Izvještaj sa javne tribine

Zamjerke s Filozofskog

02.01.2017

Druga javna rasprava povodom Nacrta zakona o visokom obrazovanju u KS održana je na Filozofskom fakultetu 27. decembra.

Foto: Franjo Šarčević

Organizotor tribine bila je Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta Staff. Moderatori su bili Suad Beganović i Kenan Muminagić. Tridesetak studenata i studentica koji su se odazvali skupu raspravljali su o članovima 58, 65, 66, 67, 68, 69, 77, 82, 126 i 151 Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Javna tribina je organizovana prvenstveno za studente/ice Filozofskog fakulteta, a mogli su doći i drugi koji su željeli da prisustvuju. Od drugih, došli su Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS), i profesor Filozofskog fakulteta Enver Kazaz.

Prije rasprave o predloženom Nacrtu studenti su kratko govorili o trenutnom stanju, odnosno o tome da li se u praksi sprovodi Zakon koji je na snazi, navodeći kako nije rijetkost da neki profesori i asistenti ne održe predavanja i vježbe bez najave, da neki profesori ne održavaju ispite (npr. profesor Dževad Jahić s Odsjeka za BHS jezik i književnost u septembarskom roku, što prođe bez ikakvih sankcija), da je neujednačen način na koji se ispiti održavaju (neki se ispiti sastoje od seminarskog rada, neki od pismenog i usmenog, neki samo od pismenog itd.), da studenti ne rade redovno evaluaciju akademskog kadra čime su zakonski obavezani fakulteti članom 112 Zakona o visokom obrazovanju. Posljednja evaluacija je bila prije dvije godine, ali nikada nisu donesene nikakve sankcije za negativno ocijenjene profesore.

U članu 58 Nacrta o visokom obrazovanju regulisano je pitanje studijskih programa; u važećem Zakonu ovo pitanje uređeno je članom 49. Razlika između ovih dvaju članova sastoji se u tome da je po važećem Zakonu bilo određeno koliko sati rada (nastave i učenja) podrazumijeva 1 ECTS kredit, a u predloženom Zakonu je ta stavka izostavljena. Stavka 5 člana 59 Zakona glasi: Broj studijskih bodova-kredita za pojedini predmet određuje se prema broju sati nastave, (predavanja, vježbe, seminari), potrebnom vremenu rada studenta na samostalnim zadacima, potrebnom vremenu za učenje kod pripreme za provjeru znanja i ocjenjivanje i potrebnom vremenu koje akademsko osoblje provodi u pružanju pomoći studentu u sticanju potrebnog znanja.[1] U Nacrtu je zadržana odredba o tome da jedan (E)CTS studijski bod-kredit predstavlja 25 sati ukupnog opterećenja studenta kroz sve oblike njegovog rada na određenom predmetu, odnosno do 30 sati ukupnog opterećenja kada su u pitanju studijski programi medicinske grupe nauka.[2] Studenti/ice su se složili da će zahtijevati da se ne usvoji ovako nedorečen Nacrt jer je potrebno da bude tačno definisano šta predstavlja 1 ECTS bod i da se uvrsti u Zakon da profesori moraju izračunati koliko sati je potrebno za spremanje ispita. S obzirom na to da je istraženo koliko vremena je potrebno da se pročita stranica književnog i naučnog teksta, profesori mogu kada sastavljaju silabus sabrati broj stranica literature i izračunati koliko to vremena zahtijeva, zatim taj broj sabrati sa brojem sati nastave, uračunati rad na seminarskom radu, ako je on predviđen silabusom, i onda vidjeti koliko kredita nosi neki predmet.

Članom 65 Nacrta zakona definisani su oblici provjere znanja studenata, a u Zakonu koji je trenutno na snazi to je član 56. Razlika se ogleda u tome što je važećim zakonom određeno da je provjera znanja u pravilu pismena i vrši se putem testa ili pismenog rada[3] – dok u Nacrtu ove stavke nema. Osim ove, u Nacrtu je izbačena i stavka 5 koja kaže da se ispiti iz umjetničkih predmeta polažu (se) u pravilu komisijski.[4] Još jedna izmjena je i ta da su se do sada pismeni ispiti morali čuvati do kraja studijske godine, a po Nacrtu taj rok će biti do kraja kraja semestra u kojem je student polagao ispit.[5] Komentari studenata na ova dva člana ticali su se problema da svako tumači Bolonju na svoj način. Iznijeli su primjer, polaganje ispita kod profesora Dževada Jahića na predmetima Historijska gramatika I i II na Odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik. Rekli su da od juna nije bio rok za usmeni, bez kojeg se ne može upisati ocjena, pa tek sada izlaze na septembarski. Studenti/ice koji su prošle godine slušali Historijsku gramatiku II podijeljeni su u tri grupe. Dvije su u posljednje dvije sedmice odgovarale na septembarskom roku, treća grupa je trebala 26.12. da odgovara, ali ispita nije bilo.

Ovom članu tematski je sličan i član 67 Nacrta o visokom obrazovanju – Postupak provjere znanja i ocjenjivanja; u važećem Zakonu to je član 57. Razlike su: 3. stavka u članu 67 dopunjena je odredbom da na završnom ispitu student ne polaže gradivo parcijalnog ispita koji je tokom semestra uspješno okončao, izuzev u slučaju kada želi da poboljša broj osvojenih bodova, što se bliže utvrđuje aktom organizacione jedinice i Pravilima studiranja za svaki ciklus studija.[6] Stavka 4 važećeg Zakona određuje da se na završnom ispitu može osvojiti maksimalno 50% bodova i da se on polaže u redovnom i popravnom terminu ispitnih rokova. U Nacrtu nema odredbe sa 50% maksimalnih bodova, a u stavci 5 kaže se da se završni ispit polaže u redovnom, popravnom i septembarskom ispitnom roku.[7] Na osnovu ove izmjene, uvedena je i stavka 6 u članu 67 koja precizira organizovanje dva septembarska roka: Studenti ispite u septembarskom ispitnom roku mogu polagati u dva termina koji se preciznije definiraju akademskim kalendarom, i to zaključno sa 30. septembrom tekuće godine. U prvom ispitnom terminu septembarskog ispitnog roka student ima pravo polagati sve ispite za koje ispunjavaju uslove da može pristupiti ispitu odnosno provjeri znanja. U drugom ispitnom terminu septembarskog ispitnog roka student ima pravo polagati jedan ispit i to ukoliko je taj ispit uslov za upis naredne studijske godine odnosno uslov za završetak studijske godine.[8] Do sada su studenti imali pravo na jedan jesenji rok.[9] U Nacrtu nema članova koji u Zakonu preciziraju šta je ispitni rok, odnosno koji su ispitni rokovi. Nacrtom je predloženo da: Između održavanja završnih ispita u redovnom i popravnom terminu akademsko osoblje organizuje konsultacije sa studentima, a po potrebi izvodi i dopunsku nastavu radi pomoći studentu da se pripremi za polaganje popravnog ispita, što se preciznije uređuje pravilima studiranja visokoškolske ustanove[10] te da popis stručnoumjetničkih predmeta kod kojih, zbog prirode nastavnog procesa, ponavljanje ispita nije moguće, uređuje se aktom organizacione jedinice,[11] što su novine u odnosu na važeći Zakon. Na ovu temu studenti i studentice su iznosili iskustva studiranja na različitim odsjecima, pa se moglo čuti da na Odsjeku za psihologiju nema parcijala, na Odsjeku za latinski jezik parcijale su uslov da se može izaći na završni ispit, na Odsjeku za BHS jezik dešava se da se održi prva parcijala, a da druga bude spojena sa završnim ispitom itd. Prijedlozi su da budu četiri roka, od toga jedan koji bi se polagao parcijalno, završni integralni, popravni i septembarski rok. Još jedan od prijedloga bio je da se na završnom ispitu može osvojiti 80% bodova, odnosno da izlazak na parcijale ne bude obavezan odnosno uslovan.

Polaganje ispita po zahtjevu studenta i komisijsko polaganje ispita određeno je članom 68 u Nacrtu zakona i članom 59 važećeg Zakona – Polaganje ispita pred komisijom po zahtjevu studenta. Do sada je rok za pismeni zahtjev da se ispit ponovo polaže pred komisijom bio 24 sata, dok je u Nacrtu predviđeno vrijeme od 48 sati. U Nacrtu je izbačena 11. stavka Zakona o visokom obrazovanju kojom se nalaže da student/ica može tražiti komisijski ispit najviše dva puta u toku studijske godine, a dodane su sljedeće odredbe: U slučaju da student najkasnije sedam dana prije održavanja ispita podnese obrazložen zahtjev za izuzeće predmetnog nastavnika dekan je dužan u roku od tri dana donijeti odluku o osnovanosti podnesenog zahtjeva.[12] Dalje, u vezi s ovim, dekan donosi odluku o članovima komisije i to tako da profesor/ica čije je izuzeće traženo ne može biti član komisije. Sljedeće tri stavke kojima je dopunjen član 68 u Nacrtu o visokom obrazovanju tiču se statuta visokoškolskih ustanova kojima će se definirati uslovi i postupak za izuzimanje nekog člana akademskog osoblja, zatim statuta kojima će se urediti okolnosti u vezi sa niskim stepenom prolaznosti odnosno uspješnosti studenata na provjerama znanja, a koje obavezuju dekana da pokrene i provede postupak utvrđivanja razloga takvog stepena prolaznosti.[13] Dodana je još stavka kojom se omogućava studentu/ici da prisustvuje pregledavanju rada od strane komisije. Prijedlog u vezi sa komisijskim ispitom na javnoj raspravi bio je da student/ica ne plaća komisiju ukoliko položi ispit, odnosno ukoliko dokaže da je traženje komisijskog polaganja bilo osnovano.

Članovi 69 Nacrta o visokom obrazovanju i 60 Zakona o visokom obrazovanju definišu uslove za prelazak u narednu studijsku godinu. Zakonom o visokom obrazovanju obavezno je slušati nastavu iz predmeta koji nije položen, dok se po Nacrtu to ne mora jer se priznaju svi ostvareni bodovi i uredno izvršene obaveze u trajanju od jedne studijske godine. Rasprave među prisutnima na tribini odnosile su se na neprecizno određenu (ne)mogućnost upisivanja kolizije,[14] odnosno na stavku koja kaže da: Studentu koji obnavlja studijsku godinu organizaciona jedinica/visokoškolska ustanova može, unutar jednog ciklusa u skladu sa svojim kapacitetima i organizacionim mogućnostima, dozvoliti pohađanje nastave i polaganje nastavnih predmeta iz naredne studijske godine pod uvjetom da ukupno opterećenje studenata po semestru ne prelazi 30 (E)CTS studijskih bodova – kredita.[15] Zbog toga je prijedlog bio da se zakonom odredi mogućnost kolizije, koja se i ovako provodi u praksi, s tim da je potrebno pisati molbu.

Odredbe o dodjeli diploma nalaze se u članovima 77 u Nacrtu i 68 u Zakonu o visokom obrazovanju. Oba člana su ista, a na raspravu su donesena jer su moderatori predložili prisutnima da se u novi zakon uvede da fakulteti na svojim stranicama objavljuju master radove studenata/ica. Za primjer su naveli zagrebački Filozofski fakultet koji dugo vremena ima ovu praksu, a i pretpostavka je da će se u tom slučaju studenti/ice više truditi pri pisanju završnih radova te da će doprinijeti širenju znanja i informacija jer o nekim temama nema literature, a može se desiti da su one obrađene kroz master radove. Također, predloženo je da se fakulteti obavežu zakonski da će studentima/icama obezbijediti mentora/icu. Još jedan prijedlog u vezi s ovim članom bio je da se diplome svim studentima sa Univerziteta izdaju i na engleskom i njemačkom jeziku kad već postoje odsjeci za anglistiku i germanistiku, čime bi studenti/ice uštedili novac koji daju za prevođenje diplome kada žele konkurisati na neke poslove.

Utvrđivanje broja i strukture studenata je u Nacrtu zakona o visokom obrazovanju određeno članom 82, a u Zakonu o visokom obrazovanju članom 73. U važećem Zakonu kaže se da redovni student čije se školovanje finansira iz Budžeta Kantona u slučaju obnavljanja studijske godine obavezan je uplatiti odgovarajuću naknadu prilikom svakog ponovnog izlaska na završni i popravni ispit iz nepoloženih predmeta, čiju visinu svojom odlukom utvrđuje Vlada na prijedlog senata visokoškolske ustanove, uz prethodne konsultacije senata sa organizacionim jedinicima, ukoliko to nije zakonom drugačije predviđeno.[16] U Nacrtu zakona nema ove stavke. Ima, međutim, ona koja je izazvala najviše reakcija u medijima i na društvenim mrežama, a tiče se odredbe iz stavke 6 kojom redovni student čiji se studij finansira iz budžeta gubi taj status ukoliko obnovi godinu, dok taj status dobijaju samofinansirajući studenti koji su imali najbolje rezultate u protekloj studijskoj godini. Razlike u članovima ogledaju se i u tome da je Nacrtom predviđeno da je visokoškolska ustanova dužna osloboditi plaćanja troškova studija studente iz kategorije djece šehida i poginulih boraca, djece ratnih vojnih invalida, djece dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i djece bez oba roditelja[17] te odredbom da visokoškolska ustanova ima pravo da za broj kandidata/kinja koji su oslobođeni plaćanja proširi broj primljenih u prvu godinu koji ispunjavaju formalni uslov, ali u svojstvu samofinansirajućih studenata/ica – iako će se tako prekoračiti kvote za upis primljenih u prvu godinu. Studenti su negodovali na prijedlog da se obnovom gubi finansiranje sa budžeta jer smatraju da nisu uzete u obzir okolnosti zbog kojih se može obnoviti, npr. bolest. Moderatori su prvo predložili da Skupštini Kantona Sarajevo upute zahtjev da obrazovanje bude besplatno, a u učionici su se čuli komentari da je to nerealno očekivati. Najglasniji je bio predstavnik SPUS-a Haris Zahiragić koji je ustao i počeo objašnjavati da u budžetu nema novca, ne navodeći nikakve argumente za to te da fakulteti moraju imati druge prihode osim sa budžeta. Na kraju su se svi složili da se Skupštini predloži izmjena člana 82 to tako da se dozvoli jedna obnova godine u jednom ciklusu, da student/ica ne izgubi status redovnog te da prijemni ispit bude obavezan i to da mora sadržavati test iz maternjeg jezika.

Iako je bilo planirano, nije se govorilo o članovima vezanim za evaluaciju rada akademskog osoblja i školarini. Umjesto toga, raspravljalo se o uslovima u biblioteci jer je prijedlog moderatora bio da se u zakon unesu odredbe da fakultetske biblioteke moraju imati onoliko primjeraka knjiga koje su u obaveznoj literaturi koliko ima studenata koji slušaju određeni predmet za koji je literatura potrebna. Zahtjevi oko kojih su se prisutni na skupu složili bit će objavljeni na stranici Staff-a i poslani Skupštini Kantona Sarajevo.

Skup je završio tako što su studenti koji su posljednji ostali u učionici počeli da ustaju nakon što je Zahiragić izašao ispred njih i počeo da čita prijedloge koje će SPUS, sa Zahiragićem na čelu, predložiti Skupštini. Ubacivao se i tokom rasprave i nadglasavao sve, a ispred je izašao da ga svi fino čuju. Tokom nepuna dva sata, koliko je rasprava trajala, rekao je nekoliko stvari koje su se ticale povećanja kvaliteta obrazovanja poput toga da je SPUS tražio da se poveća broj prosvjetnih inspektora. Njegov prijedlog je i da se zakonom odredi da se ne obnavlja peta godina, odnosno da se master rad može braniti bilo kad. Sumirano, većina stvari koje je iznio ne služe na čast ni njemu ni organizaciji koju predstavlja. Pokazao je nekulturu dijaloga i elementarno nepoznavanje materije. Na zamjerku jednog od prisutnih da u silabusu iz predmeta Poetike bošnjačke književnosti 20. vijeka ima preko sto knjiga, Zahiragić je tražio spisak i rekao da će dati ostavku ako bude stvarno tako. Nakon što ga je dobio i na spisku vidio i neke pripovijetke, rekao je da pripovijetke nisu knjige. A kada je profesor Enver Kazaz uzeo riječ, Zahiragić mu je rekao da ode popiti jednu pivu, dok je za većinu dekana rekao da imaju švalerke. I tako, na kraju ostaje jedino da se studentima/icama preporuči da što prije pročitaju Domanovićevu satiru Vođa.

Pročitajte i izvještaj s Elektrotehničkog fakulteta.

[1] Zakon o visokom obrazovanu, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf

[2] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[3] Zakon o visokom obrazovanju, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf

[4] Ibid.

[5] Nacrt zakona o visokom obrazovanu, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[6] Ibid.

[7] Ibid.

[8] Ibid.

[9] Zakon o visokom obrazovanju, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf

[10] Nacrt zakona o visokom obrazovanu, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[11] Ibid.

[12] Ibid.

[13] Ibid.

[14] Kolizija podrazumijeva mogućnost da student/ica koji obnavlja godinu sluša nastavu i polaže predmete sa sljedeće godine i to tako da ukupno opterećenje ne prelazi 30 ECTS kredita po semestru. 

[15] Zakon o visokom obrazovanju, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf

[16] Ibid.

[17] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

Lejla Reko Šarčević