B, H, S

Jezik ne zovem, on sam dođe

03.11.2017

Tragom instrukcije o odabiru naziva jezika, koju je ministar Kazazović uputio školama, odlučili smo diverzantskom akcijom provjeriti šta oni kojih se to pitanje najviše tiče o svemu tome znaju i misle.

Stojim pred jednom sarajevskom osnovnom školom, koju neću imenovati, jer

  1. ako Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, ministar Kazazović i prijatelji mogu izdati instrukciju koja se tiče upotrebe jezika u školama preko noći, bez najave i razloga, a braniti (neutemeljenu) odluku zakonom, onda mogu i otpustiti i diskriminirati uposlenice/ke osnovnih škola ako jasno ne podržavaju novopečeni zakon ili imaju jasne kritike;
  2. želim saznati koliko uopšte učenice i učenici znaju o instrukciji i šta ona za njih znači

Zatvorena vrata

Od tri osnovne škole koje sam posjetila, samo u jednoj sam dobila dozvolu da pričam s učenicima/ama. Direktorice druge dvije škole nisu bile u ustanovi (iako je bilo prijepodne, jeste petak, i jeste trinaesti, ali je radni dan), a uposlenice s kojima sam razgovarala su na svako moje pitanje odgovorile sa: ‘’Dođite u ponedjeljak, pričati sa direktoricom, trebate imati njenu dozvolu’’.

Moja pitanja:

  • Mogu li nezvanično pričati sa djecom o instrukciji?
  • Mogu li pričati sa nastavnicom/kom BHS jezika?
  • Jeste li već podijelili anketu učenicima/ama?
  • Jeste li dobili ikakve odgovore od roditelja?

Postoji li određen rok za sprovođenje ankete?

Škola (ova u kojoj sam zatekla direktoricu) dobila je anketu, ali uz svu medijsku pažnju i negodovanje vijeća roditelja, odluka uprave je da sačeka da se sve ‘’slegne i odstoji’’, jer ‘’škola ima svoje ideale; svi svoja mišljenja; a administracija škole ne bi djelovala odgovorno da samo slijepo vjeruje pravno neosnovanoj i neozbiljnoj instrukciji.’’

Maksimalno pojednostavljeno, jer je instrukciju više nego teško objasniti, a pazim da ne spomenem bilo kakvu riječ koja bi bila okidač za neki pozitivan/negativan stav (npr. podjela), situaciju sam predstavila ovako:

Sada učite bosanski, hrvatski, srpski jezik. Instrukcija znači da biste umjesto sva tri jezika učili ili samo bosanski jezik, ili samo hrvatski jezik, ili samo srpski jezik i književnost.

Od tridesetak učenika/ca (od šestog do osmog razreda) s kojima sam o ovome razgovarala pet je čulo za instrukciju i to tako što su slučajno bili u istoj sobi gdje i TV.

Učenici/e pretpostavljaju da će se, ako do provedbe instrukcije dođe, časovi predavati u različitim učionicama što će ih ‘’bezveze podijeliti’’, da će ‘’ruksaci biti teži’’ i da ‘’nema potrebe za tim’’.

“Ne znam’’ i slijeganje ramena su, međutim, bili najčešći prvi odgovori. Za učenike/ce instrukcija ne predstavlja ništa revolucionarno, ali sve i jedno od njih su rekli da je nepotrebno.

U kućnoj atmosferi

Djeca će ipak o ovom problemu najiskrenije govoriti u intimnoj, neformalnoj atmosferi, pred onima u koje imaju najviše povjerenja. Zamolili smo i jednog roditelja da razgovara o ovoj temi sa svojom osmogodišnjom kćerkom. Evo njegovog izvještaja:

Ušao sam joj u sobu, upravo je lutkicama bila učiteljica.

- Hej, princezo, kojim ti jezikom predaješ?

- Pa šta čuješ?

- Ma dobro to šta čujem, ali koji je to jezik, kako se zove?

- Pa je l’ kineski?

- Ama kako ti zoveš taj jezik?

- Hrvatski.

- Baš hrvatski?

- Sarajevski... bosanski...

- Je l’ bosanski konačan odgovor?

- Da.

- A znaš i srpski i hrvatski, je l’ tako?

- Da.

- Pa što jezik ne zoveš srpski i hrvatski? Kad si se ti i zašto odlučila da ga zoveš bosanski?

- Tata, zbunjuješ me, molim te ulazi u moju sobu kad budeš imao pametna pitanja.

 Školegijum će objaviti i vaše priloge, u istom formatu dijaloga.

Hana Huskić