Obrazovna politika

Pozitivan primjer iz osnovne škole „Stari Ilijaš“

Kad inkluzija zapne na stepenicama

Lejla Reko Šarčević

23.12.2016

Liftom do kvalitetnijeg obrazovanja

Lejla Reko

List na putu

Sagnula se mala seja
nad utrti put,
i podigla list sa zemlje
i crven, i žut.

Pa pomisli: on boluje,
metla ga na dlan,
a nad njima smješio se
tih jesenji dan.

I kap kiše, gle, na njemu:
to je suza trag,
pognula se i spustila
na nj poljubac blag.

Zašuškao list uveli,
sletio na put,
i zaspao snom dubokim
rasplakan i žut.

Šukrija Pandžo

Ovo je omiljena pjesma Farisa Herića, učenika šestog razreda osnovne škole Stari Ilijaš koji boluje od cerebralne paralize. Na moje pitanje zašto mu je to omiljena pjesma, samo je slegnuo ramenima.

Faris je razrednu nastavu pohađao u područnoj školi u Misoči gdje je od prvog razreda s njim u školu išla i njegova mama. Uvodila ga je u razred, hranila na odmorima, pomagala mu sve u čemu mu je pomoć bila potrebna. Samra Herić, roditeljka, ispričala nam je da ulaz u školu nije bio prilagođen za invalidska kolica pa je njen otac doradio ulaz za svog unuka. Sjedila bi Samra tako u školi i čekala kraj nastave. Nakon nekog vremena, kada je školi zatrebala higijeničarka, direktor škole joj je predložio da ona radi taj posao jer je svakako tu provodila dane.

Prije tri godine, otvorila se nova osnovna škola u Starom Ilijašu. Tu je Faris prešao u peti razred, a Samra je stari posao počela obavljati u novoj školi. Novoizgrađena škola imala je prilaz prilagođen osobama sa invaliditetom i prilagođen toalet na prizemlju. Osim toga, učionice su bile namjenski spremljene za predmetnu i razrednu nastavu pa se razredna nastava obavlja u učionicama na prizemlju, a razredna na drugom i trećem spratu. Za Samru je to značilo da će svaki dan nositi Farisa u kolicima uz i niz stepenice.

Farisu se nova škola mnogo dopada i voli sve drugare i drugarice, a najviše Muhameda i Lamiju. Kaže da ne voli ni vikende ni raspuste jer mu je u školi najljepše. Požalio se da u petak nije mogao doći u školu jer mu mama nije imala auto, a vani je puno hladno. Želeći opisati kako se osjećao taj dan rekao je: Meni se povraćalo. Omiljeni predmet mu je bosanski i želja mu je da upiše fakultet za bosanski jezik zajedno sa svojim kolegama i kolegicama iz razreda. Kad sam mu rekla da će tada imati nove prijatelje koji sad idu u druge škole, malo se zabrinuo. Pohvalio mi se da će škola za njega napraviti lift i da će sa Muhamedom i Lamijom sam ići gore-dolje po školi. Kaže da se u razredu svi druže i slažu i da je zbog toga sretan, samo se ljuti kad oni pričaju uglas na nekim časovima; pričaju na svim, osim na matematici, tad šute ko bubice. Faris je komunikativan dječak, ali je razgovor u jednom trenutku prekinuo jer mora na matematiku.

O liftu koji je spomenuo Faris, pričala sam sa direktorom škole Mahirom Devićem. Dević kaže da je ideja za projekat izgradnje lifta nastala kao rješenje da se pomogne Farisu u školovanju, ali da će svakako biti multifunkcionalan i da će koristiti i higijeničarkama i svima koji trebaju prenositi stvari po školi. Cijeli projekat košta 30.000,00 KM, a sredstva su obezbijeđena preraspodjelom budžeta Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS, te uz pomoć načelnika Općine Ilijaš i finansijsku donaciju prijateljske firme. Lift će biti modernog dizajna, panoramski. Sada kada su obezbijeđena sredstva, izgradnja treba da počne tako da će u drugom polugodištu biti u funkciji. Kaže da je, kada je Faris tek došao u školu, mislio da će morati zadužiti dva učenika iz razreda da ga prevoze iz učionice u učionicu, ali se ubrzo uvjerio da je problem nešto drugo – svi žele da voze Farisa.

Faris pohađa nastavu po prilagođenom nastavnom planu i programu. Nema asistenta ili asistenticu u nastavi pa mu pomažu pripravnici u školi ili pedagogica Enisa Džakmić. Na naše konkretno pitanje zašto nema asistenta, iz škole su nam poslali sljedeći odgovor: na osnovu ANEKSA MEMORANDUMA O SARADNJI I RAZUMIJEVANJU potpisanog između Udruženja porodica djece i osoba s poteškoćama u razvoju Dajte nam šansu i Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, u školi su kroz pripravnički staž angažovani pripravnici razredne nastave, biologije, matematike i fizike za rad sa učenicima s poteškoćama u razvoju.  

U nastavi mu pomažu i drugovi i drugarice iz razreda, svi podjednako, jer se svaki dan mijenja učenik/ica koji/a dijeli klupu s njim. Danas je to bila Lamija, ona će mu zapisati šta treba naučiti kod kuće da bi mogao odgovarati. Odgovara usmeno jer mu pisanje ide teško. Lakše mu je da kuca na tastaturi pa je logopedica Sanela za njega obezbijedila donaciju u vidu printera i dva tonera u boji za računar koji se nalazi u kabinetu bosanskog jezika pa kada otkuca nešto, Faris može isprintati i vidjeti šta je uradio.

Pedagogica škole Enisa Džakmić nam je rekla da nije teško raditi sa Farisom jer je znatiželjan i želi da surađuje. U svakodnevnici naročito bitnu ulogu igra njegova socijalna i emocionalna zrelost.

Unatoč tome što je Bosna i Hercegovina potpisnica UN-ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i što zakon nalaže da su nadležni organi vlasti i institucije, zajedno sa školama, posebno (su) odgovorni za osiguranje funkcionalnog smještaja i prateće infrastrukture za nesmetan pristup i učešće u obrazovnom procesu djeci s posebnim potrebama, mladima i odraslima,[1] učenici poput Farisa najčešće su prepušteni na brigu upravi i kadru škole. Na Farisovom primjeru možemo vidjeti koliko je zajednica bitna da bi njegovo školovanje uopće bilo moguće, uprkos zakonskim garancijama. Njegova majka kaže da bi Farisu bilo teško ići u školu za djecu sa posebnim potrebama jer i kada ide u udruženje za pomoć djeci sa poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima Budi mi drug osjeća se nelagodno i loše reaguje na probleme kod druge djece – kao da se boji, a pedagogica Enisa smatra da je to zato što se kroz inkluziju navikao na dječiju igru i graju u školi.

Dok je u ovoj školi, Faris nema razloga za brigu jer mu je škola omogućila različite uslove za njegovo školovanje. Ipak, njemu još uvijek nedostaje asistent/ica u nastavi, a mnogim drugim školama ono što Faris sad ima: prilagođen prilaz i lift koji bi inkluziju uveo u učionice.

[1] Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, dostupno na: http://www.mcp.gov.ba/org_jedinice/sektor_obrazovanje/dokumenti/zakoni/default.aspx?id=676&langTag=bs-BA

Najnovije

Ahmed Omerović, ministar obrazovanja u Vladi Tuzlanskog kantona

Škola je žrtva

Anisa Mahmutović

Kvaritmetika Nusreta Ahmetovića 01

Fušnote

Nusret Ahmetović

Saudin Sivro, predsjednik najbrojnijeg sindikata predškolskog i osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo  

Svjedočimo kvazireformama

Rubina Čengić

Reakcija na tekst Ko i kako u BiH zastupa Konvenciju o pravima djeteta?

Save the Children podsjeća na očuvanje dječije dobrobiti i zaštitu njihovih prava

Školegijum redakcija

Privatnost djeteta u političkom marketingu

Ko i kako u Bosni i Hercegovini zastupa Konvenciju o pravima djeteta?

Nenad Veličković