Nastavnička pitanja

Mali poučni eksperiment sa besplantim alatima sa interneta

Zagađenje bukom izaziva traume

Amna Dervišagić

04.10.2019

Iz ovih podataka jasno je da smo svakodnevno izloženi buci, najviše u školi!

Foto: Daniel Tadevosyan / Shutterstock.com

Često svoje učenike pitam šta osjećaju kada napuste diskoteku i ignorišem odgovore ništa jer sigurno osjete tinitus, odnosno zvukove u ušima poput zvonjenja, šumova, zujanja i zviždanja za koje vjeruju da su sasvim normalna pojava. Zapravo, to su neki od izraženih simptoma traume zbog buke. Da bi se to bolje razumjelo, važno je znati da međunarodni standardi postavljaju vrijednost razine buke u blizini zgrada danju na do 55 decibela i noću (od 23 do 7 sati) do 45 decibela, a u apartmanima ili stanovima i kućama do 30 i 40 decibela. Primjera radi, zakon u Ujedinjenom Kraljevstvu obavezuje sve koji rade u blizini buke od 80 dB i više da nose zaštitu za uši.

Kada govorimo o školi, ne može se zanemariti važan uticaj buke. Mora se naglasiti da je buka podmukla, da su njeni opasni učinci na tijelo najčešće neprimjetni i da imaju kumulativan karakter. Zapravo, ljudsko tijelo nikad nije u potpunosti zaštićeno od buke. Na jakom svjetlu zatvaramo oči, refleksni pokreti nas spašavaju od opeklina tako što obično stignemo povući ruku od vrućeg, ali od buke se ne možemo tako lako zaštititi (osim djece koja instinktivno stavljaju dlanove na uši). 

Ako smo rođeni sa zdravim organom sluha, vrlo rano ćemo shvatiti da je zvuk dio našeg života. Prosječno uho čuje zvuk frekvencija od 30 Hz do 15 000 Hz (teoretski od 20 Hz do 20 000 Hz). Smatra se da ljudski glas i muzički instrumenti pokrivaju područje od 80 Hz do 10 000 Hz. Zvukovi su najčešće korisni signali koji omogućavaju komunikaciju. Neki od njih, poput šuštanja lišća, rumora kiše, šuma mora, cvrkuta ptica, majčinog glasa, ugodno djeluju na ljude. Ali, mnogi drugi iritiraju i mogu čak oštetiti zdravlje jer pripadaju zajedničkom nazivu – buka!

Šta je zapravo buka? Prema Cambridge Advanced Learner's Dictionary & Thesaurus, buka je neželjen, neugodan ili glasan zvuk.

Buka kao skup zvukova koji ometaju percepciju korisnih signala i narušavaju tišinu – štetno ili razarajuće djeluje na ljudsko tijelo. Možemo je definisati i kao pojačani šum u ljudskom okolišu. Intenzitet (jakost) zvuka je količina energije koja u jednoj sekundi prostruji kroz plohu površine m2, postavljenu okomito na smjer širenja zvuka, a mjeri se u vatima po metru kvadratnom. Mlad čovjek zdravog sluha osjeti zvuk 10-12W/m2, što je referentni zvučni intenzitet, a takav zvuk proizvodi pritisak od 20 µPa.

Pošto su u slušnoj akustici omjeri zvučnih intenziteta vrlo veliki, zvučne snage i pritisci iskazuju se logaritmom omjera – ovo je mjesto na kojem učenici negoduju. Jedinica kojom se iskazuje logaritam omjera zove se bel, u čast Grahamu Bellu, izumitelju telefona. Iz praktičnih razloga koristi se deset puta manja jedinica – decibel (dB), kojim se iskazuje razina zvuka preko omjera u logaritamskoj bazi.

Tako imamo prag čujnosti od 0 dB, lijepo šuštanje lišća od 10 dB, tihi šapat majke od 20 dB, razgovor od 66 dB, prometnu ulicu od 75 dB, a zanimljivo je da 70-ih godina prošlog stoljeća buka na ulicama nije prelazila 80 decibela, dok trenutno doseže 100 decibela i više. Podzemna željeznica stvara buku jačine 90 dB, rock-koncert 120 decibela, i granica bola je 130 dB. Jedan od veoma zanimljivih podataka, koji nije mit, jeste rezultat istraživanja Odjela za biološke nauke Sveučilišta Eastern Kentucky iz Richmonda u Kentuckyju u SAD-u, koji je pokazao da su sve zabilježene razine zvuka plača djece pale između 99 i 120 dB!

Buka intenziteta iznad 55 dB djeluje neugodno tokom mentalnog rada; buka intenziteta iznad 58 dB guši učiteljev normalni govor čineći ga nejasnim; buka iznad 60 dB smanjuje pažnju, preko 65 dB štetno utiče na središnji nervni sistem, razvija umor i može izazvati iritaciju, depresivno raspoloženje i anksioznost.

Jednog dana, razgovarajući upravo o zagađenju bukom, odlučila sam da napravimo eksperiment s ciljem da odredimo količinu tog zagađenja u školi, u stanu ili kući i u kafiću, pomoću aplikacije Google Science Journal koju su učenici i učenice četvrtog razreda gimnazije instalirale na svoje pametne telefone.

Science Journal vaš telefon pretvara u džepni naučni alat koji potiče đake da istražuju okolni svijet. Google objašnjava da pomoću dodatnih vanjskih senzora vaši učenici mogu provesti još više eksperimenata koji uključuju npr. testiranje vodljivosti tijela. Popularni senzori uključuju: svjetlost, vodljivost, temperaturu, silu, otkucaje srca, disanje, zračenje, pritisak, magnetizam – i još mnogo toga.

Telefon sa uključenom aplikacijom postavili smo na katedru i izmjerili jačinu zvuka u dva scenarija: u radnoj i u opuštenoj ili bučnoj atmosferi u učionici.

Buka je prisutna u oba slučaja. 

Slika 1

 

Potom su učenice za domaću zadaću dobile zadatak da provjere intenzitet zvuka na nekoliko različitih mjesta.

Zvukovi u prirodi osciliraju, ali nisu opasni.

Slika 2

 

U kafiću je buka stalno prisutna. 

Slika 3

 

U kućnom ambijentu ima svega, pa i buke.

Slika 4

Slika 5

 

Pokraj prometne ulice je također bučno.

Slika 6

Iz ovih podataka jasno je da smo svakodnevno izloženi buci, najviše u školi!

Za djecu svih uzrasta škola je mjesto u kojem provode veliki dio budnog vremena, osim ako ne spavaju u školi, ali o takvima drugi put.

Ovim povodom ne mogu da se ne sjetim lijepih citata o tišini.

Jeste li ikada čuli divnu tišinu prije zore? Ili tihi mir kad oluja završi? Ili možda znate tišinu kad niste dobili odgovor na postavljeno pitanje, ili tihu noćnu seosku cestu ili očekivanu stanku u sobi koja je puna ljudi kad neko upravo govori, ili, što je najljepše od svega, trenutak nakon što se vrata zatvore i ostanete sami u cijeloj kući? Svaka je različita, znate, i sve je vrlo lijepo ako pažljivo slušate. (Norton Juster, The Phantom Tollbooth)

A za kraj da zaključimo: Niko ne bi trebao živjeti tamo gdje može čuti psa svog susjeda. (Nathaniel Macon)

Ipak, ako vam je potpuna tišina idealna vizija odmora, moram vas razočarati: potpuna tišina ima depresivan učinak na psihu. Nije slučajno da je test u zvučno izoliranoj komori za buduće astronaute – test tišine – jedan od najtežih. Eksperimenti koje su proveli liječnici i fizičari 40-ih godina pokazali su da boravak od 6 do 10 sati u zvučno izoliranoj komori negativno utiče na čovjekove motoričke reakcije, pamćenje i raspoloženje. Povećanje vremena provedenog u komori dovelo bi do ozbiljnih promjena, koje zahtijevaju liječenje.

Najnovije

Doseljeni učenici i inkluzija u Sloveniji – jedno nastavničko iskustvo

Neuspjeh đaka je neuspjeh nastavnika

Ljiljana Kranjc Tekavec

Obrazovanje za 21. vijek

Za šta spremamo djecu

Edina Međić

Zapisi iz učionice

Povodom malog istraživanja: kultura čitanja

Mirza Ahmetović

Zapisi iz učionice

Naopaki čas i kamera na nastavi

Mirza Ahmetović

Intervju

Znanje za čovjeka

Nenad Veličković