Obrazovna politika

Stipendije

Do studentskih stipendija preko studentskih leđa

Merima Ražanica

10.11.2017

Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu na javnu raspravu je ovih dana stavio Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o stipendiranju studenata Univerziteta u Sarajevu iz Fonda “Suada Dilberović”. To nebirokratskim jezikom znači da će se pravila o stipendiranju iz ovog fonda možda promijeniti. Ovaj tekst pokušat će polemizirati o spornim tačkama iz ovog pravilnika i na taj način doprinijeti javnoj raspravi, i u konačnici, za nadati se, i samoj kvaliteti istog.

Foto: CC

Prva važna stavka koja se u važećem Pravilniku iz 2011. god. mijenja jeste ta da bi i redovni samofinansirajući studenti trebali dobiti pravo da apliciraju za ovu stipendiju osim redovnih studenata koji se finansiraju iz budžeta sada. Ovakva odluka djeluje kao logično izjednačavanje prava svim studentima bez obzira na to da li se finansiraju iz budžeta ili sami, a s obzirom na to da bi prava i obaveze redovnih studenata/ica na budžetu i redovnih samofinansirajućih studenata/ica trebala biti jednaka, onda ova promjena ima i pravnu podlogu.

Problem sa predloženim izmjenama započinje sa tačkom 4. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o finansiranju studenata iz Fonda “Suada Dilberović” koji kaže sljedeće: “Iznos sredstava iz prethodnog stava ovog člana zavisit će od iznosa novčanih sredstava koja će biti osigurana u Fondu ‘Suada Dilberović’ za ovu namjenu u koji će se izvajati (sic!) maksimalno 1% iz sredstava Fonda za razvoj Univerziteta u Sarajevu. Fond Suada Dilberović će se puniti i uplatama nastavnog osoblja (jednokratno 20 KM godišnje) na Univerzitetu u Sarajevu i uplatama studenata (jednokratno 5 KM godišnje) i donatora. Uplate nastavnog osoblja Univerziteta u Sarajevu i uplate studenata su obavezni vid finansiranja Fonda kao oblik socijalne osjetljivosti i profesionalne i kolegijalne odgovornosti. Odluku o raspoloživim sredstvima Fonda donosi rektor UNSA, na prijedlog Odbora Fonda (u daljem tekstu Odbor).”

Dakle, dok su prema prethodnom Pravilniku finansije za Fond dolazile iz budžeta Univerziteta u Sarajevu i od uplata donatora (koji su za uplate preko 10.000 KM imali pravo i na pridruženog člana u Odboru Fonda), novi prijedlog Upravnog odbora UNSA jeste da od sada studenti sami sebi plaćaju stipendiju, da im u tome pomognu profesori i asistenti, naravno da učestvuju i uvijek dobrodošli donatori, a da samo maksimalno 1% od ukupnog fonda stipendije dolazi iz sredstava Fonda za razvoj UNSA. Pitanje koje ostaje neodgovoreno jeste čime to Upravni odbor opravdava ukidanje finansiranja Fonda “Suada Dilberović” iz budžeta Univerziteta u Sarajevu?

Ovdje treba naglasiti da ovo nije prvi put da ovako apsurdan prijedlog dođe od rukovodstva Univerziteta u Sarajevu.[1] Još 2009. godine, i to na prijedlog SPUS-a, Senat Univerziteta podržao je inicijativu da svi studenti prilikom upisa u sve godine akademske 2009/2010. godine izvrše uplate u iznosu od 5,00 KM za rad Fonda „Suada Dilberović“, kao i iznos od 5,00 KM za realizaciju studentskih aktivnosti SPUS-a. Još je tada, dakle, postojala inicijativa da studenti uplaćuju sredstva za finansiranje studenata, ali se ova inicijativa sada pokušava nametnuti kao obavezujuće pravilo za sve studente/ice i nastavno osoblje.

Nije jasno na osnovu kojeg zakona bi se omogućila provedba ove tačke Pravilnika, jer je od samog prijedloga da studenti sami sebi plaćaju stipendiju apsurdniji samo nastavak u kojem se kaže da je to “obavezni vid finansiranja Fonda kao oblik socijalne osjetljivosti i profesionalne i kolegijalne odgovornosti”. Koji to važeći zakon u BiH kaže da se nekoga može, ako on/ona to ne želi, natjerati da bude socijalno osjetljiv te profesionalno i kolegijalno odgovoran?

Na ovaj način iznuđena socijalna osjetljivost nije ništa drugo nego nasilni akt protiv slobodne volje pojedinca. Zamislite da odete u bolnicu da uzmete zdravstvenu potvrdu, a zdravstveno osoblje vas uslovi da prethodno prvo date krv kao obavezni vid humanog djelovanja!?

Pored očitog promašaja u samoj formulaciji ove tačke, Upravni odbor je propustio definirati i rješenja kod mogućih slučajeva u kojima su studentice i studenti koji su i sami socijalno ugroženi (te možda i sami aplikanti/ice za stipendiju) obavezani Pravilnikom da plate 5 KM za finansiranje Fonda.

Evo šta studenti i studentice Univerziteta misle o ovoj tački Pravilnika:

- Pa smatram da je prijašnja opcija sa finansiranjem iz budžeta bolja. Kako se uopće može natjerati student ili profesor da plaća za neki fond? Mislim da to niko nema pravo, a onda se ugrožava i neka, hajmo reći, likvidnost fonda. Neka izdvajaju od upisnina. Gdje taj novac odlazi?

- Mislim da nije u redu da studenti i profesori plaćaju za Fond. Ako su studentima potrebne stipendije, zašto da ih sami studenti finansiraju?

- Riječ “obavezno” i “socijalna osjetljivost” ne mogu stajati u istoj rečenici... Sve je to lijepo, ali ako prisiljavamo nekoga da da novac, i to još kao uvjet da studira, nešto nije u redu.

- Mislim da nije u redu da se uplata nameće kao obaveza, neka uplati ko može i hoće.

- Mislim da je to samo još jedan način da iznude novac od studenata - od naplaćivanja dvolisnica, ISSS-a koji dosta profesora uopće ne koristi pa moramo plaćati one zelene prijavnice, obnove bibliotečkog fonda (a nerijetko se desi da nemaju knjiga koje su navedene pod obaveznom literaturom), itd. Prisiljavaju te da podržavaš nešto što možda ne želiš podržavati.

Glasovi studenata o ovom pitanju relativno su ujednačeni i među našim sagovornicima i sagovornicama nema onih koji bi govorili u prilog prisilnoj i obavezujućoj uplati u Fond kakvu predlaže Upravni odbor. Mjesto u Odboru Fonda zauzima između ostalih i predsjednik SPUS-a, koji ima legitimitet da uloži svoje primjedbe na sastancima Senata i sastancima samog Upravnog odbora Fonda i zauzme se za prava studenata i studentica. Stoga je za očekivati da njegove reakcije i istupi u vezi s ovim pitanjem budu u skladu sa mišljenjem i zahtjevima onih koje načelno zastupa. Njegova reakcija u ovom slučaju ne smije izostati jer bi SPUS kao organizacija koja predstavlja prava studenata trebala raditi na smanjenju troškova i izdataka studija a ne na njihovom povećanju.

Treba skrenuti pažnju i na jedan od najvećih propusta Pravilnika iz 2011. kao i novog Pravilnika o izmjenama i dopuni starog. Naime, i u jednom i u drugom pravilniku jednostrano se govori da pravo učešća na javnom konkursu za ovu stipendiju imaju studenti, te se kroz čitave dokumente koristi samo ova riječ u muškom obliku. Ni u zaglavlju prije samog početka razrade tačaka Pravilnika nije data napomena da će se riječ student koristiti da označi i studente i studentice, što je inače praksa u zvaničnim dokumentima. Moje pitanje Upravnom odboru glasi: Mogu li studentice aplicirati za ovu stipendiju? I da li su one koje su već dosad aplicirale izašle izvan zakona, jer u Pravilniku formalno nigdje nije navedeno da imaju to pravo?

[1]  http://old.unsa.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=294&Itemid=297

 

Najnovije

Pismo roditelja

Ministar Kazazović i 140 elektronskih učionica

Marko Ban

Online sedmica

Eksperimentalna online konfuzija

Merima Ražanica

Korak do kriminala

Sveta krava muzara Informatika

Nenad Veličković

Budžet

Krčmljenje bez računa

Nenad Veličković

Intervju

Nora Mahmutović: Veterinari smo, pobogu!

Ines Haskić