Iz dječije perspektive

Bosanski, hrvatski, srpski

Jezik ne zovem, on sam dođe

Hana Huskić

03.11.2017

Šta djeca misle o instrukciji o odabiru naziva jezika koju je ministar Kazazović uputio školama?

Foto: Iz videa Pink Floyd - Another Brick In The Wall

Stojim pred jednom sarajevskom osnovnom školom, koju neću imenovati, jer

  1. ako Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, ministar Kazazović i prijatelji mogu izdati instrukciju koja se tiče upotrebe jezika u školama preko noći, bez najave i razloga, a braniti (neutemeljenu) odluku zakonom, onda mogu i otpustiti i diskriminirati uposlenice/ke osnovnih škola ako jasno ne podržavaju novopečeni zakon ili imaju jasne kritike;
  2. želim saznati koliko uopšte učenice i učenici znaju o instrukciji i šta ona za njih znači

Zatvorena vrata

Od tri osnovne škole koje sam posjetila, samo u jednoj sam dobila dozvolu da pričam s učenicima/ama. Direktorice druge dvije škole nisu bile u ustanovi (iako je bilo prijepodne, jeste petak, i jeste trinaesti, ali je radni dan), a uposlenice s kojima sam razgovarala su na svako moje pitanje odgovorile sa: ‘’Dođite u ponedjeljak, pričati sa direktoricom, trebate imati njenu dozvolu’’.

Moja pitanja:

  • Mogu li nezvanično pričati sa djecom o instrukciji?
  • Mogu li pričati sa nastavnicom/kom BHS jezika?
  • Jeste li već podijelili anketu učenicima/ama?
  • Jeste li dobili ikakve odgovore od roditelja?

Postoji li određen rok za sprovođenje ankete?

Škola (ova u kojoj sam zatekla direktoricu) dobila je anketu, ali uz svu medijsku pažnju i negodovanje vijeća roditelja, odluka uprave je da sačeka da se sve ‘’slegne i odstoji’’, jer ‘’škola ima svoje ideale; svi svoja mišljenja; a administracija škole ne bi djelovala odgovorno da samo slijepo vjeruje pravno neosnovanoj i neozbiljnoj instrukciji.’’

Maksimalno pojednostavljeno, jer je instrukciju više nego teško objasniti, a pazim da ne spomenem bilo kakvu riječ koja bi bila okidač za neki pozitivan/negativan stav (npr. podjela), situaciju sam predstavila ovako:

Sada učite bosanski, hrvatski, srpski jezik. Instrukcija znači da biste umjesto sva tri jezika učili ili samo bosanski jezik, ili samo hrvatski jezik, ili samo srpski jezik i književnost.

Od tridesetak učenika/ca (od šestog do osmog razreda) s kojima sam o ovome razgovarala pet je čulo za instrukciju i to tako što su slučajno bili u istoj sobi gdje i TV.

Učenici/e pretpostavljaju da će se, ako do provedbe instrukcije dođe, časovi predavati u različitim učionicama što će ih ‘’bezveze podijeliti’’, da će ‘’ruksaci biti teži’’ i da ‘’nema potrebe za tim’’.

“Ne znam’’ i slijeganje ramena su, međutim, bili najčešći prvi odgovori. Za učenike/ce instrukcija ne predstavlja ništa revolucionarno, ali sve i jedno od njih su rekli da je nepotrebno.

U kućnoj atmosferi

Djeca će ipak o ovom problemu najiskrenije govoriti u intimnoj, neformalnoj atmosferi, pred onima u koje imaju najviše povjerenja. Zamolili smo i jednog roditelja da razgovara o ovoj temi sa svojom osmogodišnjom kćerkom. Evo njegovog izvještaja:

Ušao sam joj u sobu, upravo je lutkicama bila učiteljica.

- Hej, princezo, kojim ti jezikom predaješ?

- Pa šta čuješ?

- Ma dobro to šta čujem, ali koji je to jezik, kako se zove?

- Pa je l’ kineski?

- Ama kako ti zoveš taj jezik?

- Hrvatski.

- Baš hrvatski?

- Sarajevski... bosanski...

- Je l’ bosanski konačan odgovor?

- Da.

- A znaš i srpski i hrvatski, je l’ tako?

- Da.

- Pa što jezik ne zoveš srpski i hrvatski? Kad si se ti i zašto odlučila da ga zoveš bosanski?

- Tata, zbunjuješ me, molim te ulazi u moju sobu kad budeš imao pametna pitanja.

 Školegijum će objaviti i vaše priloge, u istom formatu dijaloga.

Najnovije

Priča

Mjesto za svakog

Denis Suljaković, Zerina Hadžić

Priča

Kuraž

Almina Džunuzović

Priča

Carevo novo ruho

Zerina Hubjer

Pitalice

Želim da me pitaš…

Anes Osmić

Za ljepši početak školske godine

Mali savjeti protiv (pred)školske anksioznosti

Školegijum redakcija