Za i protiv izbjegavanja spolnosti u obrazovanju

Na zapadu svašta novo

24.01.2013

Polemika oko uvođenja zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj

Nakon opštih izbora u Republici Hrvatskoj održanih u decembru 2011. godine, na političkoj sceni došlo je do promjene, pa je vlast od Hrvatske demokratske zajednice preuzela koalicija stranaka okupljenih oko Socijalističke demokratske partije. Jedno od predizbornih obećanja ove koalicije bilo je i uvođenje predmeta Zdravstveni odgoj u nastavni plan i program za osnovne i srednje škole.

U skladu sa izbornim obećanjima, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske pripremilo je kurikulum za ovaj nastavni predmet i donijelo odluku o njegovom eksperimentalnom uvođenju u nastavu u školskoj 2012/2013. godini. Zdravstveni odgoj se prema ideji Ministarstva treba predavati kao dio prirode i društva, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture, psihologije, te kroz sat razredne zajednice u trajanju do 12 sati i to kroz četiri modula: "'Živjeti zdravo'', ''Prevencija ovisnosti'', ''Prevencija nasilničkog ponašanja'' i ''Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje''.

Biblia curriculum est

Sadržaj četvrtog modula ovog predmeta naišao je na žestoku osudu Katoličke crkve, glavnih opozicionih političkih partija, te velikog broja udruženja građana, od kojih se svojom aktivnošću posebno ističe GROZD (Glas roditelja za djecu). Intenzitet spora najbolje ilustruje izjava kardinala Josipa Bozanića da je "zbog Zdravstvenog odgoja na ispitu mir u Hrvatskoj". Kampanju protiv uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole po kurikulumu SDP-ovog ministarstva podržali su čak i Konzum i Tisak, u čijim trgovinama i kioscima su građanima dijeljeni letci Hrvatske biskupske konferencije u kojima se pozivaju roditelji da se usprotive uvođenju „seksualnog odgoja“ u škole.

U letku se između ostalog navodi kako će djeca u školi, na nastavi Zdravstvenog odgoja učiti o pornografiji (sa 11-12 g., u 6. razredu), da će učiti kako se „pod odgovornim spolnim ponašanjem isključivo smatra stalna uporaba kondoma“, „o spolnome činu kao posve normalnom za petnaestogodišnjaka, o spolnome odnosu koji sam po sebi nema nikakvo značenje i nikakve povezanosti s općeljudskim vrijednostima, poput ljubavi i vjernost“, „da je homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i spolni čin između muškarca i žene“, „da je masturbacija sastavni dio ljudske spolnosti“, a cijeli kukrikulum je zasnovan na „rodnoj ideologiji“ po kojoj se „biološki spol dobiva rođenjem, a rod se naknadno sam bira“. Javna rasprava daje prostora i stavovima kakve zastupa Dr. Branimir Lukšić: „Pedofilija, homoseksualnost, lezbijstvo su kao odstupanje od normalnog ponašanja prvenstveno psihijatrijski problem. Kao psihičke sklonosti njih vjera ne smatra grijehom, nego bolešću.“ GROZD posebnu kritiku upućuje pozitivnom spominjanju prostitucije, homoseksualizma i pornografije, a smeta im i sadržaj preporučene dodatne literature, iako je ta literatura preporučena nastavnicima, a ne djeci. U argumentaciji protiv kurikuluma mogu se čuti i izjave karakteristične za crkvenu retoriku iz srednjeg vijeka, ali i izjave kojima se pobija njegova naučna utemeljenost jer je “spolnost prikazana samo na tjelesnoj/tehničkoj razini, izvučena izvan cjeline ljudske osobnosti, koju čine jedinstvo tijela, osjećaja, intelekta, razuma, duhovnosti, odgovornosti, ljubavi i savjesti“, a koje dolaze iz Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.

Statistika jednog tabua

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović u odgovoru na napade kaže da će "zdravstveni odgoj dati mogućnost roditeljima da napokon sjednu s djecom i razgovaraju o svim bitnim pitanjima za odrastanje, pa i o spolnosti, a da podaci o zdravstvenom stanju učenika, o broju maloljetničkih trudnoća, abortusa i spolno prenosivih bolesti pokazuju da su u Hrvatskoj zakazale i  obitelj, i škola, i crkva, i da je zato Zdravstveni odgoj potreban.“ U svojoj argumentaciji Vlada navodi statističke podatke i rezultate istraživanja prema kojima „u Hrvatskoj mladi u prosjeku postaju spolno aktivni sa 17 godina, a neki i ranije, 59 % mladih u spolne odnose stupa pod utjecajem alkohola, a njih 13% pod utjecajem droga, čak 70% mladih priznaje da im je spolni život visokorizičan, a kondomima se koristi samo njih 40%. Raste i broj maloljetničkih trudnoća, godišnje ih je više od 2.000, uz službeno evidentiranih 400 pobačaja“.

Zdravo odgojeno kritičko razmišljanje

Uvođenje zdravstvenog odgoja u škole u Hrvatskoj tema je o kojoj su se oglašavali i stručnjaci i amateri, i oni koji su kurikulum pisali i oni koji ga nisu niti pročitali. U moru najrazličitijih komenatara ističe se onaj Dalibora Dobrića, koji je na izjavu jednog od autora spornog kurikuluma, dr. Aleksandra Štulhofera kako je "osnovna namjera zdravstvenog odgoja da se djecu nauči kritički razmišljati“, zaključio da je to u stvari najveća opasnost koju uvođenje ovog predmeta unosi u hrvatsko društvo. „Učenje djece kritičkom razmišljanju je veći krimen i veća opasnost nego sva rodna ravnopravnost, masturbacija i prava homoseksualaca zajedno. Zadnja stvar koju si bilo koja vlast smije dopustiti i zadnja stvar koju bilo koja crkva želi jesu podanici/vjernici koji kritički razmišljaju.“  

U školama u BiH djeca će još dugo učiti da se živi zdravo samo u svom narodu, na svojoj zemlji, u svojoj vjeri. O nenasilničkom ponašanju i poštovanju manjina će učiti na fudbalskim stadionima. O ovisnostima će ih učiti dileri iz školskih dvorišta. O seksu će kao slikari naivci o slikanju, učiti iz vlastitog iskustva.

E. Kurtović