Njeno veličanstvo

Bajka više ne stanuje ovdje

08.11.2012

Da li je ovo vrijeme za bajke?

Književnost je, kao i sveukupno ljudsko društvo, kroz historiju doživljavala promjene. Te promjene su dovele do njene afirmacije i jačanja uticaja na čovjeka i društvo. Bajka je, kao književna vrsta, sačuvala svoj natalni identitet, te kao dio narodnog naslijeđa zaslužuje mjesto u nastavnim sadržajima. Bajke Hansa K. Andersena i braće Grim obilježile su odrastanje generacijama. One su uspjele da ostanu uvijek atraktivne, ali sve ih je manje u našim nastavnim sadržajima i ne daju priliku djeci, nastavnicima i roditeljima da o njima sude.

Iza sedam gora, sedam mora, sedam NPP-a

Odgojna uloga bajki u nastavnom procesu je neosporna. Čitajući bajke u mlađem školskom uzrastu učimo da ne treba biti zao, da se dobro dobrim vraća i druge ljudske vrijednosti, koje će naučiti djeca, ako se bajka pravilno interpretira. „Ružno pače“ nas uči da poštujemo i uvažavamo drugačije, da ne sudimo prema izgledu i stereotipima. Pa zar danas, kada sprovodimo inkluziju u našim školama i kada se borimo sa predrasudama, nismo shvatili da smo o toleranciji, strpljenju i razumijevanju među ljudima učili čitajući bajke i slušajući pripovijedanje naših roditelja.U bajkama je jasna linija koja dijeli dobro i zlo, a nama sada govore da ništa nije crno ili bijelo, i da u svakom ima bar mrvica dobra.

Bajka ili telenovela?

Mora se priznati da je Pepeljuga dokasno ostajala vani i da ju je u kasnim noćnim satima jurio princ. Danas, klinke također ostaju dokasno vani, ali njih nažalost, ne jure prinčevi, već elita sumnjivog porijekla i sumnjivog bogatstva. Junaci bajki su naivno dobri ili zli, ali s pravom možemo reći da se ta naivnost može prenijeti u današnje društvo. Zar nikad niste poželjeli „leteći ćilim“, „čizme od sedam milja“ ili tek neki „čarobni štapić“ koji bi ovaj svijet učinio ljepšim? Biti naivan ne znači biti glup, već jednostavno fin. Možda bajke nude siromašan kontekst, ali svijet je puno jednostavniji, nego što ga mi doživljavamo. Mi sada lukavstvo zovemo vještinom, možda zbog toga što naši klinci ne čitaju bake, već gledaju „jeftine serije“ u kojima su očuvani svi nedostaci bajke (jasna linija dobra i zla, zle maćehe i sestre, prinčevi sumnjivog porijekla i naravno, naivne i siromašne djeve). Očuvali smo nedostatke bajki u likovima iz sapunica i junacima internet igrica. Vrline bajki ostale su u nekim zamkovima i nisu uspjele da nađu put u modernim telekomunikacijskim sistemima do srca naše djece.

Veličana i osporavana

Sve što smo zamijerali bajkama živi u našem okruženju, upakovano u televizijske i druge medije. Bajka, pod lupom odgajatelja, veličana je i osporavana, a danas je u nastavnoj praksi ugrožena vrsta. Spasimo bajku izumiranja, spasimo dobro u nama. Zar želimo mlade ljude koji za uzore imaju junake i likove čijie su moralne karakteristike, blago rečeno, upitne. Ne zaboravimo, glupost je u ovom potrošačkom svijetu lijepo upakovana, reklamirana i teško prepoznatljiva, zato je opasna. Uz porodicu, škola je mjesto gdje dijete mora naučiti da kritički sudi o svemu što mu mediji i šira zajednica nude. Da bi se osposobilo za to, dijete se mora družiti s knjigom, zavoljeti je, a bajke su prikladno početno štivo.

Foto: Arijana Forić

Alma Suljagić