Obrazovanje za demokratiju

Šta znamo o obrazovanju?

25.09.2012

Šta svako od nas može uraditi da bi stanje u društvu bilo bolje?

U Beogradu je krajem septembra održana međunarodna konferencija “Obrazovanje za demokratiju” na kojoj su učestvovali teoretičari obrazovanja iz regiona, kao i profesori sa univerziteta u Londonu, Ilionisu i Medisonu. Konferencija je značila krunu trogodišnjeg rada Izdavačke kuće “Fabrika knjiga”, koja je, nakon bavljenja pitanjima tranzicijske pravde i humanistike, veliku pažnju posvetila i problemima obrazovanja. Na tom putu je objavljeno i pet knjiga: “Ideologija i kurikulum” (Michael W. Apple), “Ne za profit” (Marta Nusbaum), “Zajedničke škole / Različiti identiteti” (Walter Feinberg), “Razumevanje obrazovanja” (Šeron Gevirc i Alan Krib), “Školokrečina” (Nenad Veličković). Tome se može dodati i posljednji broj časopisa "Reč" koji je posvećen obrazovanju.

Konferencija u Beogradu je otvorena pregledom stanja obrazovanja u posljednja dva desetljeća, koje je ponudila Tinde Kovač Cerović, da bi se nastavilo kroz izlaganja Michaela Applea.

Apple je govorio o autonomiji škole, o javnom i privatnom interesu unutar obrazovanja, o obrazovanju u demokratskim društvima, o tradicionalnim školskim programima. Bilo je govora i o načinu finansiranja obrazovanja, te obrazovanju unutar ekonomskih gibanja.

Obrazovanje i javni interes

Obrazovanje i javni interes bila je tema prvog panela, a Nenad Dimitrojević je postavio pitanje da li je politička realnost, takva kakva jeste, nešto što se mora prihvatiti i na koji način učestvovati u demitiziranju i demaskiranju političkih interesa kroz obrazovni sistem i druga javna polja. Predrag Brebanović je govorio o humanističkim naukama, pozivajući one koji poučavaju “da traže lični karakter i individualnu volju kod onih koje poučavaju”, jer je to jedini način da obrazovanje odgovori na pitanja demokratije i javnosti. Razvijati kritičko mišljenje i set kompetencija kod učenika nužno je za uspostavu obrazovanja po mjeri svakog građanina. Tinde Kovač Cerović je govorila o obrazovanju Roma u Srbiji, navodeći različite primjere manipulacije i dajući poražavajuće nalaze i podatke. Insistirala je na tome da svi učesnici obrazovnog sistema, kao i građani, na obrazovanje gledaju iz perspektive obespravljenog jer će jedino na taj način posegnuti za reakcijom.

Javna sfera kao obrazovni prostor

Urednica “Peščanika”, Svetlana Lukić i novinar Viktor Ivančić su ponudili svoja razmišljanja o ulozi medija u promociji kvalitetnog obrazovanja, odnosno sprečavanju zloupotrebe obrazovnog procesa. Ivančić je govorio o tome kako mediji mogu proizvesti štetu svojim angažmanom oko nekog društvenog fenomena ili problema, podsjećajući na studentske procese i blokadu Filozofskog fakutelta Sveučilišta u Zagrebu. Odnos medija prema fenomenima od društvenog interesa pokazuje i potvrđuje kako su mediji politizovani i kako je privatni interes ispred javnog dobra. Mogu li se kroz privatne medije zagovarati interesi javnosti i, ako mogu, koji su to mediji? Mediji u slučaju protesta u Zagrebu nisu radili svoj posao, jer pitanje besplatnog obrazovanja dovodi u pitanje i cijeli sistem, a mediji su dio sistema. U tom slučaju je jasno zašto je odnos medija takav kakav jeste.

“Peščanik” se često dovodi u vezu sa pričom o alternativnim medijima, a Svetlana Lukić je sa gostima podijelila probleme s kojima se susretala radeći radioemisije za “Peščanik” i objavljujući svoje i tuđe tekstove na web stranici pescanik.net. Konstatovano je da reforma obrazovanja nije moguća bez medija koji će probleme i dileme ponuditi javnosti, a mediji već dugo vremena ne rade u interesu javnosti. Bilo je govora i o društvenim mrežama, sa zaključkom da su one samo prostor za širenje i podsticanje nacionalizma i fašizma.

Obrazovanje i tržište

"Tržište, znanje i nejednakost u obrazovanju" bio je naslov predavanja Michaela Applea, gosta sa Univerziteta u Medisonu. Apple je potvrdio kako je današnjim obrazovnim procesima izmijenjen osnovni smisao demokratije i da su novi menadžerski naglasak na izvršenju, učinku i odgovornosti, vjera u tržište i privatizaciju, kao i posvećenost romantičarskom viđenju tradicionalnog znanja doveli do nejednakosti u obrazovanju i društvu. Apple je govorio i o tome u kojoj mjeri tržište diktira procese obrazovanja i kako ga uslovljava.

Dean Duda je izlagao o protestima na Sveučilištu u Zagrebu, pozivajući na taj primjer kao primjer “iz regije”, a “za regiju”. Duda je naveo da je obrazovanje politička borba, te da stanje u visokom obrazovanju zavisi od političkih interesa i poteza, napominjući da je svako obrazovanje javno dobro.

Kohezivna funkcija obrazovanja

Može li obrazovanje biti kohezivni faktor društva? Da li zajedničke škole pružaju mogućnost za ostvarenje različitih identiteta? Gdje je granica između građanskog i religijskog obrazovanja? Od čega polaze i na čemu se temelje osnovne norme demokratije? Da li udžbenici trebaju koristiti učenicima ili političkim partijama? U kojoj mjeri škole razvijaju i podstiču kritičko mišljenje? Je li dijete u centru pažnje obrazovnog procesa? Sve su ovo pitanja koja su, između ostalih, postavljena od strane Waltera Feinberga, profesora na Univerzitetu u Ilionisu, Nenada Veličkovića sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Dubravke Stojanović sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Feinberg je još govorio o pluralizmu i mogućnostima za različitost u demokratskim društvima, dok su se Veličković i D. Stojanović osvrnuli na analize udžbenika književnosti i istorije u školama u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Obrazovanje i razumijevanje

Koliko mi zaista znamo o obrazovanju? Kako ostvariti ciljeve koje postavimo? Šta znači govoriti o obrazovanju? Da li govoreći o obrazovanju govorimo i o društvu? Ko je kompetentan da govori o obrazovanju? Da li se obrazovanjem možemo baviti na drugi način? Kako se trebamo baviti obrazovanjem? Šta svako od nas može uraditi da bi stanje u društvu bilo bolje? Obrazovanje mora biti u interesu djeteta i o njemu se mora razgovarati.

O. Zukić