Nova čitanja

Filmska lektira

Prije potopa

Nikola Bešlić

30.12.2017

Tiče se svih ljudi na svijetu, a nema je u školi, šta je to?

Dok se kroz obrazovni sistem u BiH potencira patriotizam, odgoj u duhu s kulturnim, etničkim i vjerskim identitetom učenika, stvari važne za fizički opstanak čovjeka ostaju u zapećku. Takve stvari mogle bi biti objedinjene kroz jedan predmet, kojeg, opet, nema. Ekologija. Kad nje nema u školskim silabusima, neka nas uči film jednom od najvažnijih pitanja čovječanstva.

U teškoj smo gabuli. Uzet ćemo u obzir sve što nam naučnici kažu, ali čim nam se pred očima ukaže lijep proljetni dan, ptice cvrkuću, cvijeće miriše, drveće je ozelenilo, odmah ćemo zaboraviti na naučne činjenice, a i na smog koji je u našim mjestima carevao u minulim zimskim danima. Povjerovat ćemo u priče političara (najčešće predstavnika krupnog kapitala, nerijetko i ponajviše u SAD-u, a i u drugim kapitalističkim državama Zapada) kako je situacija s klimom prirodan tijek stvari. (Pa, pobogu, i prije su događala Leden doba na planeti.)  Pročitat ćemo rad o temi globalnog zagrijavanja, pogledati film koji se bavi ekstremnim promjenama klime unatrag par desetljeća, racionalno ćemo sve izneseno prihvatiti, ali, jednostavno, netom iza toga, nećemo biti u stanju pojmiti da se zbilja, dok ovo pišem, događa katastrofa planetarnih razmjera. Prije potopa je film koji se bavi promjenama klime na koje je ponajviše čovjek utjecao.

Leonardo DiCaprio, koji je izaslanik za klimatske promjene generalnog sekretara UN-a, pohodi različite dijelove svijeta i pokazuje nam zastrašujuće posljedice destruktivnog upliva čovječanstva u prirodu. Od Grenlanda do Indonezije, od Švedske do Ushuaije u Argentini. 
U Kanadi se invazivnom sječom šume pored grada Alberte dolazi do drvene građe. Biomasa se koristi za produkciju nevjerovatnih tristo i pedest hiljada barela nafte dnevno. Projekt koji je počeo kao probni u 1960-im sad ima megalomanske razmjere. Iz katranskog pijeska se dobiva nafta.

U Indoneziji stanovništvo pali šumska prostranstva jedne od tri posljednje prašume na svijetu. Sve da bi na njenim provršinama uzgajalo palme, a iz njih dobivalo ulje koje se koristi u industriji ulja, deterdženta, u kozmetici... Proizvodnja ovog jeftinog ulja donosi ogroman profit tvrtkama.

Primjeri se nižu jedan za drugim. Na Floridi, Miami Beach, gradonačelnik mora povećavati poreze kako bi novac bio ulagan u izdizanje cesta uz obalu Atlantskog oceana. Ovo sve iz razloga što su česte poplave uzrokovane porastom razine mora. Isto tako, ulaže se u pumpne sisteme koje za poplava vraćaju vodu u ocean. Paralelno, pored očitih posljedica na život građana uzrokovanih klimatskim promjenama, na Floridi je državnim dužnosnicima zabranjeno razgovarati o spomenutim posljedicama jer guverner Rubio, jednostavno i žalosno, ne vjeruje u iste.

Naravno, nisu u pitanju religiozna uvjerenja niti je ekologija nova sveta krava u koju se treba ufati, već se radi o čistom interesu kapitalista za enormnim bogaćenjem nauštrb života običnih građana i, naravno, prirode.

Pacifička država Kiribati već sad u potpunosti živi posljedice globalnog zatopljenja i efekta staklenika na planeti. Naime, već je dio stanovništva zbog poplavljenih priobalnih područja premješten u više dijelove otokâ ove državice. U razgovoru s DiCaprijem predsjednik Tong tako navodi da se provodi politika tzv. “dostojanstvene migracije” te da su kupili komad zemlje na Fidžiju jer će u konačnici dio stanovništva morati tamo preseliti.

Film započinje opisom triptiha slikara Boscha Rajski vrt čija je reprodukcija stajala iznad kreveta DiCaprija u djetinjstvu. Prvi dio prikazuje rajski vrt, drugi, obiljem i dekadencijom opčinjeno čovječanstvo, a treći donosi viziju pakla prouzrokovanu istom tom dekadencijom i uništenjem prirode. Nade ima, no ona je svedena na minimum povlačenjem SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma po dolasku predsjednika Trumpa na čelo države. Sve vuče k viziji budućnosti u trećem dijelu triptiha Boscha.

Veliki igrači kroje kapu (otprilike kao onu polarnu koja se rapidno topi, dakle, klimatske promjene ne razmatraju haman nikako) onim malim. Pred kraj filma DiCaprio stoji s bivšim NASA-inim astronautom kojem je dijagnosticiran četvri stadij raka. Astronaut bi u još malo života što mu je preostalo htio pomoći čovječanstvu. Zajedno gledaju u jedan od najsuvremenijih simulatora klimatskih projekcija.

Saznajemo da je na podučju Sirije i oko nje u posljednjih devetsto godina zabilježena najveća suša u proteklom desetljeću. Znamo da se u tom razdoblju dešavao krvavi sukob na području ove države koji je, bez daljnjeg, također bio jedan od uzročnika pakla u ovoj zemlji. Crne su prognoze za takve suše zbog iste geografske širine i za američku državu Oregon. U Meksiku se vode ratovi za vodu, itd. itd…

Topla Golfska stuja zbog topljenja leda na Sjevernom polu više neće dopirati do obala Zapadne Evrope (ili će se njena jačina znatno smanjiti), te će uslijediti zahlađenje. Više se nećemo smijati slici na kojoj u krznu medvjeda iz filma Povratnik Leonardo DiCaprio gleda prema nama, a ispod stoji njegov upit: Idem do trafike, treba li nekom nešto?

Pitanja koja film postavlja (između ostalih) su:

Možemo li dobiti jasnu sliku ko je pravi uzročnik klimatskih promjena na planeti? Koje posljedice podizanje prosječne temperature na Zemlji ima na uspijevanje usijeva i posljedično na migracije stanovništva? Po eventualnom smanjenju korištenja fosilnih goriva i prelaskom na alternativne izvore energije (koliki je udio energije vjetra u proizvodnji električne struje u Danskoj?) da li bi bilo moguće usporavanje ekstremnih klimatskih promjena? Na kraju, mislite li da bi se ekologija trebala izučavati u školama kao samostalni predmet?

 HTV2 u 20.05, večeras, subota 30.12.2017.

Najnovije

Kritičko mišljenje

Pedagogija laži

Dejan Ilić

Na trafikama u BiH

Novi broj Školegijuma je u prodaji

Školegijum redakcija

Vahida se vraća

Izložba pronašla školu

Elma Velić

Vahida se vraća

Ime bez škole

Školegijum redakcija

Prikaz

Kriza (visokog) obrazovanja

Dejan Ilić