Izvještaj iz Rektorata UNSA

Kontrola kao „sinonim“ za neovisnost

06.02.2017

Javnu raspravu o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju organizovao je i Rektorat Univerziteta u Sarajevu 30. januara u svečanoj sali Rektorata. Dekani fakulteta, članovi Senata Univerziteta u Sarajevu, članovi Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, profesori/ice, studenti/ice i troje zastupnika iz Skupštine ispunili su salu.

Foto: Lejla Reko

Sa zakašnjenjem, tribini se pridružio i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković. Moderator skupa bio je rektor Univerziteta Rifat Škrijelj. Rektor je u uvodnom obraćanju obavijestio prisutne da su organizatori željeli okupiti sve aktere koji će učestvovati u usvajanju Nacrta i da je ministar obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo Elvir Kazazović službeno odsutan, što je Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, jedini kritikovao u svom govoru. Na skupu je ispred ovog Ministarstva prisutan bio pomoćnik za visoko obrazovanje Sifet Kukuruz. Pozvao je prisutne da ukrste stavove i otvore sva pitanja koja se tiču Nacrta zakona o visokom obrazovanju te podsjetio da ovaj zakon nije namijenjen samo Univerzitetu u Sarajevu nego visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo iako u analizi njegovih odredbi predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti postupaju kao da se odnosi samo na UNSA. Podsjetio je da na teritoriji Kantona egzistiraju četiri privatna fakulteta i jedna organizaciona jedinica koja je privatna, a funkcioniše kao pridružena članica Univerziteta. Kao cilj sastanka naveo je da svi dekani i predsjednici instituta mogu na jednom mjestu iznijeti najvažnije primjedbe i sugestije. Uvodničari su bili pomoćnik ministra za visoko obrazovanje Sifet Kukuruz, koji je predstavio razloge zbog kojih se donosi Zakon, zatim prof. dr. Naris Pojskić, direktor Instituta za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju, a koji je bio u komisiji koja je radila na izradi radne verzije Nacrta zakona, i Aida Dervišbegović, mlada pravnica koja je odnedavno na Akademiji scenskih umjetnosti.

U svom uvodnom obraćanju, koje je prekinuo kada je ušao premijer da ga poselami i pozdravi, Sifet Kukuruz je rekao kako je Ministarstvo 2015. godine započelo rad na svom programskom opredjeljenju donošenja novog Zakona o visokom obrazovanju. Prvobitna zamisao bila je da se unesu izmjene u važeći Zakon, ali tokom rada komisije uočili su da broj izmjena koje bi se unijele zahtijeva novi zakon. Rad na nacrtu trajao je od decembra 2015. kada je formirana komisija, tokom 2016, a sada je u finalnoj fazi i Kukuruz je iskazao nadu da će se uskoro naći pred Skupštinom KS u formi prijedloga. U nastavku je govorio ispred Ministarstva pa kazao da su smatrali da Zakonu o visokom obrazovanju treba pristupiti temeljito i smanjiti učestalost donošenja izmjena i dopuna Zakona, što je u proteklom periodu bila praksa. Rekao je i da su zastupili sve relevantne subjekte u oblasti visokog obrazovanja te da su svi propisi unutar Nacrta jednoglasno usvojeni. Dodao je da se Ministarstvo nada da će u toku javne rasprave dobiti dobre, pozitivne i manje pozitivne sugestije o Nacrtu.

Konaković je dobio riječ čim je ušao u salu. U govoru je rekao da je Ministarstvu cilj da sve strateške dokumente koje donose iskomuniciraju i saslušaju primjedbe od onih kojih se ti propisi tiču i dodao da je to preduslov za praksu po kojoj zakoni koje ova Vlada donosi u ove dvije godine mandata uglavnom budu jednoglasno prihvaćeni i od pozicije i od opozicije. Dalje je rekao da su kroz ovaj Zakon naglasili neke svoje politike, opredijelili smo se za potpunu transparentnost procesa na Univerzitetu u Sarajevu i potpunu akademsku neovisnost Univerziteta u Sarajevu, što su dvije polazne tačke koju Vlada KS ima kao krajnje interese – a između njih je sve ono što struka kaže. Rekao je da su već prekrojili Nacrt u odnosu na sugestije koje su mogli čuti i da neće ići u proceduru dok optimalno ne budemo zadovoljni svi mi koji smo učesnici cijelog ovog procesa.

Naredno obraćanje bilo je prof. dr. Narisa Pojskića koji je iznio osnovne informacije o radu Komisije na tekstu Nacrta o visokom obrazovanju. Komisija je, prema njegovim riječima, imala ukupno 17 sastanaka od 13. januara do 14. jula 2016. godine. Činilo ju je 15 članova, od kojih je 11 s Univerziteta, i to osam članova iz reda akademskog osoblja, dva iz reda administrativnog osoblja i jedan predstavnik studenata, a konačni prijedlog Komisije je jednoglasno usvojen. Dalje je govorio o četiri segmenta od kojih je prvi pravni suverenitet organizacionih jedinica, što je zadržano, drugi segment je način finansiranja u vezi sa čim je prihvaćen integrisani način finansiranja, što je usvojeno kao kompromis između vladinih zahtjeva i akademske zajednice. Segment koji reguliše način upravljanja je preuzet iz sadašnje verzije Zakona i zadržao je sastav 6+5, odnosno šest predstavnika osnivača i pet univerziteta. Dodao je da ovaj prijedlog nije detaljno elaboriran pa je ostavljen za javnu raspravu da se vidi da li je taj model najbolji. Naveo je primjere iz regije, iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, gdje samo jednu trećinu čine predstavnici vlade, a ostalo su predstavnici akademske zajednice i studenti. Četvrti segment je ravnopravni status zaposlenika, koji je također jednako uređen kao u važećem Zakonu, osim što je jasno definisana procedura zapošljavanja novog kadra u cilju racionalizacije. U nastavku je ukratko rekao koje su razlike između radne verzije koju je usvojila Komisija i Nacrta zakona koji je usvojio Kanton, a počeo je od četvrtog dijela koji se tiče statusa promjene i statuta visokoškolske ustanove[1] za koji je rekao da nije bilo promjena osim nekih tehničkih. U petom dijelu Nacrta iz člana 43 uklonjen je stav 6, koji su predložili članovi radne grupe. Ovaj stav precizirao je da prilikom uvođenja i inoviranja postojećeg studijskog programa, tamo gdje se ne traže sredstva od Kantona, fakulteti ne budu dužni tražiti suglasnost za osnivanje i primjenu tih programa. Pojskić je naveo i promjene koje su se desile u šestom dijelu Nacrta Zakona u kome su precizirani ciklusi studija, npr. član 55 gdje je na zahtjev Vlade uneseno da se integriraju studiji nastavničkih zvanja. U članu 59 dodano je pet stavki koji se tiču obaveze visokoškolskih ustanova prema organizaciji studijske godine. U sedmom dijelu Nacrta, pod nazivom Student, promijenjen je član 83, odnosno dodan je stav 2 kojim se precizira da konkurs za upis studenata može raspisati samo akreditovana visokoškolska ustanova.[2] U osmom dijelu Nacrta bilo je više promjena kao što je ona iz člana 101 Nacrta – Minimalni uslovi za izbor u naučnonastavna zvanja[3] gdje je dodano da za uslov za izbor u docenta kandidat treba provesti jedan period u zvanju višeg asistenta. U članu 119 piše da u slučaju prijevremenog napredovanja visokoškolska ustanova odnosno organizaciona jedinica je dužna samostalno osigurati potrebna fmansijska sredstva.[4] U članu 123 prijedlog Komisije je bio da do 68. godine života akademsko osoblje ima pravo da radi uz određene uvjete, dok je ta dobna granica u Nacrtu spuštena na 65 godina. U devetom dijelu Nacrta dodan je jedan stav u članu 136: Izlaganje programa rada kandidata za rektora visokoškolske ustanove je otvoreno za javnost.[5] Deseti dio Nacrta, koji govori o finansijskoj integraciji, nadzoru, izvještavanju i finansiranju, nije bitno izmijenjen osim što je radna komisija predložila dva finansijska računa, a u Nacrtu se našao jedan i precizira se stroža kontrola finansijskog protoka, odnosno model kontrole u realnom vremenu, da ministar može u svakom trenutku da vidi kakav je protok novca na Univerzitetu. U članu 145 u stavovima 1 i 2 naznačeno je da rektor Univerziteta prezentira Skupštini KS godišnji izvještaj o radu sa izvještajem o finansijskom poslovanju, a u prijedlogu Komisije je predviđeno da rektor izvještaj prezentira Vladi. U članu 146 definisana su načela funkcionalne integracije. U dijelovima 11, 12, 13, 14 nema značajnih promjena.

Aida Dervišbegović je bila naredna uvodničarka koja je, kako je sama rekla, djelomično bila član Komisije. U svom govoru iznijela je dodatne prijedloge za izmjene u Nacrtu. Počela je od člana 3 gdje su pojašnjeni osnovni pojmovi iz Nacrta, a njen prijedlog bio je vezan za pojam popravnog ispita i tiče se prijedloga da se na svakom mjestu gdje se navodi ovaj termin doda i /ponovljeni ispit. Druga primjedba vezana je za unutrašnju i vanjsku ocjenu kvaliteta. U odjeljku gdje se o tom govori su, u odnosu na važeći Zakon, dodani članovi koji se odnose na informacioni sistem. Primjedba je da se članovima 46, 47, 48, 49 i 50 opterećuje zakon, da njihovi sadržaji ne pripadaju zakonu jer do u detalje određuju šta treba biti sadržaj informacionog sistema te da eventualno mogu biti dio pravilnika. Zamjerka na član 59 koji se bavi organizacijom studijske godine i precizira kada ona počinje je da početak akademske godine ne može uvijek biti u skladu sa odredbama Senata, kako je to predviđeno Nacrtom, jer nisu uzete u obzir specifičnosti pojedinih organizacionih jedinica. Prijedlog je da se ovi stavovi obrišu te da ostanu propisi o dva semestra od kojih se sastoji godina, o trajanju nastave i sl. Također, u ovom članu su dodane stavke 5, 6, 7, 8, 9 kojima se nameću određene obaveze visokoškolskim ustanovama[6] a koje se tiču obavezne praktične nastave. Aida Dervišbegović je izrazila sumnju u to da bi iko mogao finansirati takav projekat te upitala da li je potrebno izvršiti analizu potrebe tržišta za tako masovnu praktičnu nastavu kakva bi bila kada bi se u završnoj godini studija osiguralo da se nastavni proces najmanje jedan semestar realizira kao praktična nastava.[7] Druga zamjerka u vezi s ovim propisima je da oni uopće ne pripadaju ovom članu nego članu 37 Prava i obaveze visokoškolske ustanove. Aida Dervišbegović je dodala i da u članu 56 – Oblici provjere znanja – u stavu 5 (ova odredba je u Nacrtu određena članom 65, stav 2, op.a.) odredbu o 5 dana roka za objavljivanje rezultata ispita treba ispraviti u 5 radnih dana. U članu 120, Obaveze akademskog osoblja i visokoškolske ustanove, stav 4 kaže da asistent, viši asistent i lektor ne mogu izvoditi predavanja odnosno ispitivati studente na ispitu[8] predložila je izmjenu u smislu da navedeni mogu obavljati ove poslove u prisustvu predmetnog nastavnika jer je to jedini način da se pripreme za nastavničko zvanje.

Nakon uvodnih izlaganja, rektor je otvorio javnu raspravu. Radi zagrijavanja pozvao je predsjednika Studentskog parlamenta Harisa Zahiragića koji je istakao da je zakon poprilično korektan i zahvalio se posebno Sifetu Kukuruzu, pomoćniku ministra, i rektoru Škrijelju koji su uvijek studentske teme podržavali u potpunosti. U nastavku je naveo stavove koje je Studentski parlament uspio staviti u Nacrt zakona a koje ne bi smjele biti reducirane, o čemu je govorio i na tribini koju je organizovao SPUS povodom izrade Nacrta o kojoj smo izvjestili ovdje. Ovdje ćemo samo istaći komentar sa obraćanja u sali punoj dekana, profesora/ica, ljudi iz uprave Univerziteta, studenata/ica i nekoliko predstavnika vlasti, a vezan je za drugi septembarski rok: Mnoge kritike su upućene za taj drugi termin (...) Mnogi kritičari kažu da nije u skladu sa Bolonjom i bolonjskim načinom studiranja. Međutim, nažalost, mnoge stvari nisu u skladu sa Bolonjom tako da, ako budemo napredovali ka bolonjskoj deklaraciji neka zadnji rokovi dođu na red prilikom kodifikacije našeg sistema obrazovanja... A da malo začinimo ovaj tekst pun zakonskih propisa, ispričat ćemo i da je Zahiragić u obrazloženju uvođenja člana o sukobu interesa naveo kako je bivši rektor svog sina zaposlio kao asistenta. Nakon što je završio govor, rektor Škrijelj je reagovao i rekao da poznaje sve bivše rektore i da ne zna za ovaj slučaj.

U nastavku rasprave prvi se za riječ javio profesor sa Ekonomskog fakulteta Vedad Silajdžić. Profesor je na početku obraćanja iskazao zabrinutost što za jedan ovako važan dokument kakav je zakon o visokom obrazovanju nije urađena tzv. RIA, što podrazumijeva predviđanje posljedica koje dosljedna implementacija ovako formulisanog zakona može stvoriti na sve zainteresovane aktere; ne samo studente/ice, akademsko osoblje i vlast, nego i na privredu koja direktno zavisi od kadrova koji se u najvećem obimu proizvode na Sarajevskom univerzitetu. Za njega je i sam naziv dokumenta problematičan. Naslov sugerira da se Nacrt odnosi na cjelokupno visoko obrazovanje u KS, ali 70 posto njegovog sadržaja odnosi se na UNSA, tek manji dio na privatne fakultete te da bi se ovakav zakon komotno mogao zvati Zakon o Univerzitetu u Sarajevu. Rekao je da se uvodi pravni paralelizam jer za UNSA važe jedna pravila, a za privatne fakultete druga. Tako, naprimjer, profesori/ice na UNSA rade do 65. godine starosti, a onda odlaze na privatne fakultete jer još imaju snage, kapaciteta, a posljednji propisi važe samo za javne univerzitete u segmentu penzionisanja. U nastavku je navodio opće zaključke poput te da specifičnosti nekih organizacionih jedinica nisu prepoznate u ovom zakonu. Kritikovao je i birokratizaciju koja se propisuje Nacrtom, npr. traženje dozvole od osnivača da se pokrenu neki novi studijski programi, rekavši da se na taj način vežu ruke javnom univerzitetu, jer neće biti adekvatnog i brzog odgovora Univerziteta na prilike koje se ukazuju na tržištu. Slične komentare dao je i na članove 21 (Osnivanje novih podorganizacionih jedinica i odobravanje studijskih programa) i 40 (Organiziranje zajedničkih, interdisciplinarnih i multidisciplinamih studija) – mogućnost usporavanja procedura zbog konstantnog traženja suglasnosti od Ministarstva dok konstantno slušamo kako Ministarstvo nema kapacitete da odgovori na sve zahtjeve. U nastavku je detaljnije iznosio zamjerke vezane za tekst Nacrta. Između ostalog i na odredbe iz člana 10 u kome se regulišu nadležnosti Ministarstva posebno se osvrnuvši na dio koji se tiče komercijalnih programa. Naveo je primjer fakulteta sa kojeg dolazi da dobiva 30–40% prihoda iz budžeta a ostalo mora na tržištu obezbijediti za unapređenje kvaliteta obrazovanja. Zbog toga je potrebno, smatra on, dati slobodu organizacionim jedinicama jer one imaju najbolji uvid u potrebe na tržištu. Odobrenja na koja će javni fakulteti čekati po pola godine, privatni fakulteti će riješiti za dan i onda obrazovati ljude. Član 52 (Smjernice osnivača za razvoj visokog obrazovanja i naučnoistraživačkog / umjetničkoistraživačkog rada) potakao je profesora da postavi pitanje da li je potrebno da politika usmjerava gdje nauka treba da ide ili bi trebalo da naučna zajednica bude servis i da daje smjernice osnivaču u ostvarivanju smjernica koje ona identifikuje. U članu 59 (Organizacija studijske godine) istakao je stavke 6, 7 i 8 koje su vezane za praktični dio nastave rekavši da na Ekonomskom fakultetu to već uspijevaju uraditi zahvaljujući nekim certifikatima koje su stekli, ali ostaje problematično za fakultete poput onih sa sigurnosnim segmentima, npr. bezbjednosne studije gdje bi studenti/ice trebali obavljati praksu u organima poput SIPA-e koji imaju vrlo visoke sigurnosne procedure. Rok za prijavu ispita koji je predviđen Nacrtom traje pet dana. Po profesoru Silajdžiću, to je problematično za one fakultete koji imaju po 200 i više studenata na jednom ispitnom roku. Komentarisao je i član 68 (Polaganje ispita po zahtjevu studenta i komisijsko polaganje ispita). Članom 68, stavom 4 Nacrta predviđeno je da predmetni nastavnik čijom ocjenom student nije bio zadovoljan ne može biti predsjednik komisije, a jedan član komisije mora biti iz drugog nastavnog predmeta, što je po mišljenju profesora opravdan zahtjev, ali nije onaj koji je Zahiragić najavio da će zahtijevati a podrazumijeva da profesor čijom ocjenom student nije zadovoljan ne bude ni član komisije, jer smatra da fakulteti ne raspolažu tolikim kadrom; druga opcija je da se profesori specijalizirani za određene oblasti uzimaju sa drugih fakulteta, a to onda znači da će se za njih morati praviti honorari ugovori itd. Problematizovao je i članove 42 i 73 koji se tiču završnih radova i iznio prijedlog da se završni radovi ocjenjuju sa uspješno obranio/nije uspješno odbranio, a ne kako je predloženo u Nacrtu da se odbrane ocjenjuju jedinstvenom ocjenom od 10 (A) do 5 (F,FX).[9] Govorio je i o članovima kojima se reguliše unapređenje akademskog kadra a koji su, po riječima profesora Silajdžića, otežali napredovanje asistenata. Rekao je da član 132 (Sastav upravnog odbora visokoškolske ustanove) govori o intenciji donosioca propisa – da li se želi akademska sloboda i autonomija Univerziteta ako većinu Upravnog odbora imenuje osnivač. U vezi sa članom 143 (Uvid i kontrola finansijskih procesa na Univerzitetu u Sarajevu) rekao je: Intencija je jedan račun. Sad zamislite da smo mi svi imali račun u nekoj od ovih banaka koje su propale. Osnovni postulat financija je disperzija rizika. Morate imati disperziju rizika što podrazumijeva minimalno dva računa. Ne smijete ugroziti svoju finansijsku sigurnost rizikujući da su sva novčana sredstva i resursi na jednom računu jer niko ne može garantovati da neka banka neće imati ugrožen finansijski plasman. (...) Jer kontrola nad finansijskim tokovima je jednako izvodiva imali vi 20 računa ili jedan.

Nakon aplauza za govor profesora Silajdžića, javio se premijer za repliku. Rekao je da nema kompromisa kada su u pitanju finansije i naveo primjer kako vlada napravi osnovnu školu, zaposli nastavnike, da im platu, plati režije, utople je, i onda iz škole kažu: Mi imamo sopstvene prihode, a iznajme školsku salu. Dodao je da se prestaje koristiti termin sopstvenih prihoda jer je to javni novac. Pojasnio je da postoje dva dotoka novca, jedan je onaj direktni sa budžeta, a drugi onaj koji fakulteti na tržištu rada steknu. Rekao je da postoje zakoni, mimo ovog zakona, koji preciziraju kako se ponašaju subjekti čiji je osnivač Vlada te da odbacuju svaki komentar koji kaže da kontrola finansijskih tokova znači napad na akademsku neovisnost. Filozofski fakultet naveo je kao onaj koji se najviše finansira iz budžeta, a da je Elektrotehnički fakultet 11. što nije pravedno s obzirom da studenti elektrotehnike poslije fakulteta zarađuju velike plate i plaćaju velike doprinose. Rekao je i da će Vlada zadržati uredbu o većini u Upravnom odboru.

I brojni drugi su imali zamjerke i sugestije u vezi s Nacrtom koje su poslali Skupštini. Profesorica sa Pravnog fakulteta Hajrija Sijerčić-Čolić je rekla da su profesori sa tog fakulteta uložili 71 amandman na Nacrt.

Najduža javna tribina na temu Nacrta zakona o visokom obrazovanju ponudila je i najveći broj kritika i sugestija. Kako je rektor i moderator Škrijelj rekao na početku skupa, članovi pravne službe će objediniti sve sugestije sa javne rasprave i uputiti ih kao set prijedloga prema zakonodavcima kako bi kao institucija koje se direktno tiče ovaj zakon imali uticaja.

Pročitajte i druge izvještaje sa javnih tribina:

Javna rasprava jednog lica

Nacrt zakona o uništenju Univerziteta u Sarajevu

Zamjerke s Filozofskog

Nacrt zakona ili zaklona

[1] Prema: Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[2] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[3] Ibid.

[4] Ibid.

[5] Ibid.

[6] Detaljno u: Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[7] Prema: Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[8] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

[9] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf

Lejla Reko