Edukativni teatar

Glumom do bolje stvarnosti

27.07.2017

Prikaz Priručnika o korištenju drame u edukaciji

Izvor: Imperial War Museum

Edukacija kroz teatar podrazumijeva korištenje dramskih tehnika u svrhu obrazovanja, promjene stavova ili ponašanja. Vrlo često sve troje istovremeno. Edukativni teatar zasniva se na teorijama Alberta Bandure koji je kroz svoj rad ustanovio da ljudi uče kako da se ponašaju i da mijenjaju ponašanje posmatrajući druge ljude. Tako u edukativnom teatru glumci publici prikazuju različite obrasce ponašanja kroz pozitivne i negativne modele, pri čemu je od centralnog značaja prelazni model, tj. onaj lik čije se ponašanje mijenja. Na taj način se publici prikazuje da je promjena moguća i da mlada osoba ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Adolescenti prisvajaju obrasce ponašanja onih koje smatraju svojim uzorima. No, prijelazni modeli u edukativnom teatru baziraju se na činjenici da se adolescenti mogu ugledati i na one koji se rizično ponašaju i čije ponašanje edukativni teatar želi da promijeni. Pri kreiranju aktivnosti edukativnog teatra mora se voditi računa da likovi koji imaju uticaj na mladu publiku (oni sa kojima se ona identifikuje) posjeduju i ponašanja koja želimo da postignemo kod njih. Tako uspješna edukativna predstava prikazuje: kul likove koji i vizuelno odgovaraju ciljnoj grupi i koji se izražavaju njenim jezikom (slengom); tipove koji su poznati publici i koji razmatraju rizična ponašanja ili se rizično ponašaju; realnu motivisanost za promjenu ponašanja u koju publika može da povjeruje, a vodi izbjegavanju posljedica rizičnog ponašanja. Ove informacije, kao i detaljnije objašnjenje korištenja drame u svrhu edukacije nalaze se u Vršnjačka edukacija zasnovana na drami: Priručnik za trening, kojeg su sa engleskog jezika preveli Danijela Dobrota, Ana Vilotijević, Jelena Pavlović, Ilija Bilić, Miloš Stojiljković i Vojislav Arsić u izdanju UNFPA 2005. godine. U Priručniku stoji i da se edukacija zasnovana na drami sve više smatra jakim sredstvom za promjenu socijalne klime, jer dramske tehnike ojačavaju emotivnu i psihološku stranu poruke i pružaju interesantan i vjerodostojan način za istraživanje i upoznavanje sa osjetljivim pitanjima, posebno među mladim ljudima. Korištenje drame u edukaciji može promijeniti način na koji osoba razmišlja, a samim tim i njeno ponašanje. Edukativni teatar, dakle, ima potencijal da direktno mijenja ponašanje mladih ljudi od rizičnog do bezbjednog zato što pozorište emotivno i intelektualno uključuje ljude u iskustvo koje im pruža i upravo je sposobnost za emotivno uključivanje ono što omogućuje promjenu ponašanja, za razliku od tradicionalnog davanja instrukcija. Kako bi se promjena ponašanja i dogodila nije dovoljan samo emotivni odgovor, već se moraju pružiti i dostaviti poruke koje mladi mogu da razumiju i kojima mogu da se vode. Stoga je edukativni teatar zasnovan na obrazovnoj i bihevioralnoj teoriji i uvijek ima vrlo jasan obrazovni cilj koji se želi postići.

Priručnik o korištenju drame u edukaciji prvobitno su osmislili Dr. Cydelle Berlin, izvršni direktor NiteStar-a, dramske grupe iz Njujorka, i Ken Hornbeck, dramski savjetnik, uz pomoć brojnih glumaca/edukatora, trenera, učesnika radionica, publike i vršnjačkih edukatora. Priručnik je prvobitno namijenjen rukovodiocima projekata i mladim vršnjačkim edukatorima koji žele da dodaju teatarsku (dramsku) komponentu aktivnostima koje sprovode, ali Priručnik može biti od velike koristi i nastavnicima i nastavnicama kojima u radu s mladima nedostaje konkretnih alata kojima bi mogli uticati na njihovu svijest i ponašanje.

Priručnik se sastoji iz pet dijelova. Poglavlje 1. Polazak od osnova pruža pregled dosadašnjeg korištenja dramskih tehnika u edukaciji, objašnjava njihovo korištenje u edukaciji o reproduktivnom zdravlju i HIV-u, kao i pristup autora u razvoju improvizacija. Poglavlje 2. Četiri radionice edukativnog teatra predstavlja srž ovog priručnika i sadrži program obuke (treninga), razvoj komada i olakšavanje diskusije sa publikom nakon izvođenja. U Poglavlju 3. Još igara i vježbi nalaze se detaljno objašnjenje dodatne aktivnosti vezane za dalji razvoj glumačkih i vještina improvizacije. Poglavlje 4. Napredni program za upotrebu drame u vršnjačkoj edukaciji daje informacije o osnivanju pozorišta, organizaciji kastinga i proba, režiranju i drugim aktivnostima važnim za ostvarivanje jednog cjelovitog dramskog programa i njegovu primjenu. Prilozi uključuju listu termina, prilog o adolescenciji i listu daljih izvora informacija.

Priručnik je prvobitno posvećen korištenju dramskih tehnika u aktivnostima koje vode poboljšanju reproduktivnog zdravlja mladih, prevenciji HIV-a, ublažavanju žigosanja nekih grupa i diskriminacije. Detaljan opis korištenja edukativnog teatra u nastavi pogledajte ovdje.

Anes Osmić