Odgojni aspekti

Kako su dinosaurusi izumrli drugi put

A bili su društvena bića koja brinu o mladunčadi

Saša Buljević

23.03.2018

Na ovom primjeru također se može vidjeti da je nauka podložna stalnim promjenama i da je razvoj kritičkog razmišljanja ključan za napredak i bolje shvatanje svijeta.

Foto: Yuriy Golub/Shutterstock.com

O dinosaurusima gotovo sve znaju djeca najmlađeg uzrasta, u vrtiću ili do polaska u školu, i onda se to znanje polako izgubi. U najranijem djetinjstvu, dinosaurusi su djeci neiscrpan izvor fascinacija, djeca od desetak godina znaju skoro sve o njihovom životu, imenima i karakteristikama, a onda polako s odrastanjem to znanje nestaje. Šta se zapravo desi?

Paleontolog Jack Horner smatra da su djeca fascinirana dinosaurusima zbog njihove veličine, zbog toga što su toliko drugačiji od životinja koje žive u našem dobu, zbog činjenice da su izumrli... Šestogodišnji Tahir, na pitanje zašto voli dinosauruse, odgovara: Zato što su veliki i opasni. Pojedini pedagozi smatraju da je razlog za zainteresovanost o dinosaurusima nedostatak informacija o njihovom izgledu i životu te njihovo pojavljivanje u crtanim filmovima, što otvara prostor za maštu kod djece. Ali, pored nekolicine upornih, čiji interes za dinosauruse ne jenjava, i koji se nastavljaju profesionalno ili amaterski baviti paleontologijom, kod većine ljudi zanimanje za dinosauruse nestaje.

Razlog zbog kojeg se interes i znanje o dinosaurusima vremenom i odrastanjem gubi mogao bi ležati u činjenici da su ova zanimljiva izumrla bića izostavljena u nastavnom planu. Praktično izumru drugi put jer nestanu u glavama hiljada razigrane djece čije igračke T-rex, Triceratops, s godinama počnu da kupe prašinu u podrumima i ostavama. Informacije o njima, upijene kroz dokumentarce i slikovnice iz djetinjstva, budu potisnute sadržajem filmova i propagandnog religijskog materijala, stvarajući iskrivljenu sliku o bitnom periodu razvoja života na Zemlji, periodu u kojem su naši evolucijski preci, praistorijski mišoliki sisavci, živjeli pod zemljom, u strahu da ne postanu popodnevna užina raznoraznim vrstama dinosaurusa iz doba jure – geološkog perioda mezozoika.

U nastavnom programu za osnovne škole u Bosni i Hercegovini dinosaurusi se i ne spominju. U analiziranim udžbenicima geografije pojavljuju se samo u jednom slučaju, u udžbeniku za šesti razred osnovne škole, gdje se sumarno spominju neke vrste kao stanovnici zemlje tokom mezozoika. U udžbenicima biologije oni se spominju u poglavlju o izumrlim vrstama, ali bez detaljnih informacija. Time je ogroman potencijal spontanog interesa djece za ova čudna bića, koji bi se mogao prenijeti na neka druga, protraćen i prepušten zaboravu pod teretom novih informacija koje suhoparno moraju memorisati u školama.

 

Slika 1

Ilustracija: Razvoj Triceratopsa od mlade do odrasle jedinke

 

Mnoštvo ključnih tema koje imaju za cilj bolje shvatanje svijeta koji nas okružuje moglo bi biti približeno djeci korištenjem dinosaurusa kao alata za održavanje pažnje. Interes djece za dinosauruse mogao bi se iskoristiti još u ranoj dobi u predmetima Priroda i Društvo. Crtanjem i bojenjem dinosaurusa djeca koriste maštu jer zapravo ne znamo koje su boje oni bili. Učenje o ekosistemima, prirodnim pojavama koje utiču na živi svijet, lancu ishrane, starosti zemlje... u sve to bi dinosaurusi mogli biti uvedeni već u ranoj dobi, bez rizika da djeca izgube interes za navedene teme. U Geografiji, razvoj zemlje prije nastanka čovjeka može se povezati s razvojem dinosaurusa, jer ova vrsta postoji skoro tokom cijelog mezozoika ili druge geološke ere, koja traje od 251. do 51. miliona godina p.n.e. i sastoji se od trijasa, jure i krede. Inače, promjene zemljane ploče tokom mezozoika direktno su uticale na razvoj dinosaurusa; pomjeranje tektonskih ploča i formiranje kontinenata doprinijelo je razvoju različitih vrsta usred stvaranja različitih klimatskih uslova. Sigurno bi bilo lakše i zanimljivije razumjeti procese koji utiču na promjenu zemljane površine ukoliko bi gradivo bilo povezano s dinosaurusima. Razvoj dinosaurusa može se povezati s kretanjima tektonskih ploča, čijim se pucanjem razdvajaju iste vrste dinosaurusa, koje se dalje razvijaju na različit način, i djeca mogu biti podstaknuta na razmišljanje o navedenoj vezi. Dinosaurusi se mogu koristiti i za učenje engleskog jezika, uz pomoć internet-stranica koje nude pregršt interaktivnog sadržaja, od kojih je Dinosaur Train samo jedan primjer. Učenje o dinosaurusima u predmetu Biologija trebalo bi se podrazumijevati: evolucija, rast i razvoj jedinke i poređenje dinosaurusa s drugim vrstama može održati interes učenika. Iz Istorije nažalost ne, jer istorija kao nauka proučava isključivo prošlost čovječanstva. 

Uz pomoć dinosaurusa moguće je objasniti i karakteristike nauke. Jedan od primjera je pitanje nedostatka mladih jedinki u fosilnim ostacima. Naime, dinosaurusi su dugo posmatrani kao bezosjećajni, glupi reptili. Mlađe jedinke su jednostavno prikazivane kao manje varijante gigantskih roditelja, što je karakteristično za reptile. Zbog toga je svaki pronađeni fosil koji se razlikovao od prethodnih okarakterisan kao nova vrsta, dok su sličnosti zanemarene. Istraživanja ostataka fosilizovanih kostiju pokazala su da su dinosaurusi prolazili kroz proces koji se naziva alometrična ontogenija lobanje ili neravnomjeran razvoj lobanje. Ova pojava karakteristična je kod ptica, ali je također identifikovana kod dinosaurusa, za koje se dugo smatralo da imaju identičan razvoj kao reptili. Razlikovanje mladih i odraslih jedinki karakteristično je kod životinja koje imaju razvijen društveni život i koje brinu o svojim mladima. Navedena pojava je upravo i razlog hroničnog nedostatka beba dinosaurusa i mladih jedinki, jer kod dinosaurusa, kao i kod ptica, mladi razvijaju određene karakteristike tek u odrasloj dobi. Ovo ukazuje da su dinosaurusi bili društvene životinje koje su brinule o mladima. Vodeći paleontolog Jack Horner zaključio je da su naučnici razvojne stadije jedne vrste okarakterisali kao različite vrste, pri čemu su zadovoljavali svoj ego i fetiš ka imenovanju stvari. Jedan od najpoznatijih primjera je slučaj Torosaurusa: od momenta definisanja ove vrste dinosaurusa nije pronađen nijedan primjerak mlade jedinke. Analizom presjeka kostiju, iz kojih je moguće odrediti starost jedinke, utvrđeno je da je Torosaurus zapravo odrasli Triceratops. Drugi primjer odnosi se na Pachycephalosaurusa, Stygimolocha i Dracorexa – ovi dinosaurusi su na osnovu razlika kod pronađenih lobanja okarakterisani kao tri različite vrste, kao u slučaju Torosaurusa nisu zabilježeni fosili mladunaca ovih vrsta. Analizom kostiju utvrđeno je da je riječ o jednoj vrsti koja rastom gubi šiljke na pozadini glave i razvija kupolu u odrasloj dobi. Postoji mnoštvo sličnih primjera koji su rezultat nelinearnog razvoja lobanje dinosaurusa. Ovi primjeri mogu se iskoristiti za preispitivanje autoriteta naučnika i ukazati na to kako zatvorenost pojedinaca prema novim idejama i njihov ego utiču na održavanje pogrešnih interpretacija koje kreiraju pogrešno znanje. Na ovom primjeru se također može vidjeti da je nauka podložna stalnim promjenama i da je razvoj kritičkog razmišljanja ključan za napredak i bolje shvatanje svijeta.

 

Slika 2
Ilustracija: Razvoj krila iz ruke dinosaursa

 

Evolucija također može biti slikovito objašnjena na primjeru dinosaurusa. Mnoštvo vrsta dinosaurusa, prilagođenih različitim oblicima života, jasno dokazuje evoluciju i ilustruje mehanizam prirodne selekcije. U fosilnim ostacima dinosaurusa pronađeni su fosili čijom se uporedbom jasno vidi tranzicija između vrsta. Najslikovitija je evolucija ptica iz dinosaurusa: na krilima arhaične ptice Archaeopteryx, koja je živjela u doba jure, jasno se vidi transformacija prstiju i prednjih ekstremiteta u krila. Ona zadržava određene karakteristike prednjih ekstremiteta dinosaurusa koje se, daljom evolucijom, potpuno gube kod ptica. Ptice su zapravo dinosaurusi, ne oni iz doba jure, ali jesu njihovi evolucijski potomci koji su se prilagodili novim uslovima života, a neki od njih su postali popodnevna užina ljudima. Je li to neka poetska pravda prirode za one praistorijske mišolike sisavce?

Ukazivanjem na evolucijsko porijeklo ptica i upoređivanjem anatomije ptica i dinosaurusa, djeca se mogu zainteresovati za oblast koja im možda i ne bi bila toliko zanimljiva. Uz vještog predavača, čas o pticama mogao bi da počne, recimo, rečenicom: Hajmo sada malo o dinosaurusima... Uz dobro osmišljen sadržaj, dinosaurusi mogu biti iskorišteni za sticanje znanja koje će trajno biti sačuvano.

Iako je od izumiranja dinosaurusa do pojave prvih predaka čovjeka prošlo oko 60 miliona godina, fosilni ostaci još uvijek plijene pažnju. Čovjek evolucijski nije povezan s dinosaurusima, međutim, i sisavci i dinosaurusi razvijaju se iz amniota životinja koje su prve osvojile kopno. Međutim, između ljudi i dinosaurusa postoji sličnost, a to je dvonožnost, koja je primjer kako potpuno različite vrste mogu imati sličan razvoj tokom evolucije.

Stoga ostaje otvoreno pitanje zbog čega se spontana fascinantnost dinosaurusima kod djece ne koristi za učenje još od rane dobi? Dinosaurusi, kao očigledan dokaz evolucije i mitološkog karaktera religijskih tekstova, predstavljaju opasnu prijetnju religiji i poziciji koju ona zauzima u umovima i životima mladih ljudi, pa ne bi bilo začuđujuće da religijske dogme, koje duboko zadiru u obrazovni sistem, predstavljaju razlog ignorisanja i zapostavljanja bitne i korisne teme.

Najnovije

Us and Them

Posljednja izbjeglica

Osman Zukić

Biblioteka u Kotorskom

Toplo druženje u hladnom

Hana Huskić

Studenti i nacionalizam

Prazna ljuštura za koju su krivi profesori

Draško Ajder

Međuvršnjačko nasilje

Zasjeda za zlo koje vreba

Lejla Reko Šarčević

Školegijum reportaža

Dječak ispod Zvijezde

Osman Zukić