Nova čitanja

Prikaz

Vodič za prevenciju nasilnog ekstremizma

Anes Osmić

31.05.2017

Obrazovanjem protiv terorizma

Pixabay / Stefan Schweihofer

Lynn Davies u radu Educating Against Extremism: Towards a Critical Politicisation of Young People nasilni ekstremizam definira kao nedozvoljavanje drugačije tačke gledišta, držanje vlastitih uvjerenja ekskluzivnim i jedinim ispravnim te korištenje nasilja kako bi se drugima nametnulo vlastito mišljenje. UNESCO je 2016. godine izdao Vodič za prevenciju nasilnog ekstremizma za nastavnike, a Bosna i Hercegovina je u borbi protiv nasilnog ekstremizma i radikalizma na 4. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 23. 04. 2015., usvojila Strategiju BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma za period 2015-2020. Ovaj dokument prepoznaje važnost obrazovanja u borbi protiv nasilnog ekstremizma i radikalizma ističući da se kroz kurikulume obrazovnih institucija može doprinijeti promovisanju tolerancije i sistemu „ranog upozoravanja“ na pojave razvoja ideologija nasilnog ekstremizma.

Obrazovanje, dakle, može imati ulogu u ostvarivanju osnovnih ciljeva ove Strategije, a to su: a) suzbijanje oblika ekstremističkog i terorističkog djelovanja poštujući vrijednosti demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i sloboda; b) preveniranje zločina iz mržnje, radikalizma i terorizma u svim pojavnim oblicima; c) sprečavanje ranjivih osoba i grupa da odaberu nasilni ekstremizam i terorizam kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva. U tom kontekstu, poseban fokus dat je mjerama kojima se sprječavaju procesi indoktriniranja u terorističke ideologije, posebno onih njegovih oblika koji sadržavaju jasne elemente poticanja na terorizam, bilo direktno ili indirektno, javnog veličanja/promovisanja djela terorizma, te regrutovanje za terorizam. Jačanje uloge tzv. društvenih korektiva od porodice, preko socijalnih službi, pa do obrazovnih i drugih službi predstavlja ključni element ovoga procesa, navodi se u Strategiji.

U namjeri da s učenicima i učenicama u razredu razgovaraju o ovoj temi nastavnicima i nastavnicama od pomoći može biti Vodič za borbu protiv ekstremizma koji je izdao UNESCO 2016. godine. Ovaj Vodič pruža informacije o uzrocima ekstremizma te o načinima vođenja diskusije i razgovora o ovoj temi. Vodič ima 45 strana i podijeljen je u četiri poglavlja: Uvod; O ekstremnom nasilju; Vođenje diskusije u razredu; Ključne preporuke.

U dijelu O ekstremnom nasilju objašnjeno je kako postoje socio-ekonomski, psihološki i institucionalni faktori koji dovode do ekstremnog nasilja. Naučnici te faktore grupiraju u dvije grupe:

a) Unutarnji faktori: Pojedinci se mogu osjećati marginaliziranim, nejednakim, diskriminiranim ili progonjenim pa iz takve lične pozicije posegnuti za nasilnim ekstremizmom. U unutarnje faktore spadaju i limitirani pristupi kvalitetnom obrazovanju, negiranje prava i ljudskih sloboda i ostali faktori sredine, historijski narativi te socio-ekomonski uticaji.

b) Vanjski faktori: odgajanje, njegovanje poziva na nasilni ekstremizam, na primjer: postojanje dobro organizovanih ekstremnih skupina s uvjerljivim govorima i efektivnim programima koji omogućavaju razne benefite prilikom učlanjivanja u njihove skupine: posao, platu ili neku drugu materijalnu korist. Također, grupe mogu obećavati i veće ideale osim materijalnih – kakvi su sloboda i budućnost. Grupe se predstavljaju kao mjesto kojem istinski pripadate i u kojima možete na pravi način zaokružiti svrhu svog postojanja.

Tu su i društveni faktori uticaja koji pogoduju razvijanju nasilnog ekstremizma poput slabog državnog uređenja, nedostatka vladavine prava, korupcije i kriminala. Najčešće se radi o kombinaciji navedenih faktora, ali edukacija, informiranost i upućenost u uzroke ekstremizma i radikalizma mogu biti prvi korak ka njegovom suzbijanju.

S obzirom na to da djeca i mladi, osim kod kuće, većinu svog vremena provode u obrazovnim institucijama, nastavnici pored roditelja mogu primijetiti znakove koji ukazuju na radikalno nasilničko ponašanje. U Vodiču su ponuđeni i rani znakovi koji signaliziraju radikalno nasilničko ponašanje: a) iznenadni prekid odnosa s porodicom i prijateljima; b) iznenadno odustajanje od školovanja i konflikti u školi; c) promjene u ishrani, odijevanju, jeziku, finansijama; d) promjene u stavovima i ponašanju prema drugima: antisocijalni komentari, odbacivanje autoriteta, odbijanje socijalne interakcije, povlačenje u sebe i izolacija; e) redovno posjećivanje internet sajtova i učestvovanje na društvenim mrežama koje podržavaju i na kojima se razmjenjuju ekstremna gledišta; f) referiranje na apokaliptične i zavjereničke teorije. Ovdje valja napomenuti da nastavnik ne smije biti dijagnostičar, pogotovo ne na osnovu jedne ili dvije navedene promjene, jer sve one mogu upućivati i na nešto drugo, ali je u tumačenju tih promjena kao opcija moguć i ekstremizam.

U dokumentima relevantnim na svjetskom nivou, poput UN-ovog generalnog plana prevencije nasilnog ekstremizma i Rezolucijae 2178 UN-ovog Vijeća sigurnosti, stoji da edukacija o radikalnom ekstremizmu i radikalizmu – kako je navedeno i u Vodiču – može: a) pomoći mladima da razviju komunikacijske i interpersonalne vještine potrebne za dijalog, nalaženje kompromisa i učenje mirovnog pristupa promjenama; b) pomoći učenicima da razviju kritičko mišljenje, istraživanje tvrdnji, provjere glasina te propitivanje legitimiteta i opravdanosti ekstremističkih uvjerenja; c) pomoći učenicima u razvijanju otpora ekstremističkim narativima; d) informirati sve građane sposobne za uključivanje u mirovne kolektivne društvene akcije.

U prevenciji nasilnog ekstremizma i radikalizma mladi ljudi trebaju relevantne i vremenski dugoročne prilike razvijanja znanja, vještina i stavova koji će im pomoći u razumijevanju propagande. Vodič omogućava nastavnicima praktične savjete kada i kako sa učenicima u razredu razgovarati o ovoj temi te kako kreirati povoljnu klimu u razredu koja je inkluzivna, koja poštiva dijalog i kritičko mišljenje. Ako nastavnik želi da povede razgovor o ovoj temi u učionici, u Vodiču se ističe da je važno sa učenicima govoriti o lokalnoj manifestaciji ekstremizma. Takva diskusija će: a) pomoći učenicima da razumiju povezanost između lokalnih i svjetskih izazova; b) pomoći učenicima da razumiju stvarne rizike i posljedice nasilničkog ekstremizma; c) pokazati mladima da oni mogu postupiti drugačije ako donesu pravu odluku unutar svog trenutnog konteksta – stoji u Vodiču.

Postoji, naravno, i nekoliko preduvjeta koji se moraju ostvariti prije razgovora o ovoj temi na lokalnom nivou. Prema Vodiču, neophodno je povezati pitanje nasilnog ekstremizma sa sadržajem kurikuluma; razumjeti društvene, kulturne, etničke i svake druge raznovrsnosti u lokalnom kontekstu; uključiti perspektive manjina u diskusiju – osigurati da je pogled manjina također reprezentativan; biti vrlo jasan sa učenicima u vezi s ulogom nastavnika kao moderatora razgovora. Nastavnik treba da bude objektivan glas i nepristrasan facilitator.

Prevencija nasilničkog ponašanja kroz edukaciju treba da bude dio šire prevencije koja uključuje porodicu, zajednicu i medije. Vodič za nastavnike u borbi protiv ekstremizma može biti prvi korak ka ispunjenu tog cilja. Više informacija o tome kako sa učenicima razgovarati o ovoj temi možete pronaći ovdje.

Najnovije

Izvještaj žirija nakon konkursa Šta je tebi AI

Ni žiriju nije bilo lako

Školegijum redakcija

Objavljujemo pobjednike konkursa Šta je tebi AI?

Školegijum redakcija

Razglednice iz Jajca

Nikad kasno za učenje i zabavu

Josipa Kulenović

Razglednice iz Tešnja, Doboja, Maglaja 3

Od čilanja do ćutanja

Mirela Buljubašić

Poznata imena autora/ica pet najboljih radova

23. februara tri prvoplasirana

Školegijum redakcija