Udžbenička politika

Ćutanje je odobravanje!

12.09.2012

Imaju li nastavnici prava na građansku neposlušnost?

Imaju li nastavnici prava na građansku neposlušnost?

Da li je ministarstvo radnom knjižicom kupilo njihovo ćutanje?

Kome prije svih treba biti okrenuta njihova lojalnost - vlasti ili djetetu?

Šta treba učiniti nastavnik i roditelj kad mu narede da koristi nekvalitetan udžbenik, u kojoj se ovnujski rog pravi od kozjeg, u kojoj se tuđi tekstovi podmeću kao vlastiti, čiji je stil aljkav, čije su ilustracije ponižavajuće za intelekt četrnaestogodišnjaka, u kojoj se djeca tretiraju kao fikusi, u kojoj se daju netačni iskazi, u kojoj desetine nepoznatih riječi nisu objašnjenje ili su objašnjene pogrešno, u kojoj nema niti jedne autorice?

Zašto stručan i savjestan i objektivan nastavnik mora koristiti čitanku odabranu nesavjesnih, nestručnih i pristranih recenzenata?

Zašto da ljudi koji se ne žele baviti rodnim pitanjima, koji ne razlikuju edukaciju i indoktrinaciju, koji se sapliću o univerzalne ljudske vrijednosti i koji osporavaju nedogmatsko obrazovanje imaju ekskluzivno pravo našoj djeci predstavljati književnost?

Nastavnici, roditelji, đaci, staratelji, prijatelji, kolege,

Pokažimo bahatoj i nesposobnoj politici da imamo znanje, savjest i dostajanstvo.

Počeli smo školsku godinu bez čitanke, završimo je tako.

Ovdje su argumenti.

Školegijum redakcija