Komentar

Žmiroljubiva koegzistencija

21.05.2012

Bitnu razliku između publiciste i doktora nauka čini samo to da ovaj drugi s doktorskom diplomom može kao recenzent udžbenika kreirati, uređivati i određivati vrijednosti u obrazovnom i kulturnom prostoru

Na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu jedna od tačaka dnevnog reda (3.3.2.) odnosila se na "Usvajanje izvještaja Komisije o ocjeni uslova kandidata i podobnosti teme doktorske disertacije mr. Fatmira Alispahića: Recepcija Bosne u bošnjačkoj egzilantskoj književnosti.

Nakon što je predsjednik komisije, prema ustaljenoj proceduri pročitao referat i predložio da se usvoji, što se čini glasanjem svih prisutnih, jedan od članova Vijeća najavio je da će glasati protiv jer smatra da kandidat u svom javnom djelovanju koristi govor mržnje i zastupa šovinističke ideje, što je u suprotnosti s ulogom koju Filozofski fakultet i humanističke znanosti imaju u društvu.

(Primjer: „Srbi plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Beča neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca. Čak štaviše, mali će Srbin poletiti od ushićenja, kao što se moje dijete ushiti kad čuje cvrkut ptica. Teško je reći da je taj mali Srbin otporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne može se biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na žalost, nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti.“ (1)

Na glasanju koje je potom uslijedilo referat komisije i njen prijedlog nije usvojen, jer ga nije podržao dovoljan broj članova vijeća (50, od potrebnih 54).

Šta su argumenti Filozofskog fakulteta kojima će kandidatu i javnosti obrazložiti svoju odluku? Da nije dobio dovoljan broj glasova? Zašto ih nije dobio? Zato jer je koristio govor mržnje i zastupao šovinističke ideje, koje su u suprotnosti s humanističkim vrijednostima? Da li je to radio u svojim naučnim radovima?

Komisija u izvještaju ne kaže ništa o tome. Ona u izvještaju pominje publicistički angažman kandidata ali žmiri pred knjigom u kojoj su sakupljeni tekstovi na osnovu kojih je šovinizam i govor mržnje doveden u vezu s kandidatom.

Ima li prijavljena tema doktorata veze s publicističkim tekstovima?

Ima."Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti" (kako je u međuvremenu naslov disertacije na prijedlog komisije promijenjen) podrazumijeva kontekst o kom je kandidat pisao jezikom mržnje i zastupajući šovinističke i nacionalističke stavove.

Zašto svejedno kandidat nije dobio dovoljnu podršku da svoje šovinističke stavove odbrani kao naučne? To je pitanje koje se Filozofskom fakultetu i članovima njegovog Nastavno-naučnog vijeća ne postavlja u tom obliku. Jer se podrazumijeva da je publicistika jedno a nauka drugo i da nauka i šovinizam u istoj glavi mogu mirno koegzistirati.

U praksi nije tako.

Jedan drugi publicista prije nego je doktorirao pisao je:

"Prošli sistem mješance je tetošio, ukazivao im šansu za probitak eo ipso, samim faktom da su čeljad iz mješovitog braka. Jer, zaboga, njihovi roditelji nikako ne mogu biti sumnjivi, oni bratstvo-jedinstvo, tu 'zjenicu oka' komunističke diktature učvršćuju u svojoj postelji. (...) Status predestiniranih favorita jamčen im u bivšem režimu 'od Triglava do Đevđelije' učinio je i to da su mješanci u intelektalnom pogledu bivali poglavito tipični mediokriteti. Zašto? Pa ranom spoznajom da im bez plaho zahmeta u životu ide uglavnom ko po loju, mješanci se obrazovno, intelektualno, počesto i moralno zapuštaju i ostaju duduci i tokmaci cijelog života." (2)

A onda je s titulom dr. sci. zloupotrebio službenu dužnost i kao recenzent diskvalifikovao udžbenik čiji su ciljevi bili suprotni njegovim publicističkim, na šta nije reagovalo ni nadležno ministarstvo, a još uvijek ni sud, kome je uredna prijava podnesena blagovremeno. (3)

Doktorska titula, u akademskoj zajednici koja ideologiju i nauku formalno razdvaja a praktično objedinjuje, nije ništa drugo do legitimacija najviše vrste za stavove koji se istovremeno mogu izgovarati jednako i u kafani i u publicistici. Bitnu razliku između publiciste i doktora nauka čini samo to da ovaj drugi s doktorskom diplomom može kao recenzent udžbenika, ili kao autor nastavnih planova i programa, ili kao kreator diskriminirajuće prakse "dvije škole pod jednim krovom" i sa svojim šovinističkim stavovima (koji se nauke ne tiču?) kreirati, uređivati i određivati vrijednosti u obrazovnom i kulturnom prostoru.

Pravo je te iste akademske zajednice, odnosno svakog njenog člana, da tu legitimaciju uskrati stavovima koji su protivnim njenim načelima i univerzalnim humanističkim vrijednostima. Ili da žmiri, ako joj/mu je tako lakše ili korisnije.

1) F. Alispahić, Marketing tragedije, 110.

2) V. Spahić, Nejma više nina nana, objavljeno u Zmaj od Bosne, 4. 2. 1993.g.

3) Vidi: Svezame, zatvori se, u N. Veličković, Dijagnoza: patriotizam. Fabrika knjiga 2010.

N. Veličković