Nova čitanja

Škola crtanja

Crtam svoje ideje

Amila Selimović

17.02.2017

L'art corner – mjesto ispoljavanja dječije kreativnosti

Ovo je bio moj prvi rad. Francuska revolucija. Nacrtao sam je kad sam tek krenuo kod Mirze u školu. Bilo je to na raspustu između prvog i drugog razreda (osnovne škole), priča Ivor i prisjeća se kako je prije šest godina došao s Luanom, bratom blizancem, da vidi kakva se to mala škola crtanja krije u centru Sarajeva. Bio je to i sami početak L'art cornera kojeg vodi akademski slikar Mirza Ibrahimpašić uz pomoć kolegice, skulptorice i ilustratorice Sanele Husić-Musabašić.

Ovaj zanimljivi atelje, u kojem se u večernjim terminima odvija nastava, nalazi se u ulici Branislava Đurđeva 20. Najmlađi đaci imaju pet godina, a gornje granice nema jer često na časove slikanja dolaze i odrasli. Na proljeće postaje posebno zabavno i užurbano jer se atelje širi i u baštu koja je sakrivena između austrougarskih zgrada, a nastavi se pridružuje nova grupa učenika, budućih studenata i srednjoškolaca koji se pripremaju za polaganje prijemnih ispita.

Trenutno u školi postoje dvije grupe i to jedna grupa mlađih osnovaca od pet do deset godina, i druga starijih koji imaju između 10 i 15 godina.

Kada dođu na naše časove djeca prvo uče gledati, kako da postave crtež, i prenesu dimenzije onoga što vide na papir. Mirza i ja s njima radimo sve crtačke i slikarske tehnike, od rada s olovkom u svim dimenzijama, skica, crteža, sjenčenja, zatim prelazimo na ugljen, a radimo i crteže sa perom, objašnjava Sanela.

Ivor, sada desetogodišnjak, zadovoljno posmatra svoj rad izložen u ateljeu, a ja ga pitam: Kako si tako mali uopšte i čuo za Francusku revoluciju? Vidio sam je na jednom crtanom, oduševio sam se i odlučio da je nacrtam. Njegov brat Luan dobacuje: Tada nije ni znao ko je Robespijer, ni šta je giljotina, ni koliko hiljada ljudi je ubijeno, ni ko su jakobini, ni zašto su mrzili bijelu boju.

Pa nisam znao, priznaje Ivor, ali sada znam, kaže i objašnjava da je njegov brat pomalo zaluđen poviješću, to mu je trenutna opsesija. Ja sam krajem godine bio opsjednut čamcima, samo sam njih crtao, ali moja najdraža tema je anatomija, čovjekovo tijelo, kosti, mišići. 

I Luan se sjeća svog prvog crteža. Nacrtao sam gusare, logično. Mirza me je zezao i crtao mi bombe gore, ali gdje ćeš u piratsko doba imat granate. Luanov savjet svima nama je: Naučite povijest!

Kako sazrijevaju, i crtački i generalno, prelaze na sve zahtjevnije tehnike. Pero je već zahtjevno i za crtanje i za laviranje. Što se tiče slikarskih tehnika, također radimo sve, od tempera, preko akvarela, akrila, a starija grupa radi i ulje na platnu. Dosta radimo pastel jer je to veoma efektna tehnika, boje ostaju veoma intenzivne, a ne zahtijevaju mnogo vremena, poput ulja ili tempere koji se dugo suše, priča Sanela.

Mali umjetnici se dva puta sedmično sastaju i vrijedno rade. Obrađuju sve moguće teme, anatomiju, akt, mrtvu prirodu, pejzaž, sve ono što ih zanima. Imamo nepisani plan da se stalno prebacujemo s reprodukcija umjetničkih djela i ilustracija iz slikovnica na fotografije. Naravno, radi se prema interesu djeteta, ali sve ono što se uradi, bez obzira na teme koje oni sami iniciraju, zadovolji se program koji smo predvidjeli za njih. Kiparski kutak aktiviramo na proljeće, s lijepim vremenom, kada radimo u ateljeu na otvorenom. Krenemo s radom u glini, reljefima koji su spoj skulpture i crteža, a onda kroz realizaciju reljefa prođemo cjelokupni proces rada na skulpturi. Radimo odljevke pozitiva i negativa u gipsu, djeca uče kako otkucavati, a kasnije njihove radove patiniramo i oslikavamo, objašnjava Sanela dok istovremeno priprema sve potrebne materijale za čas koji uskoro počinje.

Jednom godišnje, krajem avgusta ili početkom septembra, prije početka narednog ciklusa koji traje jednu školsku godinu, organizira se izložba dječijih radova na kojima se predstavi škola i ukupni rad sa djecom.

Emin je član starije grupe, a već tri godine redovno dolazi u L'art corner. Najradije crta zgrade i izmišljene gradove. Voli dizajnirati aute, kuće i stanove. Misli da bi trebao biti arhitekta kada odraste, ali još će razmisliti o tome.

S njim u grupu idu Lamija i Irvana koje su postale dobre prijateljice otkako dolaze na časove. Dogovaraju se i skupa biraju teme svojih radova. Likove nam je teško crtati, lica pogotovo, uvijek nam je potreban Mirza da nas nadgleda da bi to dobro ispalo. Iako rade iste teme, njihovi radovi su jedinstveni jer svak na svoj način unosi djeliće individualnosti u konačnu sliku. Sanela objašnjava da, recimo, Irvanini likovi, baš kao i ona, uvijek imaju specifične i bajkovite oči: Svi oni unose ponešto svoje, individualno u radove. Neki od njih toliko dobro crtaju da mogu upisati bilo koju srednju školu, pa kasnije, ako se odluče, bez problema nastaviti školovanje na Akademiji.

Irvana o svojim planovima za budućnost kaže sljedeće: Trenutno sam deveti razred, a voljela bih da upišem Srednju umjetničku školu. Ne znam šta će da bude. Odlučit ću skupa s roditeljima, a ako budem imala sve zaključene petice imat ću veću slobodu da biram. Oni bi možda htjeli da idem u privatnu školu, a meni se baš i ne ide tamo.

Sanela o njenom radu ima samo riječi hvale: Ona odlično crta, ima zrele poteze i već je spremna za prijemni u Umjetničkoj školi.

I Lamija se nada da će ići u Umjetničku školu, ali tek je osmi razred i ima još vremena da odluči, a do tada namjerava da nastavi dolaziti na časove u L'art corner.

Luan uopšte ne voli boje i zato najčešće radi olovkom. Mogu nacrtati bilo šta, ali mape, rat i politička i ekonomska situacija u modernom svijetu je ono što me zanima, pa to i crtam. Sanela objašnjava da su njegovi radovi dinamični i puni detalja. Sklon je grafici, ali odlično radi i skulpture.

Svojim crtežima Luan ilustrira trenutnu političko-ekonomsku situaciju u svijetu: Sada sam nacrtao Trumpa koji predstavlja većinu jakih ljudi na planeti. Na jednoj strani su fašisti sa svojim prijateljima, a na drugoj komunizam, socijalizam i ljudi s pameću koji se bore protiv kapitalista koji su sada na vlasti.

Iz dječije perspektive stvarajući prava umjetnička djela analiziraju najrazličitije teme, od društvenog uređenja do omiljenih dizajnera automobila. Ivor je siguran da je najbolji dizajner automobila koji je ikada postojao Enzo Ferrari, ali mu Luan kaže da to ne bi smio misliti, ipak je on bio fašista.

Djeca koja prođu kroz ovu školu naučne veoma mnogo, pa čak dođu i do akademskog nivoa crtanja, ističe Sanela i dodaje da klinci koji ovdje rade anatomiju rade po istim modelima na kojima se radi u Umjetničkoj školi ili na Akademiji. Njihova postavka i crtež se ni u čemu ne razlikuje od crteža na fakultetu. Oni krenu u ovu školu veoma mladi, a kroz igru i zabavu nauče mnogo te postaju klasa za sebe.

Djeca su veoma sretna kada dolaze na časove i, kažu mi, ne vole da izostaju. Svi se slažu da su im Mirza i Sanela najbolji učitelji, a njihov atelje im je najdraža učionica, puna radosti, prijateljstva, poštovanja i zabave. Mjesto gdje ih uče ne samo umjetničkim tehnikama, već ih ohrabruju da misle, iznose ideje i sami donose zaključke. Časovi crtanja tako su mnogo više od hobija i poslijepodnevne zabave za mališane. Ova škola je najbolji primjer odgojno-obrazovne učionice u kojoj odrastaju mladi i izvanredni ljudi.

Najnovije

Filmska lektira

Irci i nadolazeća sapunica remek-djela

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Murvanjski zakon

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Ledeno doba, ostani kod kuće

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Činovi smaknuća u buretu baruta

Nikola Bešlić

Biologija

Bolje šišmiš u ruci, nego na fotografiji

Anes Osmić