Metodika

Metodika istraživanja

Obrazovanje – riječ sa neiscrpnim asocijacijama

Lejla Reko Šarčević

28.02.2017

Centar za promociju civilnog društva 17. februara održao je besplatnu obuku, uvod o istraživačkim metodama. Ciljna grupa bili su učenici i učenice srednjih škola.

Foto: Lejla Reko

Voditeljica obuke Mersiha Jašarević na početku je istakla da svako naučno istraživanje služi da bi se riješio određeni problem. Zbog toga je prije početka samog istraživanja najvažnije jasno definisati problem kojim se želimo baviti. Ukoliko se ne može jasno odrediti problem, nećemo ni pristupiti istraživanju, kao što nećemo ni ako je odgovor na pitanje koje bismo rješavali već poznat ili irelevantan. Ključni kriterij koji se mora zadovoljiti jeste taj da imamo neophodne resurse, jer u suprotnom nećemo nikada doći do rezultata.

Faze istraživačkog procesa su: identifikacija i određivanje problema, određivanje ciljeva istraživanja, postavljanje hipoteze, definiranje ključnih pojmova, izvođenje logičkih posljedica iz hipoteze, izbor istraživačke strategije i nacrta istraživanja, razvijanje mjernih i drugih sredstava istraživanja, određivanje osnovnog skupa i odabiranje uzorka istraživanja, sprovođenje istraživanja i prikupljanje značajnih podataka, obrađivanje i analiziranje podataka dobijenih istraživanjem, tumačenje rezultata i izvođenje zaključka, pisanje izvještaja o obavljenom istraživanju.

Nakon što su se upoznali sa fazama istraživačkog procesa, učesnice su podijeljene u grupe od po tri ili četiri članice. Od trinaest prisutnih djevojaka, pet su bile srednjoškolke, a ostale su studentice različitih fakulteta. Svaka grupa dobila je po jednu temu da ukratko definiše problem. Jedna grupa imala je zadatak da definiše probleme društvenih mreža, druga obrazovnog sistema, treća volontiranja i četvrta sporta. Iako je obrazovanje bila tema samo jedne grupe, sve su učestvovale u raspravi. Reklo bi se, Svak se češe gdje ga svrbi. Studentica sa Elektrotehničkog fakulteta govorila je o problemu nedovoljne opremljenosti fakulteta. Na njihovom nema kantine, biblioteke ni čitaonice. Poseban problem predstavlja nedostatak čitaonice jer su rasporedi predavanja takvi da uvijek ima nekih pauza izbog toga nerijetko pune kafiće u shopping centru Importanne. Studentica sa Pravnog fakulteta Adna Musić je rekla da se oni susreću sa problemima u komunikaciji sa studentskom službom, u nedovoljnom broju knjiga, manjku higijenskih sredstava, a o tehnologiji da ne pričamo. Učenica Farmaceutske škole pokrenula je temu o broju učenika/ica koji se svake godine primaju u školu navodeći primjer kako je, kada je ona upisivala školu, uprava bila rekla da će biti primljena dva odjeljenja, a kada su došli u septembru, vidjeli su da je prvog razreda šest odjeljenja. Na ovo se nadovezala studentica Medicinskog fakulteta i rekla da njen fakultet prima po 190 studenata u jednog godini, a od tog broja samo 40 onih čiji se studij finansira iz budžeta. Neira Durmo, učenica četvrtog razreda Grafičke škole na Ilidži, komentarisala je nastavni plan i program. Program Front Page iz 2006/07. godine, iako dosad uveliko prevaziđen, nikad nije izbačen ili zamijenjen u planu i programu. Pohvalila je profesora koji se dogovorio s direktorom škole da u dnevnik piše da na časovima rade Front Page, a da u nastavi uče savremene programe. Vježba definisanja problema u obrazovanju pretvorila se u razmjenu iskustava pa se moglo čuti kako đaci iz Medicinske škole na Bjelavama na kraju svake školske godine moraju platiti 10 KMza odštetu. Na pitanje Kakvu odštetu, učenica je samo uz smijeh odgovorila Pa odštetu. Dakle, korištenje škole se plaća. Edukatorica Mersiha navela je primjer osnovne škole iz Cazina u kojoj nema interneta pa je nastavnik ilegalno priključio internet. Internet nema ni Osnovna škola Edhem Mulabdić jer je zgrada u kojoj se škola nalazi od kulturnog značaja pa se ne može bušiti. Slično iskustvo podijelila je i učenica Prve gimnazije u Sarajevu koja je rekla da je u njihovoj školi veoma hladno zbog austrougarskog stila gradnje i visokih plafona, te da su se bunili direktorici koja je odgovorila da se ne mogu promijeniti prozori na školi jer se ne smije mijenjati izgled zgrade.

I tema sporta bila je zanimljiva za razgovor. Neira je navela primjer sale za sport u Prvoj osnovnoj školi gdje je na jednoj strani odbojkaškog terena crta za serviranje odvojena 3-4 metra od osnovne, a sa druge jedan metar, a između daski na podu razmak je i po tri centimetra. Jedna studentica rekla je da je sala u Srednjoj medicinskoj školi veoma mala. Zajednički zaključak je da bi školske sale i igrališta trebala biti dobro opremljena jer su to mjesta gdje se, u većini slučajeva, razvija prva ljubav prema sportu. A ne da se djeca iz manjih mjesta tek u srednjoj školi u većim gradovima prvi put susretnu s kozlićem – što je slučaj koji je s nama podijelila jedna od učesnica obuke.

Nakon što su sve grupe izložile probleme kojima bi se moglo posvetiti u jednom istraživačkom radu, edukatorica im je predložila da istraže zašto je stanje u svim ovim oblastima takvo kakvo jeste, kakvo bi trebalo biti i šta je sve potrebno uraditi.

U nastavku se govorilo o vrstama istraživačkih metoda. Jedna je case study, metoda koja se najčešće primjenjuje u istraživanju društvenih fenomena i to kroz analize individualnih slučajeva; to može biti jedna osoba, grupa, događaj, zajednica, društvo i sl.

Sa prisutnima je svoje iskustvo podijelila i Nađa Zubović, mlada inovatorica koja je osmislila antibakterijski podmetač za wc šolju. Tako je, naprimjer, istraživala cijene konkurentnih i za sličnu upotrebu namijenjenih artikala koji već postoje na tržištu pa onda na osnovu tih rezultata odredila karakteristike svog proizvoda, a sve to kako bi on bio usklađen sa ponudom na tržištu, kvalitetom i cijenom.

Edukatorica Jašarević nam je rekla da je CPCD odabrao ovu temu za besplatnu obuku jer smatraju da se metodama istraživanja kroz školski sistem ne posvećuje dovoljno pažnje. Ovom obukom su željeli da pokažu kako istraživanje može biti jedan kreativan i zanimljiv proces koji nas vodi do rješavanja određenog problema ili objašnjava zašto je nešto takvo kakvo jeste.

Na obuci su se mogle čuti kritike na račun obrazovnog sistema koji traži od učenika/ica i studenata/ica da pišu različite vrste radova, a da u nastavi nisu radili ni osnove o istraživačkim metodama. Neira Durmo rekla je da će ona i njene kolege/ice iz razreda uskoro početi da rade na svojim maturskim radovima i da se za pomoć prilikom izrade radova uzdaju samo u mentore/ice jer nikakva priprema nije predviđena NPP-om.

Sve dok je obrazovni sistem ovakav kakav jeste, obuke poput ove bit će potrebne. Ono što su mlade učesnice dvosatnog predavanja saznale, i sama sam otkrila tek na petog godini fakulteta do kada su napisani i ocijenjeni mnogi radovi, ko zna kakvi.

Najnovije

Prikaz

Obrazovanjem protiv seksualnog nasilja

Anes Osmić

Edukativni teatar

Glumom do bolje stvarnosti

Anes Osmić

Savjeti za nastavnike i roditelje

Kako raditi sa nemirnim učenicima

Armin Stefanović

E-espresso

Moramo odbaciti mit o savršenoj nastavnici

Školegijum redakcija

Instrukcije

Tata, kupi mi znanje

Anes Osmić