Metodika feminizma

Ceca po drugi put u školi

10.03.2017

Kako izgleda čas književnosti na kojem se na primjeru tekstova Svetlane Ražnatović Cece razgovara o feminizmu?

Nakon što je u septembru prošle godine na stranici Školegijuma objavljen tekst Ceca, feminizam, metodika, dobio sam poziv od profesorice Adile Salibašić da sa njenim učenicima i učenicama u sarajevskoj Drugoj gimnaziji realiziram ovako jedan zamišljen čas. Čas počinjem, nakon što me profesorica predstavi, kao što sam i predložio, pitanjem Koliko turbo-folk pjevača i(li) pjevačica poznajete? Nakon nekoliko sekundi tišine i smijeha te i mog i Adilinog ohrabrivanja učenika i učenica da opušteno govore u učionici počinju da pljušte imena poput: Ceca, Seka Aleksić, Jelena Karleuša, Aca Lukas... Na moje drugo uvodno pitanje Koliko feministkinja i(li) feminista poznajete? u razredu nastaje duži muk nego na prvo pitanje, ali djeca odgovaraju: Malala, Frida Kalo, Lorin pobjednica Eurosonga 2012. godine. Iz teorije feminizma i feminističke prakse ne znaju nikoga. Ovdje se sada ponajbolje potvrđuje moja teza na osnovu koje sam i napisao ovakva jedan metodički podsticaj – djeca znaju ikone turbo-folka, ali ne i ikone feminizma. Zato bismo mogli iskoristiti dječje poznavanje turbo-folka, kako bismo im predstavili nešto što manje poznaju – feminizam i feminističke vrijednosti, uopće.

Transkript časa

Ja (u daljem tekstu Anes): Kako vi vidite feminizam? Šta je za vas feminizam?

Rebbeka: Jednakost na svim poljima života....

Anes: Kako vidite feminizam u svakodnevnom životu? Da li vam je bitan i ako jeste zašto je bitan?

Rebbeka: Pa bitno je da svi dobijemo podjednaku šansu. Muškarci uvijek imaju više prilika. Evo recimo sport. Najbanalniji primjer ako djevojka hoće da igra fudbal, muškarac će joj se smijati i reći nije to za tebe.

Irna: Ili ako muškarac čita poeziju odmah mu daju etiketu.

Tesa: Ili ona poređenja trčiš kao curica, bacaš kao curica.

Anes: To o čemu govorite nazivamo rodnim stereotipima i feminizam nam je potreban kako bismo ih razobličili. Mene zanima šta ostale djevojke u razredu misle. Da li je vama feminizam bitan u vašem svakodnevnom životu? Razmišljate li ikada o tome?

Adna: Mene iskreno više zanima ravnopravnost spolova nego feminizam. Feminizam je potekao iz te neke želje da žene budu jednake, odnosno da se ženska prava povećaju. Međutim, sam feminizam se nekako više ugleda na žene, a mislim da i muškarci danas, ne mogu reći da nemaju nekih prava, ali u nekim situacijama žene imaju veća prava.

Anes: U kojim stvarima?

Adna: Za ženu se uvijek kaže, na primjer, da je bolja domaćica, da će bolje odgojiti dijete nego što bi to možda otac uradio. Evo na primjer na sudu, prije će se dijete dati mami nego ocu. Meni, recimo, tu muška osoba biva gurnuta sa strane i nema jednaka prava.

Anes: Sada smo se dotaknuli nečeg što u feminizmu nazivamo privatnom i javnom sferom. Problematično je ako žena uvijek ostaje samo u privatnoj sferi da odgaja djecu i bude dobra domaćica. Pitanje je kako će ona biti ekonomski osnažena da se sutra brine o sebi i svojoj djeci neovisno od muške figure koja zarađuje u javnoj sferi.

Rebbeka: Ako se žena siluje, naravno, ne opravdavam nijedno silovanje, veća će se prašina dići nego kad djevojka siluje muškarca – onda će se njemu smijati i govoriti šta se žališ. To treba da se rangira na istom nivou. Silovanje je silovanje bez obzira na spol.

Anes: Apsolutno. Patrijarhalna kultura, kako ne odgovara ženi u brojnim situacijama, ne odgovara ni muškarcima. Recimo, od muškaraca se očekuje da uvijek budu hladni, racionalni, praktični, fokusirani... I muškarci i žene su živa bića prije svega. I mnogo više su od dodijeljenih patrijarhalnih uloga, etiketa i pozicija. Zar ne?

Nekoliko učenika i učenica u glas: Da.

Anes: Dobro, kratko smo razgovarali o feminizmu. U nastavku ćemo mnogo više da kažemo o ovoj temi na primjeru tekstova turbo-folk ikone Svetlane Ražnatović Cece.

Dijelim onda Tariku i Rebbeki prvi zadatak. Objašnjavam da su glavni metodički materijal ili sredstvo (dramske) situacije napisane po Cecinim tekstovima. Svaka dramska situacija prezentira jedan patrijarhalni model odnosa muškarca i žene kojeg feministički razgovor treba razobličiti. Rebbeka i Tarik čitaju svako svoju ulogu, a ja čitam ostali tekst.

Situacija I.

Patrijarhalna veza između djevojke i momka.

Momak i djevojka sjede u autu jedno pored drugog. Djevojka pokušava da se nasloni na rame mladića. On se izmiče. Sve vrijeme je hladan i suzdržan. Djevojka je na rubu suza.

Rebbeka: Kad bi bio ranjen krvi bih ti dala, oba svoja oka kad bi bio slijep...

Tarik: Al' uzalud bez duše sam lijep.

Djevojka zastaje. Gleda mladića tužno u oči. Želi da ga pomiluje po kosi. On se izmiče.

Rebbeka: Dok u znoju bilo koju noćas negdje maziš ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš.

Momak se nasmije. Ignorira djevojku.

Tarik: Neodoljiv neuomoljiv vole me isuviše ovakvi kao ja te dušo ubiše.

Djevojka razočarano više za samu sebe.

Rebbeka: Ja sam noćas jedna više s kojom nisi tu zašto hoću da se vratim starom dobrom zlu, da me mučiš da me kinjiš ko sve robove, da me slomiš i potopiš zadnje brodove.

Momak šuti. Djevojka poslije kraće pauze nastavlja.

Rebbeka: Ja te volim čak i kada mi to škodi, jer to osjećanje mome srcu godi, čak i kad se s drugom provodiš po svijetu, ja te volim čak i na svoju štetu.

Mladić se okrene. Pogleda djevojku. Nasmije joj se u facu i izađe iz automobila.

Anes: Dobro. Hvala vam. Imali smo ovdje jednu tipičnu patrijarhalnu vezu između momka i djevojke. Kakva je ovdje djevojka, a kakav mladić?

Rebbeka: Djevojka je jadna. Baca se po momku koji je očito nezainteresiran za nju. Također, iznosi mu svoje osjećaje. On je hladan prema njoj. Ne pokazuje ni sekundu poštovanja prema njoj i onome što osjeća. Ponizio ju je ovim činom kad je izašao iz auta.

Amra: Ali ona glorifikuje sve ono što on njoj radi.

Anes: Super. To si odlično primijetila. To je bitan trenutak u čitavoj ovoj priči. Vidimo momka koji je hladan, suzdržan, distanciran, koji ignorira djevojku, a djevojka je sve suprotno od toga. Na koji način djevojka pokušava da zadobije pažnju muškarca?

Tesa: Radi sve suprotno od onog što bi trebalo. Trebalo bi i ona da bude malo hladna, distancirana. Da on malo za njom ludi.

Anes: Da li je to tvoja strategija?

Tesa: Nije moja strategija, ali to tako funkcioniše. Muškarci više padaju na hladne i suzdržane djevojke.

Anes: Misliš da je to ona priča zašto muškarci vole kučke?

Smijeh u razredu.

Anes: I to je vrlo problematičan koncept. Vidjet ćemo to do kraja. Mene sada zanima kakvi su to muškarci koji su bez duše lijepi.

Irna: Samo lijepi.

Anes: Kakve su to još njihove karakteristike?

Irna: Voze skupa auta.

Anes: Ne baš nužno. Ali sada me više zanima zašto djevojke pristaju biti tepih po kome se gazi?

Tišina u razredu.

Amra: Zato što nemaju samopoštovanja.

Adna: Obično to ide iz kuće. Recimo, kako otac tretira majku tako i djevojka očekuje sutra da je momak tretira.

Anes: Ovo je odličan trenutak jer psihologija kaže da u partnerima pronalazimo model kakav smo imali u porodici i djevojke često traže muža po uzoru na oca. Očevi i muževi tako vrlo često budu oni koji zapravo nikada neće da ženi posvete adekvatnu pažnju, koji su stalno odsutno prisutni. I nekako se uvijek ta situacija iznova i iznova ponavlja. Djevojka dok se ne uda u vlasništvu je oca ili brata, a poslije u vlasništvu muža. Da li mislite da je uredu biti nečije vlasništvo?

Nekoliko djevojaka uglas: Ne.

Anes: Zašto nije uredu? Znam brojne djevojke kojima je to uredu i koje pristaju da budu tepih po kojem se gazi. Zašto?

Irna: Pa one su to tako odabrale?

Anes: Ali zašto su to tako odabrale? Zašto misle da je to ispravno?

Rebbeka: Zato što misle da ne zaslužuju bolje.

Tesa: Odgojene su jednostavno tako.

Anes: Ko ih je tako odgojio?

Adna: Roditelji.

Anes: Ko još? Ko nam stalno ovakve poruke o ženi šalje?

Tesa: Društvo.

Rebbeka: Ceca.

Anes. Pa bravo! Popularna kultura, dakle.

Irna: Filmovi.

Tesa: TV.

Anes: Mediji, također, plasiraju tu priču o ženi žrtvi toliko da je vremenom jedina pozicija iz koje žena može govoriti postala pozicija žrtve. Imamo sad još jednu situaciju. Više nismo u vezi nego smo u braku. I da vidimo kako to izgleda. Čitamo u razredu sljedeću patrijarhalnu situaciju braka.

Situacija II

Kuhinja. Supruga za stolom iščekuje supruga. Malo-malo, pa pogleda na sat. Supruga nema.

Nervozna je. Nakon dvadesetak sekundi tišine na ulaznim vratima začuje se buka. U kuhinju bane muškarac vidno pijan. Tetura do stola. Sjeda za sto preko puta supruge. Gledaju se. Muškarac se smije. Žena je tužna. Nakon nekoliko sekundi tišinu prekida ona.

Supruga: I opet si pobijedio, i opet me uvrijedio, u glavi isti pritisak na desnom dlanu hrđav znak.

Suprug: Živ se čovjek na sve navikne, pa valjda ćeš i ti ako bog da, ako bog da...

Supruga ustaje sa stolice ljutito i razočarano. Upire prstom u supruga.

Supruga: Da ne proklinjem dan kad sam rekla ti da, djecu što sam ti rodila. I da foliram sve, da se ne nerviram...

Suprug: Šta mi možeš rođen sam sa greškom. Sve je to u mojim genima.

Supruga ustane od bijesa. Počne nervozno hodati po kuhinji. Muškarac sjedi spuštene glave za stolom.

Supruga: Ličiš na moga oca isto je mojoj majci užasne stvari radio, rukama golim njeno nevino mlado srce iz grudi na živo vadio.

Supruga podigne glavu prema nebu držeći se rukama za glavu.

Supruga: Zar i Bog što nebom hoda vladar carstva nebeskog zar i on je muškog roda okrutnog?

Tišina.

Suprug: Nije monotonija što te noćas ubija, to je melanholija bolest koja probija sve tvoje blokade.

Supruga: Gade.

Suprug se smije. Supruga mu prilazi. Polako. Pada ispred njega na koljena. Mazi mu noge i kroz suze govori.

Supruga: Bila sam ti ljubavnica, ljubavnica i sestra i drug. Dala sam ti svoja krila da preletiš i sjever i jug.

Suprug je ignoriše. Grubo je odgurne, ustaje i odlazi od stola. Tetura. Supruga ustaje sa poda i pita ga kroz suze.

Supruga: Poslije svega šta smo ja i ti?

Suprug s kućnog praga teturajući se odgovara.

Suprug: Muž i žena nikako.

Rebbeka: Ovdje je sad još i gore?

Anes: Šta je gore?

Adna: Pa sada je u braku i na neki način ne može tek tako da izađe iz svega toga, kao što može iz veze. Već je sebi nekako odredila sudbinu time što je u braku. A maloprije smo govorili kako društvo utiče na naše mišljenje. Ovdje ona spominje kako je i njen otac iste stvari radio njenoj majci. Ona doživljava isto što i njena majka.

Anes: O čemu nam govori ovaj stih Zar i Bog što nebom hoda, vladar carstva nebeskog, zar i on je muškog roda, okrutnog?

Tišina.

Anes: Kada govorimo o patrijarhalnoj kulturi, šta mislite kako je ona sve ustoličena. Odakle nam dolazi patrijarhat i sva ta patrijarhalna uvjerenja. Spomenuli smo maloprije medije, društvo, porodicu... Odakle još?

Rebbeka: Mislim da ima veze i sa Bogom. Svi bogovi kroz mitove, historiju su bili muškog roda. Isus je bio muškog roda, apostoli su muškog roda. Kroz čitavu religiju nameće se patrijarhat. I to se kasnije samo proširilo na kulturu i na domaćinstva.

Anes: Patrijarhat jedno od najjačih uporišta nalazi u religiji upravo. Iako danas postoji feministička teologija koja svete tekstove čita feministički, i ovaj dio Cecine pjesme nam govori kako većina ljudi, nažalost, opravdanje za nepravdu nalazi u religiji. U svetim tekstovima je patrijarhat našao svoje jako uporište i tamo imate dosta problematičnih mjesta koja ženu tretiraju nejednako. Slobodno sami pronađite ta mjesta, ako vas ovo zanima. A kakav je brak između ovo dvoje ljudi? Da li je ovo funkcionalan brak?

Nekoliko učenica u glas: Nije.

Anes: Zašto?

Rebbeka: Funkcionalan brak bi trebao da bude uzajamno poštovanje, ljubav, dobra komunikacija. Očigledno je da on nju ne poštuje, ne voli. Kaže joj muž i žena nismo nikako. Ona pristaje na sve ovo iz razloga što ona njega vjerovatno toliko voli da ona samu sebe tješi i nalazi mu opravdanja On ne misli tako, on mene voli, on se samo malo napio neće on više. On je rođen s greškom. On je takav kakav je.

Adna: Brojne žene ostaju u ovakvim brakovima, jer, zaboga, šta će narod reći ako se razvedem.

Anes: Da li su, zaista, muškarci rođeni sa greškom?

Nekoliko učenika i učenica uglas: Ma nisu.

Anes: Naravno. To je također stvar koju treba razobličiti. Zlo koje muškarci čine ženama nije urođeno zlo. Ali zašto muškarci ovako postupaju prema ženama?

Tesa: Zbog društva.

Anes: Zbog društva ili možda misle da ako se uklope u patrijarhalni obrazac da će tako lakše osvojiti djevojku?

Tesa: U nekim slučajevima im to bolje prođe nego što bi im prošlo kad bi se ponašali u nekom drugom kontekstu. Društvo kao cjelina nameće čitavu tu sliku i većina uvijek ide za slikom koja će donijeti, hajmo reći, bolje stanje.

Anes: A šta ćemo sa ovim glorificiranjem muškaraca i ženske patnje koje je vaša kolegica spomenula?

Tišina.

Anes: Zlatan Delić je analizirao mnogo ozbiljnije od mene položaj žene u tekstovima Cece, Lepe Brene, Severine i Jelene Karleuše. To je bio njegov magistarski rad na rodnim studijama i njegov zaključak je sljedeći: Ceca u većini slučajeva estetizira žensku patnju i nerealiziranost ženskih želja uopšte. Njeni tekstovi predstavljaju žensku tugu, melanholiju i razočarenje u muške bezosjećajne postupke. S obzirom da je zadržala koncept običnosti, po kojem se nije razlikovala od bilo koje druge srbijanske ili južnoslavenske djevojke, popularnost njezinih pjesama kod ženske publike je ogromna. Njeni tekstovi oslikavaju iste one melanholične odnose sa muškarcima koje svaka djevojka proživljava (iskustveno-napaćene ženske sudbine). Drugim riječima, ona se svojim tekstovima izravno obraća djevojkama ili ženama uljepšavajući mizogini koncept nerealizirane ženske želje i nemarnosti muškarca do te mjere da postaje sasvim uobičajeno da je jedina pozicija za ženu unutar kulture pozicija emotivne i ranjene žrtve iz koje joj je jedino omogućeno da govori. 

Tišina.

Profesorica: Mogu li ja postaviti jedno pitanje?

Anes: Naravno.

Profesorica: Azra, koje je konkretno tvoje viđenje ove situacije i zaključka da Cecini tekstovi oslikavaju osjećanja svake djevojke ne samo u Srbiji nego i na Balkanu. Da li je to tačno?

Azra: Mislim da nije tačno. Ja sama biram što želim za sebe, a ne ono što mi društvo nameće. Iako u mnogim slučajevima jesam se protivila zakonima koje društvo nameće i jesam se osjećala drugačije; i od strane manje zajednice tipa razreda i od dijela veće zajednice – sredine u kojoj živim, ali meni to ne smeta. Ali naći će se neko ko nema možda toliko, ne samo snage nego i samopouzdanja da se izbori s time. Ja iskreno ne znam za pola ovih pjevačica, niti me to zanima.

Rebbeka: Ovaj zaključak jeste generalizovan malo, ali isto tako svaka djevojka se našla barem u jednoj situaciji gdje se muškarac ovako ponašao prema njoj, ili je bila u nekoj lošoj vezi, ili lošoj šemi, ili je neko odbio, ili u lošem braku. Tako da se svaka djevojka može poistovjetiti sa tom pjesmom. Cilj da se mi pronađemo u svemu ovome jeste komercijalizam i zarada.

Anes: A šta sa ovim trenutkom estetiziranja patnje? Da li se vi možete identificirati sa ovim?

Irna: Djevojčica od 16-17 godina ne razmišlja toliko racionalno o svemu ovome do nekih kasnijih dvadesetih-tridesetih.

Anes: Upravo zato što ne razmišlja racionalno povede se za emocijama. I šta je sa svim tim djevojčicama po diskotekama koje padaju u trans na Cecine pjesme?

Rebbeka: Ako djevojke estetiziraju svoju patnju kroz Cecine pjesme, one će misliti da je to okej. I neće tražiti nikada ništa više. Tražit će da ih se samo povređuje.

Anes: Dobro, imamo još jedan Cecin tekst koji se zove Greška i kaže: Nisam kao druga djeca, ja sam pala sa mjeseca, cio svijet za mene brine, bake, ujne, tetke, strine, svi žele da budem dama, a ja hodam na rukama … Mama mi se tužno smješka, tata kaže to je greška, trebala sam muško biti, da se otac sinom diči … Gledano sa njene tačke, ja sve radim naopačke, hoću disko, neću školu, pijem samo kokakolu, volim klompe, mrzim štikle, ne silazim sa bicikle … smetaju mi svi po kući, postali su nemogući, vježbam džudo i karate i zato me ne dirajte.

Anes: Šta je drugačije u ovome tekstu u odnosu na prethodne. Šta je greška ovdje?

Irna: Pa nije kao sve ostale djevojčice.

Anes: Kakva je ona djevojčica? Šta radi?

Azra: Po standardima društva više radi muške nego ženske stvari. Ponaša se kao dječak.

Anes: Svi žele da ja budem dama, a ja hodam na rukama. Šta mislite o konceptu dame? Da li vi želite da budete dame? I šta vam neko kaže kad vam kaže ponašajte se kao dame? Nemoj tako da govoriš, pazi kako sjediš, to ne priliči jednoj dami.

Azra: Opet nam nameće tu jednu sliku o ženi koju društvo ima.

Rebbeka: Nameću nam kalup u koji se mi moramo uklopiti htjele mi to ili ne.

Anes: Koncept dame je zapravo koncept kontrole.

Rebbeka: Jeste, da. Taj koncept se mijenjao kroz vrijeme. Ne možete porediti damu tridesetih i damu danas jer su to dva različita svijeta. Ali taj kalup tu i dalje postoji. Samo je malo modificiran na određeni način.

Irna: Maloprije kada je Azra rekla da se ne možemo sa šesnaest godina poistovjetiti sa ovim tekstovima i kada ste Vi maloprije spomenuli djevojke koje padaju u trans na Cecine stihove, mislim da one nisu ni svjesne dubine tih tekstova i da ih ne razumiju.

Anes: Zato je važno o ovim stvarima razgovarati u školi. Kada bismo u školi o ovim stvarima govorili na otvoren način, možda bi se neka djevojčica ili djevojka sutra kritički odnosila prema svemu ovome. Možda bi promislila i rekla: Pa dobro, zašto bih ja bila nekome tepih da po meni gazi. Muškarci, također, ne žive na drugoj planeti. Oni su isto u duboko patrijarhalnom stanju svijesti koje im govori da je možda jedini način da osvoje ženu da se ponašaju prema njoj kao kreteni. I onda imamo ovakve veze i ovakve brakove, a u konačnici disfunkcionalno društvo.

Tesa: Što se tiče tih dama, samo sam htjela prokomentarisati da svaki muškarac želi da mu djevojka bude dama; da ne puši, ne pije, da ne radi ništa što ne valja, da se pristojno oblači. I stalno guraju da tako žena treba da bude, a u stvari traže neke potpuno druge stvari.

Anes: Dobro. Htio bih da zaključimo da se popularnost Cecinih tekstova krije i u tome što je ona u svojim tekstovima uobličila patrijarhalnu sliku žene. Da li mislite da je žena ovakva kakva je u Cecinim tekstovima ista takva i u našem društvu?

Rebbeka: Većina takvih jeste.

Azra: Ima ih.

Rebbeka: Sama Ceca je bila u takvoj jednoj vezi sa Arkanom. Ja mislim da ona više tješi samu sebe kroz ove pjesme nego druge djevojke.

Adna: Smatram da postoji velik broj žena koje imaju neke od ovih osobina. Mislim da u tim tekstovima postoji neka vrsta hiperbole, da se to dosta preuveličava. Kada djevojke, pogotovo mlađe, čuju takve tekstove i ako se poistovjete s tim tekstovima, onda misle da je to možda uredu. Ali to što je Rebbeka rekla, Ceca je prošla kroz taj brak, ovo ono. Ali Ceca se sada, ja sam čula dosta po reklamama i na TV-u, u privatnom životu pokazuje kao jaka žena. Kao prošla je kroz taj brak i sve to, i sada je ona jaka žena. Kao i Severina, recimo. Sve mi je to nekako paradoksalno. Pjeva ovakve tekstove, a opet se pokazuje kao neko ko je jak, ko je samostalan, ko je sad u vezama koje nisu takve, a opet pjeva tekstove koji su baš radikalni.

Anes: Šta misliš zašto ona pjeva onda ovakve tekstove?

Rebbeka: Zato što se to prodaje. Zato što je komercijalno.

Anes: Zato što zna da će se brojne žene poistovjetiti, estetizirati svoju patnju i bol, a ona će na svemu tome zaraditi.

Irna: Ma većina ljudi kod nas i ne slušaju tekst u tim turbo-folk pjesmama. Prate samo muziku i bitno im je da se mogu zadavati uz to, što bi se reklo.

Tesa: Ali imate i dosta žena koje užasne pare zarađuju tako što furaju jačinu žene. Naprimjer, Beyonce. Ta žena je užasne pare zgromila na albumu koji govori samo o tome kako žene trebaju da budu jake, kako im ne treba muškarac, kako mogu sve same, kako je najbitnije učiti i razvijati se, boriti se za samog sebe i imati svoj neki posao.

Rebbeka: Jeste, i na kraju je s muškarcem koji je prevario dobila dvoje djece. Tako da i tome svemu ne može da se vjeruje jer je samo proizvod.

Anes: Dobro, da li mislite da vam feminizam može pomoći u vašem svakodnevnom životu u traganju za odgovorima na neka pitanja?  

Rebbeka: Može.

Adna: Može. Samo se sada iskrivljuje.

Anes: Govorimo u ovom kontekstu, kad feministički čitamo Cecine tekstove ili bilo koje druge turbo-folk pjevačice.

Adna: Mene kao djevojku vrijeđaju ti tekstovi. Zato što tu nema apsolutno nikakvog poštovanja prema ženama i bukvalno dopušta da muškarac gazi po njoj.

Anes: Ti nisi nikad slušala Cecu?

Adna: Ne, i stvarno bježim od takve muzike.

Rebbeka: Ne moraš slušati privatno, ali gdje god da izađeš pušta se takva muzika. Čuješ jednom-dvaput i uđe u uho. Meni je feminizam bitan da se ne bih sutra osjećala loše što više zarađujem od svog muža i što se on ljuti na mene zbog toga. Činjenica da je njegov ego krhak, da ne moram da se osjećam loše jer imam samopouzdanja, da se ne osjećam loše što sam odbila nekog muškarca i da mogu da tražim nekog ko će da parira meni i mojim ambicijama i željama.

Anes: Ovo je također bitan trenutak. Kako mi sami o sebi sliku gradimo? Također, preko društvenih uvjerenja i očekivanja. Sami sebe vrlo često ograničavamo i postavljamo u neke podređene pozicije. Rebbeka je to odlična objasnila. Da li je nekad neka od vas djevojaka prva prišla muškarcu.

Dvije djevojke se javljaju da jesu.

Anes: I kako je taj muškarac reagovao?

Rebbeka: Okej. Imao je djevojku pa nisam mogla ništa.

Smijeh u razredu.

Rebbeka: Realno, bila sam nervozna. Razumijem sad kako je muškarcima. Vrlo su nervozni kad treba da priđu. Prišla sam jednom dječaku prije tri godine. Rekla sam mu: Ćao, sladak si. Je l' možemo da se upoznamo. On je rekao: Hvala ti, ali imam djevojku. I to je bilo to. Sasvim okej je skroz prošlo.

Pitam dječake u razredu kako bi oni reagovali da im priđe djevojka.

Tarik: Djevojke koje priđu muškarcu slobodno imaju više šanse nego ona koja ne priđe. Više se samopouzdanja ogleda u djevojci koja priđe muškarcu i pita kako se zove nego u djevojci kojoj priđe muškarac i ona mu kaže ajde, bogati, skloni se.

Tesa: Ali uvijek prije nego što budete u vezi postoji igra toplo-hladno da biste zadržali, hajmo reći, pažnju.

Profesorica: Eh, to je meni strašno zanimljivo. Možete li mi to objasniti? Šta će se desiti ako se ta pažnja izgubi? Pažnju možete na više načina zadržati. To je jedan od mogućih. Da li se neko zbog zadržavanja pažnje zaljubi u tebe ili ti tad imaš više vremena da provjeriš kakva je ta osoba. Ne razumijem koja je poenta svega toga.

Rebbeka: Mi rizikujemo ako kažemo njemu kako se osjećamo i ako stavimo sve karte na sto, onda će on pomisliti aha ona ludi za mnom, ja nju mogu motati oko malog prsta. Onda žena kaže e neće to tako, ja ću biti nezainteresovana kako bi se ti više trudio oko mene.

Profesorica: Vrlo jednostavno pitanje: Zašto uopšte ima potrebe da iko ikoga vrti oko malog prsta?

Adna: Ima tu malo i onog fazona sa zabranjenim voćem. Ono što ne mogu imati mi je zanimljivije.

Anes: Ali problem je onda kad nađete nekog s kim je sve okej. Tada vam odnos bez frke, drame i panike izgleda dosadno.

Profesorica: To je jedna stvar, a druga stvar je pitanje zrelosti. Šta bi svi vaši roditelji trebali da rade nakon toliko godina u braku? Taj koncept poimanja stvari je poprilično nezreo. Ako očekujete da neko prema vama bude iskren, zašto bi trebao da te zanima neko ko iskorištava tvoje iskrene emocije. Zar ti to nije prvi signal da koliko god voliš tu osobu ta osoba jednostavno nije za tebe? Ako te sad izigrava šta će raditi za petnaest godina u braku.

Djeca se slažu.

Anes: Hvala vam puno. Zvonilo je još prije par minuta, ali ako može samo još kratko par refleksija. Sa čime idete s ovog današnjeg časa? Koji vam je trenutak bio najznačajniji? Šta biste sutra sa ovog časa primijenili u svome životu? Ili o čemu ćete malo više još razmisliti kod kuće?

Rebbeka: Možda da gledam drugačije na sebe. I da pazim više šta slušam od muzike, jer ne moram ja toliko svjesno razmišljati o tome koliko podsvjesno. I također da pazim u kakve veze se upuštam. S kakvim momcima želim da imam posla.

Irna: Moj brat, recimo, sluša ovakvu vrstu muzike. I malo više ću sa njim da popričam o ovome jer ne bih voljela da on bude jedan od ovakvih likova, da se ovako sutra ponaša prema svojoj djevojci.

Adna: Moj brat je mlađi pet godina od mene. Ima trinaest godina i govori kako jedva čeka da vrti djevojke oko prsta. Rekla sam mu da baš on koji ima sestru i ne bi sigurno volio da meni neko radi takve stvari ne bi trebao to da radi.

Rebbeka: Ali on to ne bi trebao da radi ne zato što ima majku ili sestru u porodici već zato što treba da poštuje ženu kao osobu bez obzira na njenu ulogu u društvu.

Anes: Dobro, ovdje ćemo stati. Zvonilo je još prije par minuta. Hvala vam puno na ovom razgovoru i druženju.

Anes Osmić