Feljton: Deveti krug - Analiza udžbenika za deveti razred, jednih i jedinih...

Ovdje počiva književnost

09.11.2012

Čitanka za deveti razred osnovne škole; Izdavač: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo; Autori: Sveto Ličina, Luka Šekara, Vojislav Gaković i Stevan Stefanović ; Recenzenti: prof. Dr. Mirko Šindić, mr Drago Radovanović i Bogoljub Marić; Cijena: 7,50 KM

< >

„Vi, koji otvarate ovaj udžbenik, ostavite svaku nadu.“ To je natpis koji bi trebao biti štampan krupnim slovima na koricama ove knjige, baš kao što se štampaju i upozorenja o štetnosti pušenja na kutijama cigareta. Čitanka, po kojoj o književnosti uče devetaci u Republici Srpskoj, beznadežan je slučaj, depresivna i turobna knjiga, zbog koje će mnogi učenici zamrziti književnost do kraja života.

Kanon naš nasušni

U samom uvodu, autori nam saopštavaju da se radi „o dopunjenom i izmjenjenom izdanju“ do kojeg je moralo doći zbog „programskih promjena“, ali da su autori ipak nastojali da sačuvaju „didaktičku koncepciju ranije Čitanke“. Dakle, neko je propisao da se nešto promijeni, a mi se trudimo da sve ostane isto. (To je uostalom i moto uvođenja devetogodišnje škole u cijeloj BiH, zar ne?) Didaktička koncepcija drži se kanona, kao pijan plota, pa su u izbor ove čitanke ušla samo imena provjerenih književnih veličina, a to znači da se radi o piscima rođenim prije stotinu godina. Vuk, Njegoš, Andrić, Ćopić, Kočić, Zmaj, Mak, Meša..., imena sa kojima su se učenici sreli u čitankama iz prethodnih razreda. U Čitanku su uvršteni tekstovi trideset osoba, od kojih su samo dvije još žive: Dobrica Ćosić i Dušan Kovačević. Potonji je rođen 1948. godine i najmlađi je među uvrštenima, a to je uspio kao pisac scenarija za film „Balkanski špijun“. Da je kojim slučajem Prota Mateja Nenadović pisao scenarije u XIX vijeku, ni Dušana Kovačevića ne bi bilo u ovom izboru.

XXI ili XIX?

Od savremenosti u ovom udžbeniku imamo samo godinu izdavanja. Ništa drugo nam ne ukazuje da se radi o udžbeniku iz XXI vijeka. Nema mladih pisaca, nema modernih tekstova, nema tema zanimljivih novim naraštajima koji bi ih privukli književnosti, navici čitanja, bibliotekama, razmišljanju o pročitanom. Ali svi se moramo zamisliti nad onim što pročitamo na stranici 40 ove Čitanke. Narodna izreka „POŠTENJE JE ČESTO UZROK SIROMAŠTVU“ jeste navedena u kontekstu Matavuljeve „Pilipende“, ali trebamo li se zapitati kako je perceptiraju djeca u kontekstu svog odrastanja u tranziciji ka liberalnom kapitalizmu, danas i ovdje?

Rodna jednakopravnost je lepa samo kad se čeka

Udžbenici koje izdaje Zavod iz Istočnog Sarajeva rijetko koriste rodno senzitivan jezik. Autori se uglavnom obraćaju učeniku i nastavniku. U ovom udžbeniku je manji problem to, što u uvodu autori tvrde kako su „nastavniku i učeniku ostavili više slobode...“ u usporedbi sa činjenicom da je pored dvadeset i devet autora uvrštena samo jedna autorica – Desanka Maksimović. A i o njoj, u „podacima o piscu“ možemo saznati da je bila „pjesnik, putopisac, pripovjedač i prevodilac“. Četvorica autora i trojica recezanata nisu u ovom vidjeli ništa sporno.

Papirnata grobnica

Likovno-grafičku opremu uradio je Atelje Ra iz Beograda čiji dizajneri su uspjeli upotpuniti morbidnu atmosferu udžbenika punog mrtvih pisaca i starih tekstova sa katastrofalnim izborom crno-bijelih ilustracija. Minimalistički crteži, krokiji i skice, ponekad liče na obične švrljotine. Čak ni umetanjem pet slika u boji nisu uspjeli razbiti sivilo i monotoniju, koji dominiraju udžbenikom i kreiraju atmosferu groblja, u kojem se dobro osjećaju samo duhovi prošlosti, vampiri žedni krvi i pohlepni grobari.

E. Kurtović