Iz dječije perspektive

Feljton: Deveti krug - Analiza udžbenika za deveti razred, jednih i jedinih...

Ovdje počiva književnost

Enes Kurtović

09.11.2012

Čitanka za deveti razred osnovne škole; Izdavač: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo; Autori: Sveto Ličina, Luka Šekara, Vojislav Gaković i Stevan Stefanović ; Recenzenti: prof. Dr. Mirko Šindić, mr Drago Radovanović i Bogoljub Marić; Cijena: 7,50 KM

„Vi, koji otvarate ovaj udžbenik, ostavite svaku nadu.“ To je natpis koji bi trebao biti štampan krupnim slovima na koricama ove knjige, baš kao što se štampaju i upozorenja o štetnosti pušenja na kutijama cigareta. Čitanka, po kojoj o književnosti uče devetaci u Republici Srpskoj, beznadežan je slučaj, depresivna i turobna knjiga, zbog koje će mnogi učenici zamrziti književnost do kraja života.

Kanon naš nasušni

U samom uvodu, autori nam saopštavaju da se radi „o dopunjenom i izmjenjenom izdanju“ do kojeg je moralo doći zbog „programskih promjena“, ali da su autori ipak nastojali da sačuvaju „didaktičku koncepciju ranije Čitanke“. Dakle, neko je propisao da se nešto promijeni, a mi se trudimo da sve ostane isto. (To je uostalom i moto uvođenja devetogodišnje škole u cijeloj BiH, zar ne?) Didaktička koncepcija drži se kanona, kao pijan plota, pa su u izbor ove čitanke ušla samo imena provjerenih književnih veličina, a to znači da se radi o piscima rođenim prije stotinu godina. Vuk, Njegoš, Andrić, Ćopić, Kočić, Zmaj, Mak, Meša..., imena sa kojima su se učenici sreli u čitankama iz prethodnih razreda. U Čitanku su uvršteni tekstovi trideset osoba, od kojih su samo dvije još žive: Dobrica Ćosić i Dušan Kovačević. Potonji je rođen 1948. godine i najmlađi je među uvrštenima, a to je uspio kao pisac scenarija za film „Balkanski špijun“. Da je kojim slučajem Prota Mateja Nenadović pisao scenarije u XIX vijeku, ni Dušana Kovačevića ne bi bilo u ovom izboru.

XXI ili XIX?

Od savremenosti u ovom udžbeniku imamo samo godinu izdavanja. Ništa drugo nam ne ukazuje da se radi o udžbeniku iz XXI vijeka. Nema mladih pisaca, nema modernih tekstova, nema tema zanimljivih novim naraštajima koji bi ih privukli književnosti, navici čitanja, bibliotekama, razmišljanju o pročitanom. Ali svi se moramo zamisliti nad onim što pročitamo na stranici 40 ove Čitanke. Narodna izreka „POŠTENJE JE ČESTO UZROK SIROMAŠTVU“ jeste navedena u kontekstu Matavuljeve „Pilipende“, ali trebamo li se zapitati kako je perceptiraju djeca u kontekstu svog odrastanja u tranziciji ka liberalnom kapitalizmu, danas i ovdje?

Rodna jednakopravnost je lepa samo kad se čeka

Udžbenici koje izdaje Zavod iz Istočnog Sarajeva rijetko koriste rodno senzitivan jezik. Autori se uglavnom obraćaju učeniku i nastavniku. U ovom udžbeniku je manji problem to, što u uvodu autori tvrde kako su „nastavniku i učeniku ostavili više slobode...“ u usporedbi sa činjenicom da je pored dvadeset i devet autora uvrštena samo jedna autorica – Desanka Maksimović. A i o njoj, u „podacima o piscu“ možemo saznati da je bila „pjesnik, putopisac, pripovjedač i prevodilac“. Četvorica autora i trojica recezanata nisu u ovom vidjeli ništa sporno.

Papirnata grobnica

Likovno-grafičku opremu uradio je Atelje Ra iz Beograda čiji dizajneri su uspjeli upotpuniti morbidnu atmosferu udžbenika punog mrtvih pisaca i starih tekstova sa katastrofalnim izborom crno-bijelih ilustracija. Minimalistički crteži, krokiji i skice, ponekad liče na obične švrljotine. Čak ni umetanjem pet slika u boji nisu uspjeli razbiti sivilo i monotoniju, koji dominiraju udžbenikom i kreiraju atmosferu groblja, u kojem se dobro osjećaju samo duhovi prošlosti, vampiri žedni krvi i pohlepni grobari.

Najnovije

Priča

Mjesto za svakog

Denis Suljaković, Zerina Hadžić

Priča

Kuraž

Almina Džunuzović

Priča

Carevo novo ruho

Zerina Hubjer

Bosanski, hrvatski, srpski

Jezik ne zovem, on sam dođe

Hana Huskić

Pitalice

Želim da me pitaš…

Anes Osmić