Seksologija

The Casual Sex Project – znanost ili pornografija?

18.09.2017

Američka istraživanja o neobaveznom seksu - primjer za BiH?

Hokusai: San ribareve žene

Svaka istraživačka tema ima svoje pionire. Za seks su to bili William Masters i Virginia Johnson, koji su 1966. godine u javnost iznijeli svoja desetogodišnja istraživanja ljudske seksualnosti bazirana na proučavanju masturbacija i seksualnih odnosa više od 700 ispitanika u laboratoriji. Jednom kada je znanost dala odgovor na to šta se tačno dešava za vrijeme seksa, fokus se počeo pomjerati ka proučavanju njegovih zdravstvenih i psiholoških efekata. Stoga je svaka osoba u medijima barem jednom pročitala da je redovan seks s partnerom/icom dobar za imunitet, krvni pritisak, kardiovaskularni sistem, da oslobađa od stresa i opušta, podiže samopouzdanje... ali vrijedi li to isto za neobavezan seks? Tema neobaveznog seksa dobila je svoju pionirku na TV ekranima u Samanthi Jones, a u znanosti u Zhani Vrangalovoj, istraživačici, edukatorici i predavačici Univerziteta u New Yorku.

The Casual Sex Project

Želeći unijeti raznolikost u temu neobaveznog seksa, koja je uglavnom istraživana u kontekstu koledža, te dati ljudima priliku da razumiju svoja iskustva pišući o njima, Zhana Vrangalova pokrenula je web-stranicu Casual Sex Project. Riječ je o stranici na kojoj posjetitelji imaju priliku podijeliti svoja iskustva neobaveznog seksa u različitim kategorijama – seks za jednu noć, prijatelji s povlasticama, grupni seks, „fuck buddies“, seks s bivšim i slično. Vremenom je dodana i kategorija urednika, gdje dr. Vrangalova sa saradnikom Kennethom Playom objavljuje edukativne sadržaje i praktične savjete kako bi pomogli osobama da donose bolje odluke o neobaveznom seksu. Priče su strukturirane kroz niz pitanja kojima se nastoji obuhvatiti cjelokupno iskustvo, okolnosti koje su dovele do njega, opis iskustva i reakcije koje su uslijedile. Kao takva, stranica predstavlja vrijedan izvor istraživačkih podataka. Priče mogu podijeliti osobe različite dobi, rase ili seksualne orijentacije, što uzorak čini daleko heterogenijim od studenata na koledžu. Sadrži pitanja o tome da li i kakva vrsta zaštite je korištena kako bi se prevenirale spolno prenosive bolesti i neželjena trudnoća, da li je konzumiran alkohol, koji su bili motivi za upuštanje u neobavezan seks, kakve su emocije uslijedile i da li žale zbog iskustva. Ali ako tek otvorite web stranicu www.casualsexproject.com, nećete prvo pomisliti da je riječ o istraživačkom projektu. Pojavit će se prozor sa šarenim poljima, „primamljivim“ naslovima i citatima. Tako ćete u najblažoj varijanti naići na priču „Za profesora, za ništa“ s citatom: „Bez da me je dodirnuo, samo slijedeći njegove instrukcije, ležala sam potpuno gola na krevetu“; ili „Moja potencijalna cimerka“ s citatom: „Lutao sam rukama po njenom tijelu, otkrivši da ima mnogo ljepše sise nego što je njena vrećasta odjeća otkrivala.“ Čini se da je stranica multifunkcionalna. Nekome je izvor podataka, nekome dijeljenje iskustva, a nekome zabava i besplatan erotski sadržaj.

Emotivne reakcije na hook up

Činjenica je da tema neobaveznog seksa ne bi trebala biti zanemarena među istraživačima, posebno u vijeku koji obiluje sadržajima o njoj. U članku objavljenom 2012. godine, Garcia, Massey i Merriwether navode podatak iz izvještaja Kaiser Family Fondacije iz 2005. godine da su mediji primarni izvor na kojem adolescenti i mlade osobe u Sjedinjenim Američkim Državama temelje svoja mišljenja o seksu. Neku vrstu seksualnih sadržaja imalo je 77% televizijskih programa, pri čemu 20% uključuje spolni odnos karaktera koji se poznaju ali nisu u romantičnoj vezi, a 15% karaktera ima seks nakon što su se tek upoznali. Iako je podatak star 12 godina, brojke su mogle samo porasti, barem sudeći po popularnim sadržajima koji su se pojavili u međuvremenu (npr. Filmovi No Strings Attached, 2011; Friends with Benefits, 2011; ili pjesma Tonight (I'm lovin you) Enriquea Iglesiasa iz 2010, kao i pjesma Last Friday Night (T.G.I.F.)Katy Perry, 2011...). I većina je razigrana ili ima sretan završetak, no znači li to da je neobavezan seks poželjan za sve ljude?

U svom TEDx govoru, Zhana Vrangalova iznosi niz pozitivnih strana takvog iskustva – seksualno zadovoljstvo, učenje novih seksualnih vještina, upoznavanje novih prijatelja, povećanje samopouzdanja, postignuće, osjećaj poželjnosti, osnaživanje, sloboda, izvor zabavnih priča i uspomena, doživljavanje duboke, emotivne, spiritualne, intelektualne povezanosti s drugim bićem do koje dolazi i kada nema romantičnih osjećanja. Citirajući psihoterapeutkinju Esther Perel, navodi da neobavezan seks može zadovoljiti fundamentalnu potrebu za avanturom i nepredvidivošću koju je teško ostvariti u dugoj vezi. I da, sve od navedenog je tačno, za određene ljude i pod određenim okolnostima. Istraživanja provedena u proteklih nekoliko godina potvrđuju da su reakcije na „hook up“ (engl. hook up, definirano kao bilo koja vrsta fizičkog kontakta (od ljubljenja do spolnog odnosa osoba koje nisu u romantičnoj vezi) češće pozitivne nego negativne. Osobe koje imaju pozitivnije stavove prema neobaveznom seksu (Vrangalova i Ong, 2014), koje se u takva iskustva upuštaju zbog uživanja, zabave i učenja o sebi (Vrangalova, 2014), imaju mnogo društvenih veza s vršnjacima (Strokoff, Owen i Fincham, 2014), kratkoročno i dugoročno nemaju narušeno psihološko funkcionisanje zbog upuštanja u neobavezan seks. Osobe koje se u takvu vrstu iskustva upuštaju zbog pritiska vršnjaka, smanjenja osjećaja usamljenosti, nade da će seks prerasti u romantičnu vezu (Vrangalova, 2014), koje imaju više depresivnih simptoma i suicidalnih misli, slabije psihološko i društveno funkcionisanje (Strokoff, Owen i Fincham, 2014; Sandberg-Toma i Dush, 2014) imaju više negativnih reakcija. Međutim, rezultati upućuju na to da se ljudi češće upuštaju u neobavezan seks s partnerima koje poznaju (Grello, Welsh i Harper, 2006; Lyons, Manning, Longmore i Giordano, 2014; Dube, Lavoie, Blais i Hebert, 2016; Dube, Lavoie, Blais i Hebert, 2017), te da su pozitivni efekti ograničeni na prijatelje s povlasticama i dugoročne neobavezne seksualne partnere (Garcia, Soriano i Arriaza, 2014; Vrangalova i Ong, 2014; Snapp, Ryu i Kerr, 2015).

Dvostruki standardi za muškarce i žene

Dakle, reakcije na hook up ovise o stavovima i ličnosti te vrsti odnosa. I još uvijek ovise o tome da li ste muškarac ili žena. Niz istraživanja pokazuje da muškarci imaju više neobaveznog seksa u odnosu na žene, te su njihove reakcije na takva iskustva pozitivnije (Owen i Fincham, 2010; Owen, Rhoades, Stanley i Fincham, 2010; Strokoff, Owen i Fincham, 2014; Snapp, Ryu i Kerr, 2015). Iz evolucijske perspektive, kratkoročni odnosi su „isplativi“ za muškarce koji mogu ostvariti veći broj potomaka s većim brojem žena, ali ne i za žene, koje svoje jajne ćelije moraju štedjeti za partnere s odabranim genima koji će im pomoći da prehrane potomke i brinu o njima. S druge strane, perspektiva socijalne psihologije upućuje na to da razlike proizilaze iz dvostrukih standarda koji važe u društvu. Conley, Ziegler i Moors (2012) su studentima prikazali dva scenarija. U jednom, Marku prilazi djevojka koja ga poziva da imaju seks, a u drugom Lisi prilazi muškarac s istim prijedlogom. Potom su ispitanici trebali procijeniti osobnost likova. Rezultati pokazuju da su i muškarci i žene procjenjivali Lisu manje inteligentnom, manje mentalno zdravom, promiskuitetnijom, manje kompetentnom i sklonijom riziku nego Marka. Kada je ispitanicima prezentiran isti scenarij, u kojem sebe trebaju zamisliti kao glavne aktere, muškarci su bili spremniji prihvatiti ponudu nego žene. Žene su procijenile da bi bile percipirane negativnije i manje inteligentno ukoliko bi prihvatile ponudu u odnosu na muškarce, dok su muškarci smatrali da bi odbijanjem ponude bili procijenjeni gej.

Istraživanja u BiH

Istraživanja neobaveznog seksa su u proteklih nekoliko godina u porastu, ali gotovo isključivo u Sjedinjenim Američkim Državama. Da li bi isti obrasci rezultata bili pronađeni u drugim zemljama, pa tako i u Bosni i Hercegovini? Imamo pristup istoj popularnoj kulturi, ali su društvene i ekonomske okolnosti u kojima odrastamo sasvim drugačije. Stoga postoje pitanja koja bismo pitali u jednom kontekstu, ali koja su nevažna u nekom drugom. Da li ćete se zbog neobaveznog seksa loše osjećati jer vaša religija to ne odobrava? Jer ništa prije braka? Jer vaša tradicija to ne odobrava? Jer niste sačuvali obraz? Jer vaša porodica to ne odobrava? Jer vaša komšinica to ne odobrava? Bez podataka možemo samo nagađati. O seksualnosti u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju se vrlo malo govori. Na studiju psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ljudska seksualnost se obrađuje u sklopu dva obavezna kolegija, biološke psihologije s fokusom na seksualno ponašanje, seksualnost i mozak, te psihopatologije s fokusom na poremećaje seksualnosti. U nastavnom planu i programu za 2013/14. na kolegiju pedagogije na istom fakultetu važnost seksualnog informisanja i obrazovanja se spominje u izbornom predmetu Humanizacija odnosa među spolovima. Objavljenih istraživanja o ovoj temi je vrlo malo, iako je obrađivana u završnim diplomskim radovima studenata. Podaci koje je moguće pronaći za Bosnu i Hercegovinu ograničeni su na bazične informacije s fokusom na zdravstvene efekte. U okviru Istraživanja višestrukih pokazatelja za 2011.-2012. godinu u Bosni i Hercegovini (Unicef, 2013) ispitivano je seksualno ponašanje koje povećava rizik od prenošenja HIV-a pri čemu je 71% osoba od 15 do 24 godine koristilo kondom tokom posljednjeg spolnog odnosa s osobom koja im nije bila stalni ili bračni partner. U istraživanju koje su proveli Zavod za javno zdravstvo FBiH i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske tokom 2012. godine na uzorku mladih od 15 do 26 godina, prilikom posljednjeg spolnog odnosa kondom je koristilo 51,9% ispitanika, a 89% nije imalo spolno prenosivu infekciju. I zašto ne istražiti više od ovoga, uz online alate kojima možete napraviti anonimno istraživanje i lako ga distribuirati? Zabluda je da bi bilo teško pronaći ispitanike, koliko god vjerovali da je riječ o temi o kojoj ljudi nisu spremni govoriti. Kada su Masters i Johnson provodili svoje istraživanje 60-tih godina, ispostavilo se da je najlakše bilo pronaći ispitanike, a 15.000 primjeraka njihove knjige je rasprodato u jednom danu. Jer ljudi žele znati o seksu i spremni su sudjelovati u istraživanjima ako zaštite njihovu anonimnost.

CSP, da ili ne?

Casual Sex Project ima niz dobrih strana. Istražuje temu koja je aktuelna, dostupan je svim ljudima koji imaju pristup internetu, sadrži velik broj pitanja i nudi savjete. Na prvi pogled izgleda kao pornografska stranica, iako joj namjena nije takva. Ali zašto su onda istraživači odlučili da to bude prva stvar koju će posjetitelji stranice vidjeti? Malo je vjerovatno da će, u 21. vijeku u kojem je čitanje nasuprot gledanju manje vrijedna radnja, oni koji žele pornografske sadržaje kao njihov izvor odabrati ovu stranicu. No, očito je da su citati koje postavljaju svojevrsni mamac, jer se izgled stranice od njenog osnivanja promijenio. Početna strana prikazana na TEDx govoru dr. Vrangalove iz 2015. godine je umjesto citata sadržavala osnovne podatke ispitanika poput dobi, spola, zemlje, seksualne orijentacije, statusa, reakcije i slično. Koliko su istraživački motivirana otvorena pitanja u kojima se traži opis partnera i iskustva, a koja rezultiraju pričama u kojima postoji mnogo pretjerivanja i detalja koji ih svode na jeftine pornografske sadržaje? Ova pitanja su više namijenjena dobijanju korisnih informacija za radionice i privatne konsultacije dr. Vrangalove i Playa, a opisi partnera mogu biti dovoljno detaljni da je moguće prepoznati njihov identitet, pa pazite da nekoga ne prepoznate. Pored toga, malo je vjerovatno da će osobe koje su doživjele negativno iskustvo, dobile spolno prenosivu bolest ili ostale trudne (a da to nisu željele) podijeliti svoje iskustvo u virtuelnom prostoru i doživjeti olakšanje. Na kraju, zadržavamo li dijeljenjem iskustva na web-stranici temu seksa i dalje kao tabu, umjesto razgovaranja s bliskim ljudima i stručnjacima? Postoje podaci koje treba prikupljati kroz istraživanja jer pružaju odgovore na to u kojim okolnostima postoje rizici da neobavezan seks ima zdravstvene ili psihološke posljedice i koje su to osjetljive grupe za koje su ovi rizici najveći, a ti podaci će omogućiti kreiranje adekvatnih intervencija. U tom dijelu je CSP dobra zamisao. Ali ispitanicima koji bi zaista željeli sudjelovati u istraživanju neobaveznog seksa nisu potrebni jeftini trikovi da ih namame. Oni mogu odbiti jedne, privući druge, učiniti uzorak pristranim i time dovesti do pogrešnih zaključaka. Dakle, istraživanja bilo koje tematike – uvijek da, ali uz zaštitu dobrobiti i privatnosti ispitanika, odgovorno i dostojanstveno.

Adna Bašić