Obrazovna politika

Online sedmica

Eksperimentalna online konfuzija

Merima Ražanica

13.12.2017

Kako je u Kantonu Sarajevo pripremljena i izvedena online nastava predviđena novim Zakonom o srednjem obrazovanju?

Foto: LesPalenik/Shutterstock.com

Bilo je jako zanimljivo istraživati i u tom procesu istraživanja učiti, jer se u običnoj sedmici fokus više stavlja na princip predavanja i slušanja. Meni lično nisu odgovarali rokovi koji su bili prije kraja sedmice, jer ja online sedmicu zamišljam na principu ličnog raspoređivanja vremena – prilika da samu sebe organizujem i radim kako mi je najlakše.

(Amila Čengić, Druga gimnazija)

Smatram da je zamisao online sedmice odlična i da je ideja premještanja jedne školske sedmice na ekran laptopa ili telefona, gdje srednjoškolci svakako provode većinu svog slobodnog vremena, veoma zanimljiv način kojim se mladi ljudi mogu animirati, motivirati i podstaknuti na kreativnost.

(Iman Muratović, Prva gimnazija)

Ministarstvo zatajilo

Tačkom 41, stav (2) Zakona o srednjem obrazovanju objavljenog u Službenim novinama (broj 23/17) u srednjim školama u Kantonu Sarajevo predviđeno je održavanje sedmice online nastave. To je sedmica u kojoj se nastava iz školskih klupa seli u učeničke domove i na njihove kompjutere, laptope i mobitele. Online sedmica je prema ovoj tački zakona planirana u prvoj sedmici novembra, tj. od 30. 10. do 3. 11. 2017. godine ili od 6. 11. do 10. 11. 2017. godine. Online nastava je vid podučavanja i učenja koji u mnogim ustanovama širom svijeta već odavno i uspješno funkcioniše. Tako se danas i fakultetska diploma može dobiti posjećivanjem online časova putem live streaminga i učenjem od profesora i profesorica putem video, audio i drugih interaktivnih materijala.

Informacije koje smo dobili od direktora i direktorica te rukovodilaca online sedmice u pojedinim školama koje smo posjetili jasno ukazuju na potrebu da se Ministarstvo kao krovna institucija i inicijator projekta uključi u samu realizaciju i pruži osnovne informacije o standardima i pravilima koja bi bila unificirana za sve škole koje se odluče realizirati online sedmicu.

Direktorica Prve gimnazije u vezi s ovim ističe kako nisu (Ministarstvo, op.a.) naglasili na koji način (mi) to moramo implementirati. Oni su od svega u zakonu stavili da će se online sedmica realizirati u momentu kada se steknu za to uslovi. Nama, po pedagoškim standardima i normativima, pripada jedno radno mjesto koje se zove rukovalac tehničkom opremom, oni nama to mjesto nikad nisu odobrili, nemamo uposlenika. I na kraju je to profesorica informatike sama uradila, mimo svog radnog vremena, i samim tim je sve to skupa bilo na malo možda nižem nivou u odnosu na ono kako bi to bilo da je to sve urađeno onako kako zakon predviđa (...). Mislim da bi Ministarstvo trebalo dati jasne upute na koji način se treba realizirati nastava u zavisnosti i od grupe predmeta. Koji su to sadržaji koji nužno moraju biti stavljeni, a šta da se izbjegava?

Direktorica Srednje ugostiteljsko-turističke škole kaže kako Ministarstvo jeste upriličilo edukaciju: Naravno da smo imali upute i od Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade, bile su čak i prezentacije upriličene. Ministarstvo je organizovalo te prezentacije, a držali su ih ljudi iz onih škola gdje su i prije imali online sedmicu, to su Srednja ekonomska škola i Srednja trgovačka škola.

No, rukovodilac online sedmice u Zubotehničkoj školi, profesor matematike Haris Hamzić objašnjava kako je mjesec dana prije nego što se održala sedmica online nastave održan sastanak direktora u našoj školi i na tom sastanku je jedan od profesora iz Trgovačke škole održao jedno kratko predavanje, vrlo kratko predavanje, pet do deset minuta. On također ističe minimalnu involviranost Ministarstva u izvedbi sedmice: Kad smo dobili dopis od Ministarstva da se kreće s online sedmicom, nismo dobili nikakve upute ni šta da se radi, ni kako da se radi.

Dakle, ipak se nije radilo o namjenski planiranoj, ozbiljnijoj i obuhvatnijoj edukaciji sa ciljem osposobljavanja rukovodilaca online sedmice. To je bila kratka prezentacija realizovana tokom redovnog sastanka direktora i direktorica srednjih škola.

S druge strane imamo suprotna mišljenja direktora Gimnazije Obala i rukovodioca online sedmice iz Srednjoškolskog centra Hadžići. Direktor Gimnazije Obala smatra da je teško očekivati od nekog, jedne osobe ili pet njih, od jednog ministarstva da mogu odrediti to i mislim da to ne bi ni trebali raditi. Profesor Jazid Bajrić iz Srednjoškolskog centra Hadžići ističe kako se davanjem slobode školama da odlučuju o izvedbi nastave samostalno istovremeno daje potpuna autonomnost da pokažu svoje kapacitete i znanja. Sa njim se slaže i zamjenik direktora Srednje elektrotehničke škole za energetiku Emir Ramić, ali naglašava kako bi u budućnosti neke osnovne stvari ipak trebalo uniformisati da budu jednoobrazne za sve škole.

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade je kao krovna institucija obrazovanja u Kantonu i kao idejni začetnik ovog projekta trebalo izvršiti sve aktivnosti u vezi s edukacijom, pružanjem tehnološke i stručne podrške te djelovati savjetodavno. Ono što se na osnovu prikupljenih informacija sa terena može, pak, zaključiti jeste da je Ministarstvo htjelo po svaku cijenu da se okiti perjem online nastave u Kantonu pa makar to bilo nauštrb kvalitete nastavnog procesa i znanja učenika radi kojih se ovakav oblik nastave i organizuje.

Pored toga što veliki broj škola nema zaposlene rukovaoce tehničkom opremom, što im je uveliko otežalo izvedbu online nastave, koja je onda prebačena najčešće na volonterskoj bazi na profesore i profesorice informatike i drugih predmeta, u školama također ukazuju i na nedostatak tehničke podrške. O tome govori Haris Hamzić, rukovodilac projekta u Srednjoj zubotehničkoj školi, koji ističe da je Ministarstvo trebalo osigurati jači hosting za računare koji su služili kao serveri tokom izvedbe online sedmice. Na isto upozorava i Jazid Bajrić, rukovodilac projekta u Srednjoškolskom centru Hadžići.

I od nastavnog kadra nekih škola dobili smo slične kritike na minimalnu uključenost Ministarstva u izvedbi sedmice. Elma Dulić, profesorica bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti iz Prve gimnazije, ističe: Voljela bih da online sedmica bude zaista projekat Ministarstva i da oni nama omoguće edukaciju, stručnu, profesionalnu, i da se mi zaista educiramo da koristimo te nove alate koji se nude i koji se čak u regionu jako često koriste.

Sabina Bečić, profesorica engleskog jezika u Srednjoj elektrotehničkoj školi, dodaje i to da za realizaciju nastave uputa od Ministarstva nije bilo, ona smatra da je to glavna manjkavost, te da su se trebala iskoristiti iskustva dobre prakse iz nekih škola koje već rade na ovome kako bi i ostali bili upoznati s ovakvim načinom rada. Naravno, sam proces nije nešto što je teško shvatiti ili izvršiti, ali je ipak potrebna veća uključenost krovne institucije u provođenju online sedmice.

O neophodnosti edukacije za profesore svjedoče i učeničke izjave u kojima se često pojavljuju situacije gdje su oni sami pomagali profesorima da šalju materijale i učili ih da rade na platformama, ali i sitaucije u kojima materijali nisu bili poslani na vrijeme ili nikako tokom sedmice jer se profesorice nisu znale snaći pri radu na platformi: Pošto je to prvi put u našoj školi da se izvodi takav vid nastave, nije to bilo na nivou. Ni profesori, neki malo stariji, nisu znali koristiti platformu pa to nije bilo dobro izvedeno.

(Učenica, 3. razred, Srednja ugostiteljsko-turistička škola)

Edukaciju koju je Ministarstvo trebalo provesti prije realizacije online sedmice škole su uglavnom izvele u samostalnom aranžmanu i sa minimalnim ispunjenim uvjetima. Neke od naših sagovornica i sagovornika ističu kako za koliko-toliko uspješno izvođenje online nastave prvenstveno zahvaljuju jakom timskom duhu i volji da oni koji se bolje razumiju u rad na platformama pomognu kolegama i kolegicama koje nemaju ta znanja. Ministarstvo je trebalo imati na umu da u školskom sistemu još uvijek radi jako veliki broj profesora i profesorica koje ne spadaju u generaciju koja aktivno i uspješno koristi tehnologiju u svakodnevnom životu, te je trebalo anticipirati probleme koji bi se stoga pri realizaciji mogli pojaviti.

Edukacija za učenike i učenice o korištenju različitih platformi koje su škole koristile (Moodle Cloud, Google Classroom, Office 365, Gmail, Edmodo) također je shvaćena fakultativno pa se u nekim školama održala kroz časove informatike ili su učenicima razrednici objasnili upotrebu na časovima odjeljenske zajednice, dok u drugim školama nije provedena nikakva edukacija. Učenici iz nekih škola (npr. Treća gimnazija i Srednja zubotehnička škola) pri razgovorima s nama često ističu taj problem.

Pravilo je da nema pravila

Upravo zbog potpune nedefiniranosti čak i osnovnih pravila i principa izvođenja ove sedmice, postojali su dijametralno različiti pristupi i razumijevanja o tome kako bi ova sedmica u praksi trebala izgledati. Praktično je to odlučivano na individualnom nivou direktora i direktorica ili rukovodilaca online sedmicom.

Tako su pojedine škole, kao što je Srednja ugostiteljsko-turistička, zadržale sistem smjena i održavanja online časova u vrijeme redovnih časova na klasičnoj nastavi, dok su druge dale slobodu učenicama da pristupe materijalima u bilo koje doba dana ili ograničile vrijeme pristupa do određenog sata. U nekim školama materijali su poslani u prva tri dana, trećeg dana za četvrti i peti.

Iz toga su se opet izrodili različiti kombinovani pristupi izvedbi nastave u različitim školama pa su neke predmete učenici mogli raditi bilo kada tokom dana ili čak sedmice, a druge su morali raditi u tačno određeno vrijeme. U nekim školama materijale su dobijali nasumično i nisu znali kada da ih očekuju. Također, u mnogim školama učenice se žale kako profesori nisu pazili na opseg materijala koje su slali, tj. da bi oni trebali da im oduzmu onoliko vremena koliko inače traju nastavni sati u školi pa su provodili sate gledajući dva ili tri filma poslana u okviru jedne lekcije za jedan predmet.

Pa, iskreno, meni je lakše kad idem u školu nego ovako, jer smo sve morali završiti do osam sati i mislim da nije bilo ravnomjerno raspoređeno, npr. bilo je previše predmeta u jednom danu, dok je drugi dan bilo malo predmeta.

(Učenica 3. razreda, Gimnazija Obala)

Bili smo pretrpani. Inače znamo kad imamo koji čas, koji predmet i kada šta trebamo učiti i predati, a ovako smo imali sve da spremamo za jednu sedmicu. Bilo je više materijala nego što bismo uradili za jedan čas.

(Učenica 3. razreda, Treća gimnazija)

Nije valjda cilj da ja svake sekunde očekujem hoće li meni neko poslati nešto u jedanaest uveče ili u šest ujutro?!

(Učenik 2. razreda, Treća gimnazija)

Profesori bi trebali voditi više računa o količini zadataka te vremenu koje učenici koriste za kućnu nastavu. Ideja mi se mnogo dopada, ali se nadam da će u budućnosti biti usaglašenije te još bolje. Nekolicina učenika je imala vrlo stresna iskustva, jer su bili pritisnuti rokovima.

(Arman Mulić, Prva bošnjačka gimnazija)

Profesori nisu komunicirali međusobno jer se dešavalo da su neki termini za izradu testova bili blizu jedan drugog ili čak u isto vrijeme. Nije se znalo kad će koji profesor nešto poslati, a čak i rokovi su bili čudni, npr. pošalje se nešto u pola osam navečer, rok da se pošalje zadaća za to je sljedeći dan u osam ujutro.

(Amela Kuloglija, Treća gimnazija)

Daljnja zbrka u pravilima

Što se tiče samog izvođenja nastave, u nekim školama su profesori i profesorice dolazili na posao i radili iz škola, dok su u drugim posao radili od kuće ili kombinovano, dva dana s posla, dva dana od kuće. Čak i ako su profesorice iz škola slale materijale, opet su imale obavezu biti dostupne za sva pitanja učenika i učenica tokom dana. To, dakle, podrazumijeva da se radni dan pretvorio iz osmosatnog u dvadesetčetverosatni u kojem su profesorice morale biti non-stop dostupne.

Ne može se dovoljno naglasiti koliko je zbrke i problema napravio nedostatak barem osnovnih pravila i principa za izvođenje online nastave koje je trebalo izraditi Ministarstvo. To nam najbolje pokazuje primjer Srednjoškolskog centra u Hadžićima gdje je samo dio učenika i učenica učestvovao u online nastavi, dok su ostali prisustvovali klasičnoj nastavi u školi. Evo šta o tome kaže rukovodilac projekta Jazid Bajrić: Pošto se radi o prvoj školskoj godini koja ide po tom zakonu, da bismo bili u skladu s njim, mi smo u školi odlučili da pokušamo da obuhvatimo pojedina odjeljenja, prije svega ona za koja smatramo da će to iznijeti kvalitetno, da će to biti dobro i da pružimo šansu djeci da se uključe u te tokove. A nastavničko vijeće je donijelo odluku da obavezna online sedmica bude za druge razrede gimnazije i dva druga razreda tehničkih škola. Međutim, učenici su samoinicijativno stvorili uslove da se i u trećem i u četvrtom razredu gimnazije ta sedmica realizuje.

Ovakva odluka škole predstavlja zadatak za Ministarstvo, koje mora definisati prava i obaveze učenika, tj. reći da li i za online poučavanje vrijedi što i za obično da svi moraju imati pravo i obavezu na pristup ovom vidu nastave. Zbog ovoga se desio nesretni scenarij u kojem su djeca razdvajana na onu koja će kvalitetno iznijeti online sedmicu i onu za koju se pretpostavlja da to neće uraditi.

Online sedmica trebala bi predstavljati oblik nastave realiziran putem interneta za sve učenike i učenice jedne škole, a ne samo pojedine. Prema Zakonu o srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo član 5. stav (1) djelatnost srednjeg obrazovanja je usmjerena ka punom razvoju ljudske ličnosti, poštivanju ljudskih prava, građanskih i drugih demokratskih, profesionalnih, zakonskih i drugih načela (Službene novine, 23/17) i razdvajanje učenika i učenica na osnovu njihovog znanja i napretka trebalo bi biti nezamislivo. Ministarstvo na kraju snosi odgovornost za ovakve i slične interpretacije online sedmice.

Učenici koji nisu učestvovali u online sedmici shvatili su da su zakinuti za jedno novo iskustvo i nije im bilo jasno zašto ne mogu učestvovati u radu. Evo šta kaže jedna od učenica: Nastavu su imali samo gimnazijalci i još dva odjeljenja, nisu građevinci ni mašinci, smatram da to nije fer. Kad su mogli za njih organizovati, zašto je i mi nismo mogli onda imati?

(Učenica, 4. razred, Srednjoškolski centar Hadžići, mašinski smjer)

Njeno pitanje i revolt potpuno su validni. Rukovodilac online nastave za Srednjoškolski centar Hadžići rekao je kako je ovo pilot-projekat i kako su ga oni tako i shvatili i nisu smatrali da je obavezno da uključe, za prvi put, sva odjeljenja.

Profesorica hemije iz iste škole, Merima Bećarević, kaže kako nije u svim odjeljenjima situacija ista, nekako imamo i odjeljenja gdje se to ne može prirediti zbog strukture učenika i zbog odraženih drugih, porodičnih i socijalnih i svih tih razlika. Za online nastavu i za korištenje aplikacija i grupa bi svi trebali biti podjednako uključeni, ali postoje djeca koja se nisu spremna uključiti, odnosno odgovoriti.

Jednakost u pravima i obavezama bi trebala biti imperativ odgoja na bilo kojem nivou obrazovanja pa tako i na srednjoškolskom. Potrebno je bilo osigurati barem minimum pravila i principa koji bi bili garant da se ovakve interpretacije ne dese.

Ocjenjuje li se online sedmica?

Još jedna stvar koja je zbog početne nedefiniranosti imala različite epiloge su učeničke ocjene tokom online sedmice. Naime, nije definisano da li će se i kako online nastava, tj. zadaci koji se pomoću različitih alata na platformama prave, ocjenjivati. Tako iz različitih škola opet dobijamo različite informacije. U nekim školama ocjenjivanje se nije provodilo, osim, izuzetno, iz nekih predmeta; u drugim školama su ocjene dobijali samo oni koji prvi pošalju rješenja i urađene zadatke, dok su u nekim školama ocjene učenici dobili nakon povratka u školske klupe i pregledanja sveski sa prepisanim materijalima iz online sedmice: Iz engleskog i iz sporta smo imali kvizove koji su bili užasno organizovani jer smo svi imali nula bodova, nisu ih napravili kako treba. Profesorica je rekla da nema veze i da je to svakako pilot-projekat, a mi moramo sjediti i raditi to od šest do sedam, a pilot je projekat i neće se ocijeniti, i imat ćemo nula bodova.

(Učenica 3. razreda, Treća gimnazija)

Dobijala sam ocjene na osnovu svojih urađenih zadataka iako nisam bila upoznata sa tom činjenicom.

(Amila Čengić, Druga gimnazija)

Neke od profesorica s kojima smo razgovarali smatraju da ocjenjivanje tokom ove sedmice nije bilo obavezno, mada ostaje potpuno nejasno odakle taj zaključak izvode, jer Ministarstvo o tom nije ništa reklo.

Profesorica informatike iz Gimnazije Obala, Sanela Žutić, u tom smislu ističe da se u Kantonu Sarajevo Online sedmica ne smije ocjenjivati. Online sedmica je kao jedan novi vid nastave eksperimentalna. Dok se zvanično ne definiše neki pravilnik metodologije i rada te pravilnik ocjenjivanja, ne smije se ocjenjivati zvanično u dnevnik. (...) Treba prvo uvesti jedan sistem na koji način će se vrednovati znanje i kako će se pratiti ishodi za online nastavu. I iz drugih škola dobili smo slične informacije, mada i dalje nije jasno odakle su one zvanično izvedene.

Slična disonanca u glasovima se javlja i u vezi s neopravdanim časovima. Pojedine škole su po pravilu sankcionisale učenike i učenice za koje su utvrdili da nisu prisustvovali online nastavi i predali završene zadatke. Oni su imali obavezu da donesu opravdanja za dane kada nisu bili prisutni. U drugim školama, pak, nije bilo nikakvih sankcija za neobavljanje zadataka i izostajanje s online nastave.

Pozitivna iskustva

No, uprkos svim nejasnoćama i problemima, generalni utisak učenika i učenica, pa i velike većine nastavnog osoblja, ipak je pozitivan.

Profesori i profesorice u online nastavi vide jedan veliki potencijal za budući rad. Na ovaj način, kažu, procjenjuje se učenička samostalnost pri izradi zadataka, otkrivaju se novi načini komunikacije i umrežavanja različitih izvora znanja. Ističu korisnost alata koje platforme nude u smislu objektivne provjere znanja pa čak i praćenja ishoda učenja za veliki broj djece statistički.

Profesor Haris Hamzić iz Srednje zubotehničke škole objašnjava kako alati na platformama omogućavaju statistički pregled testova, što profesorima onda omogućava praćenje ishoda učenja po pojedinim oblastima unutar jedne lekcije te ih usmjerava na dodatno ponavljanje i objašnjavanje gradiva koje veći broj učenika i učenica nije dobro savladao. Profesorice kažu i kako učenici kroz ovaj vid nastave razvijaju svoje vještine upravljanja vremenom i uče se odgovornosti.

Nastavno osoblje i rukovodioci online sedmice u različitim školama složili su se da je motivacija učenika i učenica za rad bila izuzetno velika. Oni su se redovno prijavljivali i bili online na platformama čak i duže nego što je očekivano. U chat sobama su razgovarali međusobno i sa profesoricama te su slali i pitanja i molbe za dodatna pojašnjenja. Čak i iz škola u kojima je online sedmica funkcionisala isključivo putem maila (npr. Elektrotehnička škola za energetiku) prenose pozitivna iskustva, veliku motivaciju za rad i frekventnu komunikaciju na relaciji profesor/ica učenik/ca profesor/ica.

Učeničke izjave također su pune pozitivnih komentara i iskustava. Najveći benefit za njih je svakako bio taj što ne moraju dolaziti u školu, i to je obično prvi komentar na pitanje o online sedmici. Ali oni ističu i mnoge druge pozitivne stvari, kao što je činjenica da se staje u kraj kašnjenju na nastavu i smanjuju se izostanci, ili mogućnost razmjene ideja i komunikacije sa kolegama tokom rada, transparentnost komunikacije svih sa svima jer je sve javno i dokumentovano te u svakom trenutku provjerljivo. Neki ističu da im je samostalni rad u tišini svoje sobe pomogao u koncentraciji, drugi da im je bilo drago što napokon mogu da se posvete nekim lekcijama koje ih posebno zainteresuju onoliko dugo koliko žele.

Neke učenice hvale ovakav sistem rada, ali ipak zaključuju kako je živa riječ i komunikacija na klasičnoj nastavi nezamjenjiva.

Iako su mnoge stvari u toku online sedmice krenule loše, iako nije postojala ozbiljna priprema Ministarstva kao krovne obrazovne institucije, entuzijazma i motivacije nije nedostajalo. Možemo zaključiti da se online sedmica održala ne zahvaljujući Ministarstvu i njihovim naporima i ulaganjima, već upravo uprkos potpunoj njegovoj nezainteresovanosti za vođstvo i ozbiljan pristup.

Časopis Školegijum obratio se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade sa zahtjevom za pristup zvaničnom izvještaju koje je ono dužno sačiniti nakon što od svih škola koje su učestvovale u online sedmici dobije pojedinačne izvještaje o uspješnosti projekta, a koji bi trebali uključivati stavove i iskustva učenica i učenika i nastavnog osoblja te njihove sugestije. Nakon toga imat ćemo još opširniji uvid u rezultate koji (ni)su postignuti tokom izvođenja online nastave u Kantonu Sarajevo.

Projekat je, čini se, započet sa ciljem da se sedmica održi, pa kakva god bila i, zaista, ako je, kako direktor Gimnazije Obala kaže, cilj bio da učenici imaju iskustvo online učenja, onda smo mi ostvarili svoj cilj. No, ako vjerujemo u osnovne principe odgoja i obrazovanja, cilj nikad ne smije biti samo ostvareno iskustvo bez obzira na kvalitetu i stoga ostavljamo ovaj tekst kao sumu zajedničkih iskustava koja bi mogla pokazati u kojem pravcu treba usmjeriti ovaj brod neusmjerenih učesnika u obrazovnom procesu ubuduće.

Najnovije

Vijesti iz Kaknja

Inicijativa mrtvorođenče

Hana Huskić

Javne nabavke

Elektronske učionice, predmet za tužilaštvo

Školegijum redakcija

Pismo roditelja

Ministar Kazazović i 140 elektronskih učionica

Marko Ban

Korak do kriminala

Sveta krava muzara Informatika

Nenad Veličković

Budžet

Krčmljenje bez računa

Nenad Veličković