u skladu kao i za sve ostale nastavne predmete? Na to što Komisija nije radila izmjene i dopune NPP-a u skladu sa željama prof. dr. Kodrića i Stava, sedmičnika u kojem on objavljuje svoje neistine? Ne vidim kako se nešto može zloupotrijebiti ako je procedura ispoštovana – Komisija kreirala dokumente, dostavila ih nastavnicima, na sastanku članova aktiva raspravljali o dokumentima, usvojili ih i proslijedili MONKS-u. Volio bih da premijer objasni u kojem dijelu je došlo do zloupotrebe i na koji način.

Konaković, za skupštinskom govornicom: Ovdje smo pogriješili i taj nastavni plan i program nije adekvatan onome što po procjeni struke i Ministarstva treba da uče djeca u osnovnoj školi. Potpuno su nepravedno neki bosanski pisci izbačeni brutalno iz ovog cjelokupnog procesa.

Možda su se premijer i ministar prije sjednice mogli dogovoriti šta će govoriti. Ministar lijepo rekao da se MONKS nije miješao u stručnost dokumenta jer nemaju kapacitet za to, a sad premijer reče da su uposlenici Ministarstva procijenili da izmjene nisu adekvatne?! Ko govori istinu, a ko ne? Koji dio premijerovog „mi“ nije upravu? U još jednom segmentu ministar griješi – struka nije prof. dr. Sanjin Kodrić – slovom i brojem – u svom bogatom i sadržajnom naučnom radu nema NIJEDAN rad koji se tiče metodike nastave jezika i književnosti, načina obrade književnog teksta s učenicima osnovnih i srednjih škola, analiza postojećih NPP-ova, komparativne analize svjetskih kurikuluma maternjeg jezika sa NPP-om Kantona Sarajevo, FBiH... Struka su ljudi koji rade u školama politici usprkos. Koji unatoč tome što brojne vlade Kantona Sarajavo obrazovanju prilaze usputno, ignorišu zahtjeve, ukidaju sredstva za rad, onemogućavaju kvalitetnu edukaciju – rade najbolje što mogu i znaju u datim uvjetima. Premijer se tako pridružuje prof. dr. Sanjinu Kodriću koji nastavnike i profesore u osnovnoj školi smatra „nižim“, manje vrijednim, nestručnim u odnosu na univerzitetske profesore kojima je škola poligon za iznošenje vlastitih nejasnih naučnih koncepata od koje koristi nemaju ni djeca, ni roditelji ni nastavnici, a samim tim ni društvo u cjelini. Kada premijer mjerodavnim i stručnim bude smatrao ljude koji rade u školama i njihovo mišljenje uzimao kao osnovu za reformu obrazovanja, tek tada će doći do pomaka. Ovako, kada se strukom smatra jedan profesor s Filozofskog fakulteta, jedan akademik nedavno konstruisane akademije nauka i umjetnosti te samo jedan književnik – obrazovanje i društvo trpe.

N. Ibrahimović