Jedini i ljep - Školegijum

Nova čitanja

Što je džabe...

Jedini i ljep

Klaudija Mlakić Vuković

05.02.2018

Jutarnji list poklanja pravopis sa pravopisnom greškom

Almir Kljuno

Čitatelji i čitateljice Jutarnjeg lista na poklon su 22. januara 2018. godine dobili knjigu Hrvatski pravopis, autorica i autora Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ovo je zaista lijepa prilika da dođete do pravopisnog priručnika za samo 2 KM. Na naslovnici vas privuče i napomena: Jedini pravopis odobren za uporabu u školama.

U ovom osvrtu neće biti riječi o tome zašto je jedan pravopis odobren za uporabu, a drugi nisu, ili zašto se neka usvojena pravopisna pravila mijenjaju – nije li to razlog zašto ljudi kojima je bosanski, hrvatski ili srpski maternji jezik i nakon 14 ili više godina školovanja imaju nedoumice kako šta zapisati... Nekad se čini da ova lista nema završetka.

Da je priručnik namijenjen učenicima i učenicama, može se naslutiti iz napomene Jedini pravopis odobren za uporabu u školama, ali i iščitati iz naslovnice – mlada djevojka drži u ruci mobitel, nekome govori: Napisao mi je u poruci da sam ljepa... i plače.

Slika 1

Zašto plače? Dva su moguća odgovora.

Ako je cijeli iskaz njen (i pravopisna greška – ljepa), kakvu poruku šalje naslovnica? Današnje djevojke mnogo pažnje posvećuju svom izgledu: kosa je ofarbana, lak na noktima i ruž na usnama je usklađen... i djevojka je presretna, ganuta je do suza jer on misli da je ona lijepa. Ona je uređena, lijepa i nepismena?!

Ako djevojka prenosi nečije riječi, pravopisna greška kao dio tuđeg iskaza/teksta trebala je biti naglašena, npr. navodnicima, odnosno iskaz u oblačiću zapisan: Napisao mi je u poruci da sam „ljepa“. Ona sada plače jer je razočarana, i to nepismenošću onoga koji joj je napisao poruku. Ona je uređena, lijepa i površna?! Njoj je važnija forma od sadržaja?! Kako je, a ne šta je rečeno?! Ljude ocjenjuje prema pravopisu, a ne osobinama?!

Kako god shvatili poruku naslovnice, stereotipi su očigledni. Jesu li ovo jedine slike o djevojkama koje su odobrene za uporabu u školama? Zar je škola pravo mjesto za betoniranje stereotipa?

Jezik je sredstvo komuniciranja i jasnoća rečenice bi trebala biti na prvom mjestu – i u govornom i u pisanom obliku. Nije li onda porazno da je na naslovnici pravopisa rečenica koja je zapisana tako da unosi nedoumice? Da nisu ispoštovani osnovni principi zapisivanja jezika?

Cijena ovog pravopisnog priručnika mnogo je veća od deklarirane 2 KM. Nju će platiti generacije osuđene na uskoću patrijarhalnog društva, pogubnu ne samo za djevojčice, nego i za dječake.

Najnovije

Recenzija

Skepsa iz baze

Nenad Veličković

Književnost u školama

Zašto još književnost?

Dejan Ilić

Na trafikama u BiH

Novi broj Školegijuma je u prodaji

Školegijum redakcija

Formiranje nacionalnog identiteta u školama

Borba za duše (2): Kako stoji srpska stvar

Dejan Ilić

Formiranje nacionalnog identiteta u školama

Borba za duše (1): Jezik i/ili crkva

Dejan Ilić