David Bowie: Posljednjih pet godina - Školegijum

Nova čitanja

Filmska lektira

David Bowie: Posljednjih pet godina

Nikola Bešlić

14.01.2018

Zašto pop muziku treba izučavati na muzičkoj kulturi? Kakve se lekcije mogu naučiti iz života i djela Davida Bowiea?

Ako naučite svirati neki muzički instrument to vam može znatno poboljšati jezične vještine (govor, strani jezici). Prijašnja su istraživanja sugerirala pa negirala da slušanjem Mozarta djeca postaju pametnija, ali je istina bliža prvom, zahvaljujući stručnjacima s Univerziteta Northwestern, čiji rezultati istraživanja upućuju na povezanost muzičkog treninga sa razvojem govora, pamćenja, pažnje i sl.

Nina Kraus, jedna od istraživačica, tvrdi kako podaci koje je prikupila s kolegama sasvim sigurno kazuju da neuronske veze koje nastaju tokom usavršavanja muzičkih vještina istovremeno poboljšavaju i ostale komunikacijske aspekte.

Članak, objavljen u časopisu Nature Review Neuroscience, predstavlja detaljnu analizu prethodnih istraživanja koja su ispitivala postoji li ikakav utjecaj muzike na nervni sistem (što bi imalo važne implikacije u obrazovnom smislu). Pokazalo se da sviranjem instrumenta pripremamo mozak za kvalitetnu selekciju onoga što je relevantno u kompleksnim procesima poput čitanja i pamćenja (u ovom slučaju muzičkog zapisa), te za vremensku i smislenu koordinaciju između muzičara, na primjer u bendu.

Mozak muzičara selektivno intenzivira elemente iz zvuka koji nose informaciju, objašnjava Kraus. U toj prelijepoj međusobnoj vezi između senzornih i kognitivnih procesa nervni sistem određuje poveznice između kompleksnih zvukova i njihovih značenja.

Rezultati su, dakle, sljedeći: muzički obrazovana djeca (svi koji nešto sviraju) bolje primjećuju promjene u glasu drugih, te imaju bogatiji vokabular i bolje čitalačke sposobnosti od djece koja nisu muzički obrazovana, a lakše i uče. Muzičari koji su istrenirani čuti i razlikovati zvukove integrirane u mrežu različitih melodija lakše razumiju govor u bučnom okruženju. Kraus ipak priznaje da su sva postojeća saznanja o utjecajima muzike na senzorne procese (ne računajući utjecaj na muzičke izvedbe, odnosno sviranje) prikupljena kod ljudi koji su imali dovoljno sreće i sredstava da budu muzički obrazovani. Na kraju dodaje da bi se istraživanja trebala proširiti na sve škole u kojima bi se provodila rigorozna testiranja utjecaja muzike na vještine kao što su slušanje, učenje, čitanje, pamćenje i tako dalje.

Slika 1

Dokumentarac David Bowie: Posljednjih pet godina rasvjetljuje posljednjih pet godina života Davida Bowieja dajući detaljan prikaz njegovih albuma The Next Day i Blackstar, te mjuzikla Lazarus. Kod Davida Bowieja nikada ništa nije bilo predvidljivo. Od pojavljivanja Majora Toma, do smrti Ziggyja Stardusta, od eterične pojave Bijelog vojvode do nenadmašivog nestanka Gospodina Dugmookog, svaki je njegov potez bio nepredvidljiv. Sve čime se bavio bilo je osmišljeno da intrigira, izazove, nadmaši očekivanja.

No možda nijedna faza Bowiejeve karijere nije izazvala više fascinacije i uzbuđenja od njegovih posljednjih pet godina. Gledano kroz prizmu njegovih posljednjih djela – The Next DayBlackstar i Lazarus – ovaj dokumentarni film pokazuje kako se tih svojih posljednjih godina Bowie ne samo vratio stvaranju muzike, nego i temeljnim temama prisutnim tokom cijele njegove karijere.

U jednom trenutku Bowie kaže:

Nisam originalan mislilac. Dobro mi ide spajanje stvari u društvu i kulturi, razbijanje i stvaranje neke mješavine sadašnjeg vremena. Nisam Dilan. Nisam neko ko može sjesti i napraviti jasnu sliku onoga što se dešava. Ali mogu dati svoj stav o tome.

Možda najvažniju stvar o kreativnom procesu je izrekao riječima:

Opasno je da umjetnik ispunjava očekivanja drugih. Ako se osjećate sigurno na radnom mjestu, niste na pravom mjestu. Uviјek uđite malo dalje u vodu nego što vam prija. Uđite malo u dubinu. Kada vam noge prestanu dodirivati dno, na pravom ste mjestu da uradite nešto uzbudljivo.

Dokumentarni film David Bowie: Posljednjih pet godina bavi se i pitanjem slave te njegovog odnosa prema slavi, a donosi i intervjue s muzičarima, dizajnerima i redateljima spotova koji su u to doba surađivali s Bowiejem, te fascinantan uvid u kreativne vještine koje su Bowieja uspostavile kao jednog od najvećih muzičkih umjetnika modernog doba.

Do bukvalno posljednjih dana svog života David Bowie je stvarao. Zoran prikaz toga je njegovo grozničavo pisanje pred odlazak u ormar/kovčeg u posljednjem spotu koji je snimio za pjesmu Lazarus. Na prvu, mladom čovjeku, isti sam takav bio, Bowie je bio dalek i nerazumljiv, muzika zastarjela (Šta će stari muzičari, poslušaj šta rade novi bendovi!). O, kako sam u krivu bio!!! Sve ima svoj početak i izvor, a Bowie je ostavio iza sebe toliko vrela iz kojih budući muzičari mogu crpiti svoju inspiraciju da je to nevjerovatno.

Zato sam uvjeren da bi jedan sasvim originalan i učinkovit zadatak za srednjoškolce bio da pogledaju ovaj film, potom odgledaju neke Bowieve najpoznatije spotove, preslušaju neke albume i pokušaju odrediti svoj stav prema njegovom stvaralaštvu. Je li njegova muzika zastarjela ili bezvremenska? Ne znam da li muzičko kao predmet još uvijek postoji u srednjoj školi (nadam se da da), niti da li se nešto promijenilo od mog školovanja, kad smo slušali malo klasike i malo folklora, ali ovakvi zadaci, uvjeren sam, ne moraju ni biti privilegija nastavnika muzičkog.

David Bowie: Posljednjih pet godina / HTV2 23.20 / nedjelja 14.01.2017.

Najnovije

Recenzija

Skepsa iz baze

Nenad Veličković

Književnost u školama

Zašto još književnost?

Dejan Ilić

Na trafikama u BiH

Novi broj Školegijuma je u prodaji

Školegijum redakcija

Formiranje nacionalnog identiteta u školama

Borba za duše (2): Kako stoji srpska stvar

Dejan Ilić

Formiranje nacionalnog identiteta u školama

Borba za duše (1): Jezik i/ili crkva

Dejan Ilić