Troškovi PISA testiranja

Misterija zvana novac

24.06.2017

O PISI je napisano gotovo sve što bi koga moglo zanimati, ali cjenovnika nema

Foto: Pictures of money

Na OECD-ovoj stranici nisu dostupne informacije o troškovima PISA testiranja. I ne samo na njoj, već u gotovo svim tekstovima koje je moguće naći na internetu a da im je PISA tema. Novce spominje samo Yong Zhao, profesor u Školi za edukaciju na Univerzitetu u Kanzasu i na Mitchel institutu za zdravlje i obrazovne politike na Univerzitetu Viktorija u Australiji. Bio je i predsjednik i direktor Instituta za globalnu i online edukaciju na Fakultetu za edukaciju Univerziteta Oregon. U članku Kako PISA stavlja svijet u rizik: Utrka prema prošlosti osvrće se i na finansijski aspekt ovog problema navodeći da PISA troši resurse zemalja koje ih ionako nemaju dovoljno: Dok 182.000 eura (oko US$250.000) za učešće i milioni dolara za implementaciju nisu puno za razvijene zemlje, to može biti ogroman teret za zemlje u razvoju. Tu se prvi put susrećemo sa konkretnom cifrom. Čak i on u fusnoti naglašava da je jako teško doći do javnih podataka o ukupnom trošku PISA testiranja širom svijeta, ali postoje neki tragovi. Brojka do koje je on došao vrijedi za zemlje koje se priključuju testiranju, ali kako se računa cijena za zemlje koje se testiraju drugi ili treći put, nije mogao saznati. Putem službenog dopisa dobio je odgovor da je Velika Britanija za jedan ciklus platila oko 230.000 eura.

Pored direktnog troška, tu je i indirektni, tj. trošak implementacije: troškovi osoblja, aktivnosti testiranja, trening instruktora, analize rezultata, materijalni troškovi kao što je printanje, putni troškovi, prevođenje i sl. Zhao ističe da nacionalni (indirektni) troškovi znatno prevazilaze internacionalne (direktne). Ponovo, do podataka je teško doći, ali direktni trošak Kanade bio je skoro tri miliona eura, a Velika Britanija je platila ukupno oko 900.000 eura za prethodni ciklus. Mark Schneider, potpredsjednik Američkog instituta za istraživanje i bivši povjerenik Nacionalnog centra za obrazovnu statistiku, procjenjuje da je cijena više od 600.000 eura i to je izveo na osnovu iskustva Massachusettsa. Peru je za inplementaciju platio oko 350.000 eura.

Godine 2014. slupina uglednih profesora iz različitih dijelova svijeta uputila je pismo dr. Schleicheru, direktoru OECD-ovog PISA programa. Njihov cilj bio je da mu skrenu pažnju na loš utjecaj koji PISA testiranje ima na obrazovne politike. O tome smo pisali ovdje. Pismo su zaključili sugestijama za poboljšanje PISA testiranja. Jedna od sugestija glasi: Objavite direktne i indirektne troškove administracije PISA testiranja tako da poreski obveznici u zemljama članicama jasno vide da li mogu upotrijebiti milione dolara potrošenih na ove testove na drugi način i utvrditi da li žele nastaviti svoje učešće u njemu.

Iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje rekli su nam da troškovi participacije (direktni troškovi) za ulazak u PISA istraživaje na trogodišnjem nivou iznose 193.540,00 €, a plaća ih Delegacija Evropske komisije u BiH iz IPA fonda. Indirektne troškove snosi Agencija iz svog proračuna, uz podršku donataora UNICEF-a i OSCE-a, koji su, obavještavaju nas iz Agencije, preuzeli značajan dio troškova. Međutim, na upit o tome koliko iznosi indirektni trošak za Bosnu i Hercegovinu i da li je BiH platila troškove participacije nismo dobili odgovor.

Pročitajte i prethodne tekstove o PISA testiranju.

Armin Stefanović