E-espresso

Zašto dječaci MORAJU učiti o empatiji

16.03.2017

Kako rodna podjela škodi dječacima

By SabinavonKessel, CC BY-SA 3.0

O empatiji u obrazovanju danas se mnogo razgovara. Nastavnici, istraživačice i edukatori također (opravdano) naglašavaju da se djevojčice ne podstiču dovoljno za STEM discipline. Međutim, ne priča se previše o tome kako rodna podjela igračaka škodi i dječacima. Upravo u svijetu gdje se kroz igru naglašavaju rodni stereotipi, shvatamo da dječacima uskraćujemo priliku da razviju vještinu koja se u današnje vrijeme smatra ključnom, kako na privatnom tako na profesionalnom polju – empatiju.

Mnogo se istraživalo o koristima empatije u školskom okruženju, a ovdje ćemo spomenuti studiju istraživačica sa Univerziteta Kent u kojoj je pokazano kako su veći nivoi empatije u ponašanju povezani sa ponašanjem aktivnog posmatrača/ice; drugim riječima, ova djeca su spremnija suprotstaviti se onoj koja maltretiraju drugu djecu, bez obzira da li žrtve pripadaju njihovom krugu prijatelj(ic)a ili ne. Ovdje je dokazano kako empatija potiče hrabrost, a ima i jako pozitivan utjecaj na žrtvu maltretiranja, jer sprečava negativne efekte društvene izoliranosti koja vodi anksioznosti ili depresiji.

Osim toga, navodi se kako empatija vodi osjećaju sreće, te da su empatične osobe u stanju formirati jače međuljudske odnose. Ona se povezuje sa sposobnošću efektnog pregovaranja, iskazivanja suosjećanja i podrške. Ovakve su osobe timske igračice, što poslodavkinje jako cijene. Jedan izvještaj u Engleskoj pokazuje kako je za većinu škola u Engleskoj, razvijanje empatije kod đaka jedan od tri prioriteta obrazovanja, dok je u poslovnom svijetu, kada se pita poslodavce, ona na petom mjestu.

To nije sve: empatiju povezujemo sa sposobnošću rješavanja problema, boljim smislom za inovaciju, ali i ustrajnošću. Stručnjaci i stručnjakinje koje su empatične češće se odlučuju na kognitivnu suradnju, kako bi bile od veće koristi pacijenticama, klijentima, đacima i samoj profesiji koju obavljaju.

Zbog svega ovoga, moramo raditi na usađivanju empatije kod djece i ne smijemo dozvoliti da se taj proces kod dječaka ne razvija jednako uspješno. Autorice imaju nekoliko prijedloga za roditelje:

Igrajte se sa bebama i lutkama! Roots of Empathy je organizacija koja promovira značaj interakcije između djece i novorođenih beba, u cilju razvijanja društvenih vještina. U osnovnim školama se organiziraju sesije gdje djeca imaju zadatak da, uz pomoć odraslih, brinu o bebama. Autorice, međutim, kažu da je sasvim dobra ideja da se djeca (odnosno dječaci) igraju i sa lutkama – to što će ih oblačiti, hraniti, smirivati i brinuti se o njima odlična je vježba.

Igrajte se uloga: kada se djeca pretvore u drugu personu, susreću se sa dilemama i rješavaju probleme, uživljavajući se u tu osobu, što je odličan način da se vježba empatija. Djeca na taj način integriraju pozitivne i negativne emocije i suočavaju se sa njima. Autorice preporučuju da u ovom načinu igranja zaboravimo na plavo-ružičaste granice: neka se dječaci igraju u isto vrijeme i sa kuhinjicom i kamiončičima, kućicom za lutke i figuricama superheroja.

Čitajte s njima! Čitanje knjiga pospješuje empatiju! Kada sa djecom čitamo naglas, djetetu dajemo priliku da svijet upozna kroz oči neke druge osobe. Slikovnice su sasvim dobar početak: pravite pauze i pitajte dječaka sa kojim čitate o tome šta on misli, kako se glavni lik osjeća ili kako bi se on sam osjećao u istoj situaciji.

Empatija nije nešto sa čime se rađamo. Ne postoji gen za empatiju. Roditelji igraju najbitniju ulogu u razvijanju empatije kod djece, kako objašnjavanjem osjećaja drugih osoba, tako i ohrabrivanjem prodruštvenog ponašanja sa prijatelji(ca)ma i braćom i sestrama. Igračke i način igranja su jednako bitni, kaže Carolyn Zahn-Waxler, sa Univerziteta Wisconsin.

Tekst na engleskom možete pročitati ovdje.

Prevela: Merima Dervišić

Školegijum redakcija