Komentar

Mućak u Jajcu

03.04.2017

Najava da će jedna politička partija, SDP, pružiti podršku jajačkim srednjoškolcima koji se protive podjelama dočekana je, kao i sve u vezi s cijelim slučajem, na dva suprotna načina. Dok su jedni u tome vidjeli predvidivi manevar prikupljanja političkih poena, drugi su pozdravili mogućnost da bi se zahtjevi đaka mogli artikulisati i na široj političkoj sceni –naročito jer je naziv tribine održane 1. aprila u Jajcu glasio: „Đak ili regrut – Ni podjela ni status quo – alternativa itekako postoji!“

Foto: Amer Tikveša

Tribinu je u najavi kantonalni i općinski odbor SDP-a predstavio kao „nastavak aktivnosti kojim SDP BIH zajedno sa kantonalnim i općinskim odborima stranke nastoji demistificirati najvažnija pitanja koja se kriju u različitim reakcijama lokalne i kantonalne vlasti, vjerskih zajednica, civilnog sektora i cjelokupne jajačke javnosti naspram borbe jajačkih srednjoškolaca protiv obrazovnog apartheida.“

Kao gosti predavači su, osim kantonalnih predstavnika SDP-a, Nijaza Heleza i Senada Selimovića, nastupili i banjalučki psiholog, novinar i aktivist Srđan Puhalo i Damir Mašić, zastupnik SDP-a u Parlamentu FBiH i bivši ministar obrazovanja i nauke u Vladi FBiH.

Predstavnici SDP-a su istakli da se kod osnivanja škole u Jajcu nije pratio Zakon o srednjem obrazovanju i da su zastupnici DF-a i SDP-a preglasani, iako su mu se protivili. Pozivali su se i na presudu Vrhovnog suda FBiH kojom se odvajanje učenika po etničkom principu smatra diskriminatornim. Iskoristili su priliku i da za situaciju okrive nacionalističke stranke, istaknu da se oni protive podjeli i spomenuli su mnogo općih mjesta i svima znanih konstatacija. Dominiralo je prebacivanje odgovornosti na vladajuće stranke, kao i isticanje „šta bi trebalo biti“ i „šta bi bilo“ samo da je SDP na vlasti. Najkonkretnija stvar se ticala mijenjanja „Pravilnika o sadržaju oblika i načinu vođenja dokumentacije evidencije i obrazovnih isprava u srednjoj školi“ koji je donijelo Ministarstvo obrazovanja SBK, a kojim bi se uklonila nacionalna obilježja iz svjedodžbi, što bi se moglo desiti, ali opet pod uslovom ako bi u SDP-u dobili podršku SDA. Međutim, čak i ako bi se to desilo, odluka bi se odnosila samo na uklanjanje grba sa svjedodžbe i  bila bi daleko od rješenja suštinskog problema koje jedino može biti uvođenje jedinstvenog nastavnog plana i programa. Da bi to bilo rješenje, slažu se i članovi SDP-a, samo se i njihov doprinos uglavnom završava na konstataciji, umjesto konkretnim koracima kojima bi se to moglo izvesti.

Međutim, činjenica da se kao zvijezda SDP-a na jajačkoj tribini pojavio Damir Mašić baca sjenu na ozbiljne namjere ove partije u vezi s jajačkim protestima. O promašajima tog bivšeg ministra Školegijum je pisao u više navrata ranije,[1] a najbolje su opisani u Studiji slučaja Svezame, otvori se.

Kao ministar, Mašić je propustio priliku da podigne standarde izrade i odobravanja udžbenika, izbjegao je da transparentno ispita moguću korupciju u svom ministarstvu, sakrivao se iza uopštenih floskula i ograničenog mandata i nije ponudio niti jedno konstruktivno i izvodljivo rješenje problema u obrazovanju. Istovremeno, njegova stranka, iako su dobro argumentovane kritike na njegov rad bile izrečene javno, nije učinila ništa da problemima u obrazovanju priđe ozbiljno i odgovorno. SDP nije oformio ozbiljan ekspertski tim koji bi se bavio obrazovanjem, niti su na osnovu ozbiljne i stručne analize donijeli neku adekvatnu platformu djelovanja. Nadalje, u SDP-u se nisu nikada konkretno odredili prema postojećim reformama, niti su zauzeli stav o pitanju jedinstvenog jezika u BiH, s kojim je najdirektnije povezano pitanje segregacije u obrazovanju.

Iako su se sa organizatorima tribine slikali na vodopadu i tu sliku podijelili na društvenim mrežama, jajačkim srednjoškolcima ne bi bilo baš najpametnije da Socijaldemokratsku partiju, u obliku u kojem se predstavila, vide u ulozi “starijeg brata” koji bi im pomogao u zastupanju njihovih interesa.

Da SDP doista želi da pomogne srednjoškolcima, onda bi prvo trebalo da raskine sa dosadašnjim politikantskim i birokratskim djelovanjem u oblasti obrazovanja, kakvo je bilo prisutno za mandata Damira Mašića. Tek nakon toga bi doista mogli da pokušaju „demistificirati najvažnija pitanja koja se kriju u različitim reakcijama lokalne i kantonalne vlasti, vjerskih zajednica, civilnog sektora i cjelokupne jajačke javnosti naspram borbe jajačkih srednjoškolaca protiv obrazovnog apartheida“.

U tom slučaju bi Damira Mašića pred jajačke srednjoškolce trebali izvesti ne kao njihovog saveznika nego kao oličenje federalne vlasti (pa posljedično i one na nižim razinama) nesposobne da riješi njihov problem.

[1] http://www.skolegijum.ba/tekst/index/124

http://www.skolegijum.ba/tekst/index/385

http://www.skolegijum.ba/tekst/index/445

http://www.skolegijum.ba/tekst/index/489

http://www.skolegijum.ba/tekst/index/500

Marko Ban