PISA – dio drugi

Počeci i razvoj

15.03.2017

Od 2018. Bosna i Hercegovina se priključuje PISA testiranjima. Tim povodom radimo serijal tekstova o PISI. U drugom po redu govorimo nešto više o istoriji samog testiranja.

Ilustracija: Kosta Kostov

Program za internacionalnu provjeru učenika (PISA) pokrenula je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) 1997. godine sa ciljem da procjenom znanja petnaestogodišnjaka procijeni i uporedi obrazovne sisteme u svijetu. Prvo testiranje sprovedeno je u 2000. godini, a potom je ponavljano svake tri godine.

Internacionalna asocijacija za procjenu obrazovnog uspjeha (IEA), 1990-ih godina sprovela je niz istraživanja škola koje nisu imale nacionalne, već internacionalne testove. Kako su u te škole išli učenici različitih nacionalnosti, testovi su bili kulturološki osjetljivi i nisu sadržavali pitanja koja su se ticala određene nacionalne skupine. Godine 1995. IEA je počela sa testiranjem učenika širom svijeta programom poznatim pod nazivom Trendovi u internacionalnom učenju matematike i nauke (TIMSS). Na metodologiju testova TIMSS-a u velikoj mjeri utjecala je Nacionalna procjena obrazovnog procesa (NAEP), koja je 1964. počela testirati učenike Amerike iz oblasti matematike, čitanja, pisanja i prirodnih nauka, ali i umjetnosti, građanskog odgoja, ekonomije i geografije. Velika promjena u ovim testiranjima bila je što se rezultati nisu odnosili na učenika, razred, generaciju ili školu, već samo na različite demografske grupe: rasa, spol i socioekonomski status. NAEP također testira škole i nastavnike da bi se dobile informacije o kontekstu u kojem učenici žive i uče. Također, učenici koji polažu testove izabrani su iz različitih škola i područja cijele Amerike. Od 2001. godine, svakih pet godina vrši se internacionalno komparativno testiranje Progres u internacionalnoj studiji čitalačke pismenosti (PIRLS), čime se provjerava znanje učenika četvrtog razreda iz oblasti čitanja i razumijevanja teksta, te se porede rezultati određene države sa rezultatima neke druge.

Dakle, PISA je zapravo rezultat internacionalnih istraživanja koja su joj prethodila. PISA također prikuplja informacije o školi, ekonomiji države i uslovima u kojim učenici uče i žive. Rezultati se odnose na državu, ne na pojedinačne učenike ili škole iz kojih dolaze. Također, PISA nas informiše o tome kako su test uradili dječaci, a kako djevojčice. Oblasti koje testira su prirodne nauke, čitanje / razumijevanje, inspirisano PIRLS testovima, i matematika. Potom se porede rezultati različitih država.

Do 1990-ih godina evropske države su koristile nacionalne testove za procjenu znanja učenika. Mana tih testova bila je u tome što se nisu mogli primijeniti na drugu državu, te se rezultati nisu mogli porediti. U 1990-im deset država uvelo je standardizirane internacionalne testove kao što su: Engleska, Francuska, Njemačka, Novi Zeland, Španija i Švedska. Početkom 2000-ih ovaj trend se počeo širiti na ostale države, koje su, pored interne nacionalne provjere, uvele internacionalne komparativne testove kao način provjere obrazovnog sistema. Informacije koje su prikupljene na ranim PISA testiranjima danas služe za kreiranje različitih evropskih i svjetskih obrazovnih okvira – zajedničkih ciljeva za različite obrazovne sisteme. Na taj način PISA je mijenjala nacionalne obrazovne politike i prilagođavala ih svjetskim, zajedničkim, standardima. Zbog toga je ovo testiranje steklo ugled objektivne procjene obrazovnih sistema.

PISA nudi detaljne izvještaje, ne samo o testiranju već i o vezi uspjeha učenika i politike obrazovanja i područja koja treba usavršiti. Pošto se testiranje vrši svake tri godine, države korisnice imaju priliku primijeniti savjete i vidjeti kako primijenjena rješenja djeluju na napredak na narednom testiranju. Zbog kvalitete i ugleda koji PISA ima, rezultati analize koriste se kao povod i opravdanje reformi. U Finskoj[1] su na taj način uvedene promjene vezane za nadarene studente. U Portugalu[2] je testiranje dovelo do promjene u vezi sa ponavljanjem razreda, jer PISA pokazuje da ponavljanje razreda ne pomaže učenicima da se poprave.

Tokom svoje historije PISA je na različit način djelovala na nacionalne obrazovne sisteme. Prvo PISA testiranje, koje je izvršeno u Njemačkoj,[3] dovelo je do tzv. PISA šoka, što je rezultiralo radikalnim promjenama u obrazovanju, kakve su usmjerenje na ishode učenja, profesionalna orijentacija prema kompetencijama i težnjama učenika i eksterna procjena učenika. Ali u Bugarskoj, koja ima sličan obrazovni sistem, PISA nije dovela do značajnih promjena. Kakve će promjene PISA donijeti Bosni i Hercegovini, vidjet ćemo 2018. godine.

[1] Rautalin M and Alasuutari (2009). ‘The uses of the national PISA results by Finnish officials in central government’, Journal of Education Policy, 24:5, 539–556.

[2] Alfonso, N. and Costa, E. (2009). ‘The influence of the Programme for International Student Assessment (PISA) on policy decision in Portugal: the education policies of the 17th Portuguese Constitutional Government’, Sísifo Educational Sciences Journal, 10, 53–64.

[3] Ertl, H. (2006). 'Educational standards and the changing discourse on education: the reception and consequences of the PISA study in Germany', Oxford Review of Education, 32, 5, 619–634.

Pročitajte i prethodni tekst iz serijala.

Armin Stefanović