Kreacionizam vs. evolucionizam

Gdje je nestao čovjek?

27.09.2017

Kratki uvid u sadržaj udžbenika za katolički vjeronauk s obzirom na pitanja nastanka svijeta i čovjeka

Izvor: Wikipedia

Naslov rada Gdje je nestao (čovjek) evolucionizam? Kratki uvid u sadržaj udžbenika za katolički vjeronauk, podrazumijeva kratki uvid u temu stvaranja, odnosno postanka svijeta i čovjeka u osam udžbenika za osnovnu školu te obuhvaća razrede od drugog do devetog. Analiza prati sljedeće udžbenike katoličkog vjeronauka za osnovne škole: Učimo ljubiti Boga i ljude, Udžbenik katoličkog vjeronauka za drugi razred osnovne škole, Logovita, Mostar 2014.[1]; Rastimo u zahvalnosti, Udžbenik katoličkog vjeronauka za treći razred osnovne škole, Logovita, Mostar, 2014.; Za stolom ljubavi i pomirenja, Udžbenik za katolički vjeronauk trećeg razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za četvrti razred devetogodišnjeg obrazovanja[2]; Na putu vjere, Udžbenik za katolički vjeronauk četvrtoga razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za peti razred devetogodišnjeg obrazovanja; Ja sam put, Udžbenik za katolički vjeronauk petoga razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za šesti razred osnovnoškolskog obrazovanja[3]; Pozvani na slobodu, Udžbenik za katolički vjeronauk šestoga razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za sedmi razred devetogodišnjeg obrazovanja[4]; Zajedno u ljubavi, Udžbenik za katolički vjeronauk sedmog razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za osmi razred devetogodišnjeg obrazovanja[5]; S Kristom u život, Udžbenik za katolički vjeronauk osmoga razreda osnovne škole, Kršćanska sadašnjost, Zagreb – Sarajevo, 2007. – koristi se za deveti razred devetogodišnjeg obrazovanja[6].

Prikaz sadržaja

Udžbenik za drugi razred, Učimo ljubiti Boga i ljude, obrađuje temu stvaranja svijeta i čovjek kroz lekcije Sve govori o Bogu, Divan Božji svijet, Kako hvalimo i slavimo Boga, Bože čudesno si stvorio ljude.[7] Sadržaj prati prvi biblijski izvještaj o stvaranju prema Post 1,1 – 2,4a. Naredna lekcija koja obrađuje temu stvaranja ljudi prati drugi biblijski izvještaj prema Post 2,4b – 3,24, te u skladu s tim navodi stvaranje prvog muškarca i prve žene (Adama i Eve). Dakle, kako bi se objasnilo stvaranje svijeta upotrebljava se prvi izvještaj, dok se za stvaranje ljudi upotrebljava drugi izvještaj koji govori o Adamu koji je stvoren prvi, te potom o stvaranju Eve. Udžbenik ne navodi kako se stvaranje čovjeka opisuje također u prvom izvještaju o stvaranju prema Post 1, 27:  „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“. Udžbenik za treći razred osnovne škole, Rastimo u zahvalnosti, slično kao i prethodni udžbenik govori o Bogu kao stvoritelju, o svemu stvorenomu kao o Božjem daru, te o čovjeku kao o Božjem stvorenju.[8] U udžbeniku za četvrti razred devetogodišnjeg obrazovanja, Za stolom ljubavi i pomirenja, samo se na jednom mjestu dotiče tema stvaranja te se upućuje na tekst Post, 20-30 kako bi se pronašao odgovor na pitanje tko je vrhunac Božjeg stvaranja.[9] Udžbenik Na putu vjere koji se koristi za peti razred osnovnoškolskog obrazovanja putem oba izvještaja o stvaranju govori o stvaranju svijeta i čovjeka, te o Edenskom vrtu.[10] Stvaranje svijeta objašnjava se kao Božji dar ljudima od kojih se zauzvrat traži zahvalnost i briga za okoliš (ekološka svijest), govori se o skladu prirode i svijeta, čovjeku stvorenom prema slici Božjoj, te o vjeri u Boga kao Stvoritelja neba i zemlje. Tema vjere u Boga u udžbeniku počinje riječima: „Ljudi su od početka vjerovali u jednoga Boga. Njemu su se molili, klanjali, prinosili mu žrtve.“[11] Navedeni uvod nije u skladu s općom povijesti religija, vjerovanja, religijskih obreda, i sl. Vjera u jednog Boga, Jahvu, bila je povijesna novost koju je uspostavio izraelski narod. Monoteistički obrat, koji je u povijest religija unijelo židovstvo, nije bio u skladu s vjerovanjima okolnih naroda niti prethodnom religijskom svjetskom poviješću. Nadalje, isti udžbenik u lekciji Sklad prirode i svijeta – susret s dobrim Bogom navodi kako je Bog stvorio zemlju kao dio beskrajnog svemira, te da se život na zemlji razvijao milijardama godina. Razvoj koji je trajao milijardama godina slikovito se objašnjava kalendarom uz kojeg se izlažu dodatne fotografije što je kada nastalo. U skladu s tim, simbolično govoreći, čovjek se pojavljuje 31. prosinca/decembra. Ovo je prvo objašnjenje stvaranja svijeta koje bi se moglo promatrati kao evolucionističko. No, sam pojam evolucije se ne spominje, niti se pokušava usporediti biblijski opis stvaranja svijeta s evolucionističkim. Učenici/e i dalje ostaju sa sadržajem koji stvaranje svijeta i čovjeka promatra kroz vjerovanje kako je Bog stvorio svijet i čovjeka (kreacionizam). Udžbenik Ja sam put koji se koristi u nastavi za šesti razred devetogodišnjeg obrazovanja kroz lekciju Što je religija? Početak religije, vrlo kratko obrađuje pitanja nastanka svijeta i čovjeka i to u kontekstu pitanja koja čovjek postavlja o postojanju vlastitog života (kao npr. odakle dolazi čovjek, zašto živim, tko je stvorio svijet, Sunce i zvijezde, itd.). Navedena pitanja udžbenik karakterizira kao religiozna. No, istim pitanjima o postanku svijeta i čovjeka bavi se i znanost (iako umjesto pitanja „tko“, postavlja „kako“ i „kada“). Nadalje, udžbenik za sedmi razred devetogodišnjeg obrazovanja, Pozvani na slobodu, ne posjeduje lekciju koja se bavi pitanjem postanka svijeta i čovjeka. Udžbenik Zajedno u ljubavi koji se koristi za osmi razred devetogodišnjeg obrazovanja, u svojoj prvoj lekciji Jedinstveni smo i upućeni na druge, vrlo kratko ponavlja već do sada sve rečeno. Čovjek se predstavlja kao vrhunac Božjeg stvaranja, te kao jedinstveno i društveno biće.[12] U udžbeniku S Kristom u život za devete razrede devetogodišnjeg obrazovanja, govor o postanku svijeta i čovjeka počinje govorom o naravnoj ili prirodnoj objavi Boga putem stvorenog svijeta.[13] Savršenstvo prirode, prema udžbeniku, upućuje na Tvorca i nije moglo nastati slučajno. Stav koji se iznosi nije lako pomiriti s Darwinovom teorijom prema kojoj se razvoj prirode odvija prema kauzalno-mehanističkim zakonima bez određene svrhe i cilja, drugim riječima prema „igri“ slučaja. Udžbenik ne navodi navedenu problematiku ili njenu povijest, te odgovor teologije koja se nadovezujući na Darwinovu teoriju iznosi stav kako Bog iz beskonačnog broja mogućnosti izabire jednu. Nakon što udžbenik govori o Bogu kao stvoritelju svijeta i čovjeku kao kruni stvaranja, dolazi se do teme odnosa znanstvene i biblijske slike svijeta. Dakle, u posljednjem udžbeniku za vjeronauk u osnovnoj školi otkriva se tema teorije velikog praska, te se odgovara na pitanje kako pomiriti znanstveni i biblijski govor. Sadržaj udžbenika u skladu je sa suvremenim teološkim tumačenjem kojima se objašnjava kako biblijski izvještaji o stvaranju svijeta i čovjeka nisu znanstvene studije. Svrha biblijskih izvještaja o stvaranju koji pripadaju biblijskoj prapovijesti nije prirodoznanstvena, nego je svrha biblijskog pisca predočiti vjeru u Boga Stvoritelja.

Učenici/e između kreacionizma i kreacionizma

Počevši od prvog razreda devetogodišnjeg obrazovanja, za kojeg nije prikazan udžbenik, učenicima/ama je pitanje postanka svijeta i čovjeka odgovoreno kreacionizmom. Jedini izuzetak čini posljednji navedeni udžbenik za deveti razred koji govori o teoriji velikog praska i udžbenik koji se koristi za peti razred, koji pored biblijskih izvještaja o stvaranju unosi nove informacije o razvoju svemira. Iako, ovdje nije riječ o izuzetku u pravom smislu pošto se i dalje zastupa kreacionistička teorija. Riječ je samo o uvođenju pojedinih novih informacija i pojmova. Pojam evolucije se ne spominje. Ne spominje se dijalog teologije stvaranja s teorijom evolucije. Ne spominje se stoljetna ideologizirana slika svijeta i fundamentalističko čitanje Biblije koje je doprinijelo razilasku teološke misli sa znanstvenim otkrićima. Nema govora o putu dijaloga profanih znanosti i teologije kojeg u prošlom stoljeću otvaraju dvije enciklike od pape Pia XII Divino afflante Spiritu (1943) i Humani Generis (1950), niti o nastojanjima koja je primjerice ostvario Pierre Teilhard de Chardin unoseći evolutivno mišljenje u područje teologije. Učenicima/ama je od samog početka osnovnoškolskog obrazovanja ponuđena kreacionistička teorija, bez spominjanja postojanja drugačijih teorija o postanku svijeta i čovjeka. Unatoč tome što katolička teologija iznosi stav prema kojem se biblijski izvještaji o stvaranju trebaju tumačiti u skladu s književnom vrstom i da pripadaju biblijskoj prapovijesti, a ne u smislu znanstvenog objašnjavanja postanka svijeta, učenicima/ama u nastavnom planu i programu od početka školovanja nije predviđeno upoznavanje sa znanstvenim teorijama o postanku svijeta i čovjeka. Teorija o evoluciji za učenike/ce je rezervirana tek na kraju osnovnoškolskog obrazovanja. Dakle, učenicima/ama se oduzima znanje i uvid u znanstvena istraživanja, teorije, rasprave, i sl. S obzirom na nepostojanje stručnog govora o evolutivnom shvaćanju postanka svijeta u udžbenicima za katolički vjeronauk, samim time se i zaobilaze rasprave nastale u 19. stoljeću, kao i ozbiljna nastojanja dijaloga i pomirenja koja su donijela zaključak kako teorija evolucije i teologija stvaranja ne stoje u suprotstavljenom niti konkurencijskom odnosu. Udžbenici slijede logiku kojom svaki udžbenik ponavlja ono već rečeno u prethodnom udžbeniku. Sadržaj udžbenika o temi postanka svijeta i čovjeka uglavnom nije obilat niti posjeduje dublju i stručniju analizu koja bi učenicima/ama otvorila nove povijesne uvide u problematiku teme. Ne postoji misao o čovjeku kao biću jednog planeta koje ovisi o napretku znanstvenih istraživanja koja se direktno tiču nas samih, bez obzira kojoj religiji pripadali ili ne. Obrazovanje učenika/ca o temi postanka svijeta i čovjeka razvija se u skladu s nastavom vjeronauka, od samog početka obrazovanja. Time je pitanje postanka odgovoreno u skladu s vjerovanjem određene religije. Učenici/e nisu suočeni s postojanjem znanstvenih otkrića, te ne postoji korelacija između religijskih i znanstvenih istina (unatoč postojanju ozbiljne i uspješne korelacije između teološkog i znanstvenog kruga). Vjersko i znanstveno obrazovanje o postanku svijeta i čovjeka ne odvija se usporedno, te samim time ne teži dijaloškoj formi. Formalno osnovnoškolsko obrazovanje u 21. stoljeću prednost daje vjerskom učenju, iako se odvija u sekularnim državama i svijetu koji svoje temelje bazira na znanstvenim istinama i otkrićima. Ukoliko obrazovni sistem smatra da učenici/e nižih razreda nisu u mogućnosti shvatiti znanstvene teorije, tada bi se pitanje postanka i na vjerskoj razini trebalo pomjeriti na one razrede kada se učenici/e po prvi puta suočavaju sa znanstvenim teorijama. U tom slučaju radilo bi se o usporednom vjerskom i znanstvenom tumačenju postanka svijeta s postavljenim dijaloškim ciljem u korist rješavanja mogućih konflikata.

U skladu sa svim tim može se postaviti pitanje gdje je nestalo znanje o znanstvenim doprinosima o postanku svijeta i čovjeka?  Tko ga skriva? Gdje je nestala jedna cijela povijest znanosti? Zašto obrazovni plan i program podrazumijeva učenje jedne i zaborav/borbu protiv druge teorije? Gdje je nestao čovjek u obrazovnom sistemu? Navodeći sva ova pitanja, javlja se misao da dok govorimo o postanku čovjeka zapravo govorimo o njegovom nestanku, njegovom iščeznuću, o krađi čovjeka iz njegove vlastite povijesti.

[1] Izdaje: Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine – Sarajevo, Povjerenstvo za vjeronauk u školi – Sarajevo i Komisija nacionalnog katehetskog ureda hrvatske biskupske konferencije za izdavanje teološko katehetske literature i pomagala; autori: Josip Jakšić i s. Karolina Mićanović s članovima i suradnicima autorsko-uredničke skupine »EMANUEL«; ministarstva u BiH koja su odobrila uporabu ovog udžbenika: Ministarstvo Hercegovačko-neretvanske županije, Ministarstvo Središnja Bosna, Ministarstvo Zapadno-hercegovačke županije, Ministarstvo Hercegbosanske županije, Ministarstvo Posavske županije.

Navedeni podatci vrijede za sve udžbenike osim ukoliko se ne navedu drugačiji podatci.

[2]  Autori: Ivica Pažin, Ante Pavlović i drugi.

[3]  Autorica: Ružica Razum

[4]  Autorica: Ružica Razum

[5]  Autori: Josip Periš, voditelj tima; autorski tim: Ankica Cicvarić, Vesna Galić, Vilma Rađa i suradnici

[6]  Autori: Josip Periš, voditelj tima; autorski tim: Josip Periš, Sabina Marunčić, Mirjana Vučica i Dušan Vuletić

[7]  Nav. dj., str. 17-22.

[8]  Nav. dj., str. 14-25.

[9]  Nav. dj., str. 10.

[10] Nav. dj. str. 8-20.

[11] Nav. dj. str. 19.

[12] Nav. dj. str. 8.

[13] Nav. dj. str. 52-64.

Tanja Grabovac