Obrazovna politika

Pošto košta pošta?

Sistemski njegovano neznanje

Nenad Veličković

09.08.2018

Šta djeca u školi uče o pošti i zašto pošta naplaćuje 1,80 KM za pošiljke iz inostranstva?

Pošta omogućava slanje pisama, paketa, telegrama i novca. U pošti možemo telefonirati u sve zemlje svijeta. Pismo možeš predati u zgradi pošte ili ubaciti u poštansko sanduče. Napiši pismo svom prijatelju, prijateljici, rođaku ili rodici. Na prednju stranu napiši adresu onoga kome šalješ pismo. Na zadnju stranu napiši svoju adresu, Na pismo zalijepi poštansku marku. Adresu na koverti napiši ovako: (...) Ukoliko ste u mogućnosti, organizirajte posjetu pošti. Saznajte šta se događa s pismom nakon što ga ubacite u sanduče. Zašto se na kovertu lijepi poštanska marka?

Ovako se đaci drugog razreda upoznaju s funkcijom pošte. Poslije još u četvrtom razredu, gdje se opisuje grad i zgrade, vide sliku Glavne pošte na obali, pored slike zgrade Centralne banke.

Tekst citiran iz udžbenika moja okolina, kao i cijela lekcija, ilustruje niske standarde kreiranja i recenziranja udžbenika. Iako Bosna i Hercegovina ima tri poštanska operatera (a na nivou države je nadležno Ministarstvo prometa i komunikacija), đaci se pogrešno informišu da postoji jedan, onaj sa sjedištem u Sarajevu, što je i manji problem u odnosu na dosadno predočene i dobrano zastarjele informacije. Kao da djeca ne žive u eri digitalnih komunikacija, kao da ne postoji Amazon, kao da ne stižu paketići s jeftinom robom iz Kine, kao da još nema baka, nana, nena, djedova, dida i deda kojima poštar donosi penziju... Formulacije su nespretne, nepotpune i stoga pogrešne (pošta, npr. omogućava i primanje pošiljki, ne samo slanje!). U desetak rečenica kojima se autori obraćaju djeci upale su tri očito pogrešno adresirane: kako osmogodišnjaci mogu organizirati posjetu pošti? I zašto bi se moralo otići u poštu da bi se saznalo čemu služe poštanske marke?

 

Poštansko carinjenje

Pošto se naše obrazovanje bavi poštom samo ovako, i na tu se temu ne vraća, onda nije čudo da poprilično gluho prođe odluka pravosnažna od 1. jula 2018. godine, prema kojoj će BH Pošta prilikom dostave ili isporuke, od primaoca pismonosnih pošiljki iz inostranstva koje sadrže robu, a ne podliježu carinskom pregledu, naplaćivati naknadu od 1,80 KM, uz izdavanje Priznanice o naplati iste na zahtjev korisnika.

O čemu se radi? O tome da je to odgovor pošte na ukidanje carinskih pregleda pošiljki vrijednih manje od 300 KM, od čega je ova javna ustanova imala finansijsku korist (jer su se uz troškove carine naplaćivali i poštanski troškovi, valjda od carine do adrese.) Naravno da kao razlog za uvođenje ove mjere nije navedena želja da se pokrije gubitak, nego je sve upakovano u želju pošte da poveća kvalitet usluga:

Naime, u nemogućnosti kvalitetnog rješavanja povećanog broja upita i reklamacija vezanih za status ovakvih pošiljki koje se ne evidentiraju u sistemu praćenja, JP BH POŠTA d.o.o. Sarajevo će od 1. jula ove godine vršiti njihovu evidenciju stavljanjem barcoda pomoću kojeg se pošiljka prati od prispijeća u IP 71003 Sarajevo do uručenja primaocu na dostavnom području BH Pošte, a iste se u postupku prijenosa i uručenja tretiraju kao preporučene pismonosne pošiljke. Praćenjem pošiljki na ovakav način JP BH POŠTA d.o.o. Sarajevo će kvalitet usluga, koje pruža svojim korisnicima, podići na još veći nivo kontrole i sigurnosti dostave, što je primarni cilj i korisnicima i BH Pošti. (I obrazloženje je sumnjivo: sve pošiljke koje sadrže robu kupljenu preko interneta imaju broj za evidentiranje praćenja.)

 

Nekretnine i kvalitet usluga

Samo tri sedmice od početka primjene ove odluke Žurnal je objavio dokumentaciju iz koje se vidi da Pošta za 8,5 miliona KM (uz saglasnost Federacije BiH) planira od firme čija je suvlasnica kćerka premijera Federacije BiH kupiti nekretninu koju je Federacija BiH četiri godine ranije prodala za četiri miliona! Kad je afera objavljena, direktor Pošte je izjavio da nije upućen u detalje, a kupoprodaja je zaustavljena. (Usporeni snimak. Federacija prodaje privatniku nešto za četiri miliona, a onda nakon četiri godine kupuje to od njega za osam miliona. Pritom, Federaciju predstavlja otac a privatnika kćerka.)

Neupućenost u detalje, kojom se jedan od aktera (službeno dužan da bude upućen u detalje) nemušto opravdava uhvaćen u bezočnoj pljački javnog dobra, masovna je pojava. Ona je sistematski proizvod našeg obrazovanja. Ona je drugo ime za sistemski njegovano neznanje. Premijer, njegova familija, njeni partneri, njihova stranka, njen upravni odbor Pošte, niko u tom koruptivnom lancu ne bi rizikovao sukob sa zakonom i gubitak časti i ugleda kad ne bi računao na opštu ravnodušnost javnosti i nesposobnost biračkog tijela da izračuna štetu koju trpi od lopova kojima je dao glas. Ta nesposobnost masovna je jer se sistemski proizvodi obrazovanjem, a u njemu glupavim udžbenicima, zastarjelim programima, devastiranim ministarstvima i razvlaštenim učiteljima.

Zato bi povratak u škole, sredinom ovog mjeseca, uoči izbornih kampanja, mogao biti obogaćen novom temom u planiranju nastave za narednu školsku godinu – poštom. (Npr. pošto košta pošta? Ima tu i matematike, i istorije, i jezika, i književnosti, i logike, i ekonomije, i moje okoline...)

Zašto đaci u starijim razredima, a uz njih i njihovi roditelji, ne bi dobili školski zadatak i priliku da istraže vezu između odluke da svaki građanin koji prima paketić iz inostranstva s robom oslobođenom carine plati 1,80 KM i odluke da se za osam miliona kupi od premijerove kćerke nekretnina direktnom pogodbom na osnovu elaborata urađenog za dva dana, a mjesec nakon što je nekretnina ponuđena na prodaju? Zašto, drugim riječima, ovaj tekst sa portala Žurnal, i drugi slični istraživački tekstovi, ne bi ušli u sadržaje naših udžbenika, barem u istom obimu kao i poezija opštih mjesta i lekcije pune stereotipa?

Zašto se mladi ljudi baš u školi ne bi ohrabrili da umjesto bubanja napamet desetina i stotina zastarjelih i netačnih informacija upoznaju način funkcionisanja njihove države, zašto da se ne suoče s najvećom laži našeg školstva koju klimoglavusanjem i mnogi njihovi odgajatelji podržavaju: da su istinoljubivost, poštenje, hrabrost i odgovornost poželjne vrline u društvu u kojem odrastaju.

Jer nisu.

Da jesu, novalići ne bi u takvom društvu bili premijeri, ministri, direktori, vještaci, savjetnici, predsjednici...

Najnovije

Nacrt zakona o studentskom standardu u Kantonu Sarajevo

Organizacioni nered

Irhad Suljić

Pripravnički staž za nastavnička zanimanja u Kantonu Sarajevo

Volontiranje i plaćanje mentora

Merima Ražanica

Osnovne škole u Republici Srpskoj

Što bliže SNSD-u to bliže donacijama

Saša Buljević

Reforma obrazovanja preko leđa čistačica

Čudesni svijet privatluka u brčanskim školama

Adnan Pečković

Škola planinarenja za učenike sedmih razreda osnovnih škola u KS

I može i ne mora, a utiče na ocjenu

Merima Ražanica