Inkluzija

Leti, leti, leti Vesna

28.06.2017

Vesna Bosančić asistentica je u nastavi učeniku s poteškoćama u razvoju u Osnovnoj školi Desanka Maksimović u Dragočaju (Banja Luka). Također je i volonterka Centra za autizam Djeca svjetlosti. Razgovarali smo s Vesnom o njenom poslu želeći čitateljima i čitateljicama Školegijuma pružiti više informacija o jednom od potcjenjenijih poslova u našem obrazovnom sistemu.

Na fotografiji: Vesna Bosančić

Prema članu 84. stav (5) Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske, Službeni glasnik RS, br. 44-17. u slučaju da je nalazom i mišljenjem stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanja djece i omladine u razvoju predloženo angažovanje lica za podršku učeniku sa smetnjama u razvoju (u daljem tekstu asistent), škola će zatražiti saglasnost Ministarstva za angažovanje asistenta. Asistent prema ovom Zakonu može biti lice koje ima najmanje srednju stručnu spremu, dok još uvijek ovaj Zakon nije riješio ko je asistent struke, šta radi ili koje mu je tačno radno vrijeme. Ovaj problem se pokušava riješiti izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 44-17), ali i Pravilnikom o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama koji donosi ministar. Radi se na tome da posao asistenta obavljaju osobe sa nekom od pomagačkih profesija, poput psihologije, pedagogije, defektologije i slično. Za sada su asistenti u nastavi angažovani na pola radne norme, bez toplog obroka i prijevoza za platu od 350 KM.

Kada je riječ o procesu dobivanja posla, objašnjava Vesna Bosančić, asistentica u nastavi u Osnovnoj školi Desanka Maksimović u Dragočaju (Banja Luka), veliki broj asistenata se sa djecom upoznaje već u predškolskom periodu kroz neku od nevladinih organizacija. Nakon što djeca pređu u osnovnu školu, asistenti najčešće ostaju uz njih jer su se prethodno upoznali sa roditeljima, potrebama djece i načinima rada sa njima. Mimo toga, škole nemaju uspostavljen jedinstven sistem pronalaženja pomoći pa roditelji najčešće sami traže asistente u organizacijama i ustanovama koje posjećuju, ali i uz pomoć drugih roditelja. Što se tiče prava na asistenta, Ministarstvo prosvjete i kulture od 2010. godine finansira asistente, prioritetno za učenike s autizmom, učenike sa teškim tjelesnim oštećenjima (slabo pokretne i nepokretne učenike) te učenike sa kombinovanim smetnjama. O samoj prirodi posla Vesna govori da je veoma zahtjevan. Mnogo više nego što se tome pridaje značaj. No, za Školegijum dodaje: Bitno je razumjeti da je svaki mali korak kada radite s djecom koja imaju teškoće u razvoju veoma značajan. Vrlo često ćete se osjećati ljuto, bespomoćno jer će vam izgledati kao da dijete ne napreduje. Strpljenje, to je možda ključna stvar u ovom poslu. Treba biti strpljiv i pružiti šansu i djetetu da napreduje i sebi da shvatite da je za svaku promjenu potrebno vrijeme.

Kako bih se bolje upoznao sa Vesninim poslom, opisuje mi jedan radni dan u školi. Na početku radnog dana Vesna dočekuje dječaka ispred škole i zajedno idu do učionice gdje počinje školski sat. Dječak sa kojim radi ima deset godina i ide u treći razred. Od samog početka se odlično razumiju i već je navikao na rad sa njom. I drugi učenici su odlično prihvatili dječaka. Primjećuju se velike promjene u odnosu na sami početak njenog rada. Mislim da je to do učenja po modelu, jer kad su vidjeli kako ja radim s dječakom, kako sam stalno prijateljski nastrojena i kako se trudim da mu pomognem i oni su postali takvi. Atmosfera u razredu je stvarno pozitivna i nema nikakvih problema što se toga tiče. Tokom radnog dana, dječak uglavnom prati šta rade druga djeca, a asistentica mu pomaže da radi zadatke tako što mu diktira slova ili mu napiše u svesku, pa onda on prepisuje. Zadajem zadatke iz matematike, ispitujem ga, pa zapisujemo odgovor i slično. Sve u cilju da on uspješno savlada gradivo. Na kraju u svesku zapišem šta ima za zadaću kako bi sa roditeljima to mogao uraditi kod kuće.

U početku je učenik bio glasniji, ali sada uopšte ne ometa nastavu. Ako mu Vesna kaže da bude tiši, odmah posluša. Ali i dalje nije rijetka situacija da nasmije cijeli razred svojim veselim komentarima, ali ni da prekine učiteljicu kako bi joj dao do znanja da je, recimo, gladan ili umoran. Jedna od omiljenih uspomena iz dosadašnjeg rada, priča Vesna, bila je situacija prilikom igre Leti, leti kada je sav sretan na oduševljenje razreda uzviknuo Leti, leti, leti Vesna.

Rad s djetetom s poteškoćama u razvoju može se po težini porediti s radom s pet učenika, odnosno jedan učenik s poteškoćama u razvoju po težini rada, zahtijeva pažnje, truda i rada kao pet učenika tipičnog razvoja. Što se tiče Vesne i njenog učenika, gradivo je prilagođeno njemu i njegovim sposobnostima tako da učenik razumije zadatak/pitanje i šta se od njega traži. Iz tog razloga postoji prilagođeni plan i program. Testove sastavljaju učiteljica i asistent zajedno, a metodologija ispitivanja se dosta razlikuje od metodologije kojom se ispituju tipična djeca. Učenik se ocjenjuje ili brojčano, kao ostali, ili opisno – zadovoljava, dobar, ističe se, sve zavisno od predmeta i okolnosti. Rad kao rad zna biti iscrpljujući, ali kada znate zašto to radite i kada vidite koliko pomažete tom djetetu i njegovim roditeljima, mnogo lakše podnosite sve, jer imate neki cilj – objašnjava Vesna te dodaje da je dječakov opšti napredak razlog zašto se i pored svih zakonskih nedaća osjeća ispunjeno na kraju dana.

Ovaj posao, zaista, mogu da obavljaju samo ljudi sa dosta ljubavi, pažnje i posvećenosti prema učeniku, jer velika je kontradiktornost između odgovornosti posla, zahtjevnosti u smislu potrebnih znanja, vremena, energije i, s druge strane, profesionalnog tretmana asistenata - plate, ugovora i zakonskih odredbi. Većina se tako u ovom poslu nađe privremeno. Do tri godine maksimalno. Ako uzmemo u obzir da je plata oko 350 KM, bez staža, toplog obroka, prijevoza te na pola norme, nije teško shvatiti ovakvu odluku svakoga ko je studirao i uložio toliko truda u svoje usavršavanje.

Tokom razgovora sa Vesnom nismo se uspjeli sjetiti nikoga ko je ostao duže u ovome poslu, jer na kraju, nažalost, loši uslovi i plata dovedu do toga da svi traže nešto bolje, u skladu sa strukom. Uglavnom je posao asistenta u nastavi za sada dobra prilika za studente na master studijama, apsolvente i one koji još nisu došli do nekog posla sa boljim radnim uslovima.

Stoga, samo ljubav asistenata u nastavi prema svom poslu, spašava djecu s poteškoćama da ne budu tek nečija praksa i sredstvo za sticanje džeparca. Sigurnije bi, svakako, bilo oslanjati se na Zakon, ali on, kao što je rečeno na početku teksta, čeka izmjene i dopune. Ne znači, naravno, da će biti dobre, ako ih uopšte bude, ali nada umire zadnja.

Adnan Smajić

Adnan Smajić rođen je u Banjaluci 1992. godine. Diplomirani je pravnik međunarodnog prava i aktivno sarađuje sa nekoliko nevladinih organizacija na projektima tranzicione pravde i kulture sjećanja. Povremeno se bavi dokumentarnim filmom i režijom.