Metodika

Primjeri dobre prakse

Jedna večer s filozofijom ili kako objekt želi postati subjekt

Gabrijela Bešlić

05.12.2018

Još su rekli da bi, osim učenja definicija, voljeli imati priliku iskazati vlastito mišljenje.

Gimnazijalci u Posušju smatraju da se oni ne obrazuju, nego se nad njima vrši obrazovanje.

Ovo je zaključak nedavno održanog okupljanja učenika i učenica Gimnazije fra Grge Martića u Posušju, koju je organizirala i moderirala profesorica Sanja Crnogorac-Sitarski. Glavna tema okupljanja pod naslovom Filozofski cafe izabrana je iz prijedloga đaka, a predložene su bile Dvije škole pod istim krovom na primjeru škole u Uskoplju i Priprema li nas škola za život. Najviše glasova dobila je ona o sustavu obrazovanja: Je li škola danas škola za sutra?

Bilo je potrebno samo da moderatorica priupita: Koji su vaši prigovori?, i više nije bilo pitanje kako potaknuti raspravu, nego kako ju privesti kraju i ima li kraja prigovorima.

Đaci su ukazivali na najbolnije točke u sustavu, kirurški precizno, samo što nisu, poput mudrih sijedih glava, svoje diskusije krasili stručnim izrazima.

Prva primjedba odnosila se na nastavnike: oni ih uče da budu misaona bića, a onda, kad nešto smisle, poklopi ih prva odrasla osoba kojoj se obrate. U vezi s tim zaključili su da se oni ne obrazuju, nego da se nad njima obrazovanje vrši. Profesorima i profesoricama još su zamjerili da se uvrijede na primjedbe o radu u školi, i to na osobnoj razini, odnosno da ne razdvajaju primjedbu od uvrede. Ponovo su izrazili želju da ocjenjuju profesore, barem anonimnim anketama, nakon što je ta inicijativa već jednom odbačena.

Nije nam zanimljivo gradivo koje profesorice prenose kao da nas nema u učionici, bila je još jedna primjedba izrečena u okviru razgovora.

Ne možemo doživjeti da je nešto bitno kad vidimo na profesoru da je njemu ta tema isto nebitna, čulo se te večeri.

Mladi sugovornici naveli su i nekoliko primjera profesora koji nemaju ni znanje, ni želju da se povežu s učenicama, niti iskreno nastoje da učenice napreduju.

Jako je malo profesora kojima je iskreno stalo do mišljena učenika, kažu.

Još su rekli da bi, osim učenja definicija, voljeli imati priliku iskazati vlastito mišljenje. Priznali su da rado pišu eseje u kojima imaju priliku slobodno kazati što misle. Ne sviđa im se kada neki đaci imaju bolji položaj kod profesora jer se zovu tako i tako. Žao im je što se boje pitati i reći svoje mišljenje da ne budu okarakterizirani kao vrli pitac neki. Nezadovoljni su ocjenjivanjem, za koje im nisu jasni kriteriji. I tako dalje, i tako dalje.

Filozofski cafe bio je otvoren puna dva sata. Petnaest učenika i devet profesora razišlo se s utiskom da su učinili nešto strašno važno: raspravljali su međusobno kao ravnopravna bića, kao što se nekad davno filozof upuštao u rasprave sa svojim učenicima. Na trenutke se nije ni znalo ko je filozof, a ko učenik.

Radno vrijeme Filozofskog cafea još nije utvrđeno, ali svi se učesnici nadaju da će biti češće i redovno.

Najnovije

Intervju

Kad nemaš udžbenik – napravi internet-stranicu

Školegijum redakcija

Alena Džebo o radu s djecom sa poteškoćama u razvoju

Besmisleno je pričati o inkluziji naglašavajući nečiju invalidnost

Zoran Ćatić

Djeca, komemoracije i spomenici

Odluka je na roditeljima

Saša Buljević

Primijenjena recenzija

Arheologija i san o veličini naroda

Saša Buljević

Koje su obaveze mentora?

Edukacija nastavnika i mentorstvo

Nastavnica na raspustu