Nesavjestan medijsko-politički rad

O psima i ljudima

17.05.2017

Nastavak priče iz printanog Školegijuma. O tome kako bi se đaci mogli medijski opsimenjavati, ali učiti i drugarstvu i solidarnosti, kroz upoznavanje s problematikom pasa lutalica.

Autor: Harrison Weir

U 19. broju Školegijuma objavili smo tekst pod nazivom Čas hvatanja u laži. Suprotstavili smo dvije informacije iz medija i provjerili njihovu istinitost: Grad Zenica duguje skoro 250.000 KM zbog napada pasa lutalica – Avaz, 20. jula 2016. godine vs. Grad Zenica građanima duguje 1,5 miliona KM zbog ujeda pasa – Zenit, 17. januara 2017. godine. Uvidom u predmete u Općinskom sudu u Zenici utvrdili smo da je izjava gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića da Grad Zenica građanima duguje 1,5 miliona KM zbog ujeda pasa neistinita. Cilj istraživanja je bio pokazati kako škola, zbog nedovoljnog broja časova i površnosti pristupa medijskoj kulturi, dugoročno odgaja generacije građana i građanki koje neće biti osposobljene da u sferi javnog političkog djelovanja razlikuju pouzdane informacije od spinova. Pozvali smo gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića da demantuje našu sumnju iz zaključka analize da je predimenzioniranjem problema, plasiranjem neistinite informacije o dugu, stvorena slika o vanrednoj situaciji kako bi se javnost pridobila i za vanredne mjere (trovanje i ubijanje pasa je uslijedilo neposredno poslije izjave, 27. januara 2017. godine). Odgovor još uvijek nismo dobili. 

 

U tekstu Čas hvatanja u laži preporučili smo đacima i voditeljima novinarskih sekcija da priču nastave tako što će potražiti odgovore i druge strane – aktivista za zaštitu prava životinja. Mogli su to uraditi 6. maja kada se grupa građana, 27 učesnica i 8 učesnika, demonstrativno uputila prema novoizgrađenom skloništu za pse u Stranjanima u Zenici.

 

Fotografije: Zoran Malinović

Zašto su građani, dugogodišnji hranitelji napuštenih pasa – koji su se godinama slobodno kretali po ulicama Zenice, odlučili da se okupe ispred Skloništa javnost nije informirana, iako su o tome mediji uredno obaviješteni. Pismo Grupe zabrinutih građana je jedini objavio aktivista Muhamed Pivić na svom blogu 32.vijećnik, koji je i dan prije šetnje napisao tekst podrške za šetače. U nadi da će svojim ugledom i autoritetom pomoći i utjecati na rukovodstvo Skloništa da ih 6. maja dočekaju i razgovaraju s njima, građani su pismo poslali (protokolisano) na još tri adrese: gradonačelniku Grada Zenice, Gradskoj upravi i Gradskom vijeću. Ni njihov glas podrške nisu dobili. Reakciju preduzeća ALBA Zenica d.o.o, koje upravlja Skloništem, na okupljanje građana (i oni su također pismeno obaviješteni o skupu) zenički mediji su uredno prenijeli (a o saopštenju više u nastavku). Policija je pratila događaj.

O saopštenju za medalju

Preduzeće ALBA je u svom prvobitnom saopštenju za RTV Zenica, između ostalog, objavilo sljedeće:

Preduzeće ALBA Zenica je više puta putem medija objavilo, upoznalo javnost, te druge subjekte da je rad Skloništa transparentan, javan, svima dostupan i vrlo lako provjerljiv. (...) Upravitelj Skloništa ima obavezu mjesečnog izvještavanja prema vlasniku, odnosnu Gradu Zenica. (...) Notorna neistina je da su iz Skloništa otišle „šture informacije lokalne TV i novina“. Svaki medij, predstavnici udruženja i građanin, koji se prethodno najavio putem službenih brojeva, mogao je posjetiti Sklonište, iz kojeg su objavljivani nepregledani, necenzurirani video zapisi, fotografije i priče. (...) Prema našim evidencijama, više od stotinu pojedinaca i predstavnika organizacija, medija, boravilo je u protekla tri mjeseca u Skloništu. (...) Naglašavamo da Sklonište za napuštene životinje Zenica nije ZOO vrt da se mogu omogućiti grupne posjete, „dani otvorenih vrata“, igranke i „izvođenja“ odnosno onaj ko misli da je to dobro za pse, koji su uklonjeni s ulice i vjerovatne torture, ne želi dobro psima, ali ni ljudima. 

Iz prvobitno objavljenog saopštenja RTV Zenica je u međuvremenu (nakon 6. maja) izbrisan dio u kojem iz preduzeća ALBA tvrde da skup policiji nije najavljen i da je nadzor nad radom Skloništa prije mjesec dana izvršila Kantonalna veterinarska inspekcija,  ali kako su sa RTV Zenica prvobitno saopštenje prenijeli portali 072 Info i Zenicablog još uvijek ga je moguće pročitati u cijelosti. Najvažniji dio cenzurisanog iz saopštenja prenosimo ovdje:

Provedeno je nekoliko kontrola da preduzeće ALBA Zenica postupa u potpunosti prema utvrđenim principima i zakonima, te da je osnovna djelatnost Skloništa briga za pse koji u njemu borave. Upravo proteklog mjeseca nadzor je obavila kantonalna veterinarska inspekcija i o njenim rezultatima i nalazima svako se, prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama, može informisati kod nadležnih. Bilo čija pomoć, koja je najavljena i provedena u skladu sa mogućnostima kapaciteta i ljudskim resursima, te uz poštovanje zakona, dobrodošla je.

Ne želimo vjerovati da je, nakon niza bezuspješnih pokušaja skretanja pažnje na nešto čega nema, ovo još jedan pokušaj zamjene teza, tim prije što smo i iz nadležne policijske stanice obaviješteni da ovaj skup do trenutka pisanja ovog saopćenja nije najavljen u skladu sa utvrđenim policijskim procedurama.

Kontaktirali smo i Kantonalnu veterinarsku inspekciju sa zahtjevom za pristup informacijama o izvještaju koji je urađen proteklog mjeseca u Skloništu za pse u Stranjanima. Čim dobijemo njihov odgovor, objavićemo ga na stranici Školegijuma.

Sve prethodno navedeno još uvijek nije sva bruka Javnog preduzeća RTV Zenica, jer je njihova televizijska ekipa koja je trebala da prati šetnju okupljenih građana dan prije održavanja ovog događaja otkazala svoj dolazak. Naravno, ni nakon 6. maja niko nije napravio reportažu.

Nakon održanog skupa u javnosti se nije pojavio nijedan tekst o samom događaju, iako je novinarska ekipa Dnevnog avaza uredno ispratila dešavanja na skupu, fotografirali su i uzeli izjave i isprintano pismo sa zahtjevima koji su 6. maja glasno pročitani ispred Skloništa.

Po svemu sudeći interesovanje novinara nije izostalo, ali vrlo očigledno uredništava jeste. Izvještaj koji je grupa građana poslala medijima objavio je samo jedan portal, Zenicablog. Blogerica Hana Kazazović, koja je također bila jedna od učesnica skupa, javno je iskazala nezadovoljstvo zbog medijskih spinova, laži u saopštenju preduzeća ALBA, nepoštivanja zakona i netransparentnosti rada Skloništa za pse u Stranjanima (tekst 1 i tekst 2). Hana je na izjavu iz ALBE u kojoj kažu da Sklonište za pse nije ZOO vrt i da se ne mogu organizovati posjete, odgovorila članom 20. Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje

1) Radno vrijeme nastambi iz članka 1. ovoga Pravilnika, koje se odnosi na rad sa strankama, mora biti najmanje četiri sata radnim danom, a tijekom 24 sata dnevno mora biti osigurano dežurstvo za prijem životinja u hitnim slučajevima.

Na dio iz saopštenja u kojem se objašnjava da je u protekla tri mjeseca Sklonište posjetilo više od stotinu pojedinaca, organizacija i medija te da su građani udomljavali pse Hana je odgovorila kako je lako provjerljiva istina da su se, otkako je u Zenici otvoreno Sklonište, u javnosti o njegovom radu pojavile ukupno tri informacije:  RTV Zenica je 18. januara, nakon otvaranja Skloništa, napravila reportažu o prvim pokupljenim psima sa ulica; Zenicablog je 24. januara napravio reportažu o Azilu i objavljen je izvještaj, 10. aprila, kada je gradonačelnik posjetio Azil.

Sve što tražimo jeste da se poštuju zakoni 

Skup su uglavnom činili ljudi srednje starosne skupine, koji su uvidjevši da su brojniji od mladih prokomentirali da se njihova škola danas teško može ponoviti na ovim prostorima. Osim dva radnika i obezbjeđenja grupu ispred Skloništa niko iz uprave nije dočekao, iako su se uredno najavili. Nakon pregovaranja i ubjeđivanja sa radnicima, dva učesnika skupa su puštena u krug azila da kroz kaveze pomiluju i obiđu pse. Mobiteli su im oduzeti na ulazu u Sklonište, jer, kako su objasnili radnici, oni nemaju odobrenje da dopuste fotografiranje i snimanje pasa. Hranu koju su učesnici donijeli za pse radnici nisu smjeli da prime bez kontrole veterinara, a hrana je bila konzervirana i hermetički zatvorena.

U saopštenju Grupe zabrinutih građana Zenice iznesena je primjedba onih koji su taj dan pušteni da obiđu pse – da u Skloništu, u kojem trenutno ima nešto malo više od stotinu životinja, nema mnogih pasa koji su nestali sa ulica grada (medijski se špekulisalo da u gradu ima oko 2.000 / od 2.500 do 3.500 / 4.000 napuštenih pasa, opet tri različite izjave – jedna iz Udruženja za zaštitu životinja ŠAPA, druga od policijskog komesara ZDK Semira Šuta, a treća iz Udruženja građana Stop ugrizu; a kapacitet Skloništa je 120 životinja – prvobitno predviđeni kapacitet je bio 60 mjesta uz mogućnost proširenja). Zbog svega navedenog (jer je veliki broj pasa odvezen sa ulica i zato što odvoženje pasa još uvijek traje, a kapaciteti su odavno popunjeni) su šetači i organizirali ovu šetnju:

Skup je prošao bez incidenata što može potvrditi i policija koja je ovaj najavljeni skup i pratila. (...) Također smo sve informisali da je događaj prijavljen medijima. (...) Na naše dopise nismo dobili nikakve odgovore, ali je 5. maja medijima proslijeđeno saopštenje Upravitelja Skloništa ALBA d.o.o. ... (...) Svima smo priložili i obrazloženje ovog zahtjeva, a to je ukratko: sklonište ni nakon više od tri mjeseca nije formalno otvoreno za posjetitelje; ne postoje zvanične informacije o radu skloništa (broj uhvaćenih pasa, broj pasa smještenih u sklonište, broj eutanaziranih u skloništu, broj udomljenih, informacije o popunjenosti skloništa). (...) Svi naši zahtjevi imaju uporište u Zakonu i podzakonskim aktima ... (...) Zahtjevi koje smo uputili upraviteljima azila su vrlo jednostavni: otvoriti vrata posjetiteljima barem dva sata dnevno da bi im se omogućilo da pogledaju i upoznaju pse zbog eventualnog udomljavanja; organizirati zainteresirane volontere koji bi preuzeli na sebe jedan dio poslova oko pasa koji borave u azilu: čišćenje boksova, hranjenje i eventualno izvođenje pasa ako to uvjeti dozvoljavaju. (...) Nije nam jasno šta konkretno za Upravitelja Skloništa ALBU znači transparentnost, javnost i dostupnost, te laka provjerljivost budući da zenička javnost nema pristup mjesečnim izvještajima koje je ALBA u ugovornoj obavezi dostavljati Gradu Zenici ... (...) Biti transparentan, javan i dostupan ne znači dati par izjava za medije i dopustiti ulaz pojedinim medijskim kućama, te ulaz udomiteljima na način koji onemogućava bliži kontakt sa psima, niti bilo kakav uvid u rad skloništa i politiku udomljavanja. (...) Nije tačno da je svaki zainteresirani građanin mogao uz prethodnu najavu posjetiti sklonište. To je omogućeno samo pojedincima, u veoma konkretnim, specifičnim situacijama potrage za nekim psom ili udomljenja psa uz prethodno slanje slike psa, uz uplatu takse od 50 KM ALBI, te pristupanje Skloništu na kapiji. (...) Svako Sklonište na svijetu ima svoju rutinu i kućni red i nema potrebe da karikirate naše namjere i imputirate da bi se posjetama nanijela šteta psima. Svako sklonište na svijetu ima dane i sate otvorenih vrata, periode u danu kada dolaze volonteri da šetaju pse, periode u sedmici kada dolaze posjetitelji da pogledaju pse radi mogućeg udomljavanja. (...)

Iz teksta Čas hvatanja u laži koji je objavljen u 19. broju Školegijuma zaključili smo da nema demokratije bez nezavisnih medija i poštenih i hrabrih novinarki i novinara. Bez istih takvih nastavnika i nastavnica nema ni kvalitetnog obrazovanja  (jer nastavnici koji kažnjavaju i obaraju učenike zbog bježanja sa časova, a tolerišu političare zbog bježanja od medija i odgovornosti, licemjeri su i ne zaslužuju da rade pedagoški posao.) Primjere nepristranog izvještavanja, kad je o psima riječ, đaci i nastavnici mogu tražiti na blogovima i FB profilima aktivista. Mediji u službi kapitala su ti koji profit obezbjeđuju fotografijama pasa s iskeženim zubima i izvještajima o tome kako ujedaju djecu. Činjenica, pasa s iskeženim zubima ima, ali manje nego nesavjesnih novinara. A nesavjesni su jer ne žele da kažu da iza svakog agresivnog psa stoji neodgovoran političar, baš kao i iza njih. Interesni savez novinara i političara nikakvom orkestriranom mržnjom ne može uništiti onaj bezinteresni, između ljudi i pasa, a zarad drugarstva.

 

Ines Haskić