Obrazovna politika

Prijedlozi za razmišljanje

Tri prijedloga za kvalitetnije obrazovanje

Arifa Isaković

20.11.2019

Kada upisuju kurseve stranog jezika, biraju škole u kojima se uči u malim grupama, a u školi nastavnica podučava i do trideset dva učenika.

Ilustracija: Ajan Alen / Shutterstock.com

Kada sam bila učenica osnovne škole, majke (i moja) su često govorile: Kad će proći više ovaj raspust da se malo odmorim od djece, a mi, djeca, sa žaljenjem smo ispraćali svaki dan raspusta. Koliko je današnjim đacima škola teška shvatila sam nekidan kad sam učenicama i učenicima šestog razreda opisivala život prahistorijskih ljudi. Na moje pitanje da li bi voljeli da su se rodili u prahistorijsko doba, svi su uglas odgovorili potvrdno. Na pitanje zašto, opet je uslijedio potvrdan horski odgovor: Zato što ne bismo morali ići u školu!

 

Podjela nastavnih planova i programa na obavezne i izborne

Zbog poslovnih i privatnih obaveza većini roditelja odgovara da đaci duže borave u školi. Da bi nastavnice boravile s učenicima u školi, moraju organizirati vrijeme, a to znači da moraju imati širi nastavni program. S druge strane, đacima i roditeljima je problem obiman plan i program. (Možda sam nešto propustila, ali, koliko mi je poznato, roditelji se više žale na preopširne nastavne programe nego na nastavne planove i dnevni broj časova.) Gdje je rješenje?

Možda u tome da se predmetni nastavni planovi i programi podijele na obavezne i izborne sadržaje. Obavezni bi bilo ono što učenice moraju znati, odnosno informacije koje učenici moraju trajno memorisati; obrađivali bi se prikladnim nastavnim metodama i oblicima rada. U okviru izbornih predmeta učenici bi sami birali teme koje žele istraživati i na taj način nadograđivali znanje iz obaveznog dijela nastavnog plana, a postignuća bi bila ocijenjena po drugačijim kriterijima u odnosu na obavezni dio nastavnog plana i programa. Sličan prijedlog je William Glasser izložio u knjizi Kvalitetna škola.

 

Smanjiti broj đaka u odjeljenjima sa djecom s poteškoćama

Roditelji se žale što moraju raditi domaću zadaću s djecom, pogotovo kada je u pitanju zadaća iz stranih jezika. Njihove žalbe su opravdane, ali je neopravdana šutnja na veliki broj učenica i učenika u odjeljenjima. Primjera radi, kada upisuju kurseve stranog jezika – biraju škole stranih jezika u kojima je učenje organizirano u malim grupama. Kako onda mogu očekivati da dijete nauči strani jezik u školi gdje nastavnik istovremeno podučava do trideset dva đaka!? Prema nekim istraživanjima, broj đaka u odjeljenjima ne utječe na uspjeh učenika! Mislim da su istraživanja ovakvog tipa naručena i imaju cilj da smanje državne rashode za obrazovanje. Koliko mi je poznato, odjeljenja u privatnim školama ne mogu imati ovoliki broj djece.

U redovnim osnovnim školama provodi se inkluzija učenika s poteškoćama u razvoju, ali je broj đaka u odjeljenjima ostao isti kao i prije inkluzije. U jednom odjeljenju osmih razreda od 27 đaka imam dva učenika s težim poteškoćama u razvoju, a ima škola s manjim odjeljenjima i bez učenika s poteškoćama u razvoju. Drugo odjeljenje osmih razreda ima isto 27 đaka i jednog učenika s poteškoćama u razvoju, ali ima deset odgojno zapuštenih učenika zbog složene porodične situacije. Za vrijeme mandata ministra Elvira Kazazovića opet su kažnjeni nastavnici koji godinama rade s velikim brojem učenika – da se ne bi ukinule gradske škole koje nemaju dovoljan broj djece za opstanak škole, u velikim školama smanjen je broj odjeljenja i povećan broj učenika u odjeljenjima. Velike škole su obično u perifernim dijelovima kantona i njih čak i stručni savjetnici pogrdno nazivaju seoskim školama. Ovo se mora promijeniti ako želimo pravedno obrazovanje!

 

Uvesti pozitivnu segregaciju učenika

U školama je zabranjena segregacija po bilo kojem osnovu, a ja mislim da u nekim slučajevima podjela donosi bolje rezultate. Do ovakvog zaključka došla sam još u toku prvog mjeseca rada u školi, a to je bilo u septembru 1995. godine. U nedostatku nastavnog kadra angažovani su studenti Pedagoške akademije u Bihaću, te sam se i ja tako, s nepunih dvadeset godina, prvi put našla u ulozi učiteljice. Vodila sam prvi i treći razred, a u svakom odjeljenju bilo je 34-35 đaka. Zbog ratnih okolnosti više od pola učenika trećeg razreda nije znalo čitati ni pisati, a ni osnovne računske operacije. Uz saglasnost roditelja treći razred sam, na osnovu postignuća u čitanju, pisanju i poznavanju osnovnih računskih operacija, podijelila na dva odjeljenja, tako da sam radila u tri smjene. Za mene je bilo veliko iznenađenje kada sam otkrila s kakvom brzinom učenice usvajaju nova znanja i vještine kada su im startne pozicije iste. Učenici su bili motivirani, imali su više samopouzdanja, a introvertna i stidljiva djeca su se počela otvarati. Mislim da ekstrovertni đaci sa većim znanjem i većim samopouzdanjem svojom dominantnošću mogu negativno utjecati na samopouzdanje i motivaciju introvertnih i stidljivih učenika i tako im otežati usvajanje i razumijevanje nastavnih sadržaja.

Na vlastitu odgovornost sam djecu s poteškoćama u razvoju sa asistenticom izdvojila u pomoćnu prostoriju, povezanu sa učionicom vratima koja po potrebi otvorim ili zatvorim. Asistentica i ja smo se složile da je nemoguće da u istoj prostoriji radim ja sa ostalim učenicama i ona po mojim uputstvima sa učenicima s poteškoćama u razvoju. Đaci su počeli napredovati tek kad smo ih izdvojili u pomoćnu prostoriju, a na moje velike iznenađenje – šutljivi učenik počeo je pričati i smijati se. Oba učenika su nam potvrdila da im nastava u izdvojenoj prostoriji mnogo više odgovara.

Nekad mi se čini da mnogi podržavaju inkluziju na bosanski način samo da bi se pokazali humanim. Na osnovu svega što sam u praksi doživjela, u inkluziji vidim i oblike nasilja nad djecom s poteškoćama u razvoju jer se uključuju u redovne škole bez obzira na to što im one ni fizički ni emocionalno ne odgovaraju.

 

*Prilikom uređivanja teksta došlo je do omaške i rečenica "Možda u tome da se predmetni nastavni planovi i programi podijele na obavezne i izborne sadržaje." je zamijenjena rečenicom "Možda u tome da se predmeti podijele na obavezne i izborne." Izvinjavamo se svima koje smo na ovaj način doveli u nedoumicu. Hvala.

Najnovije

Čitanka i istorija u jami

Leševi putuju u Sarajevo

Nenad Veličković

Jedan mogući odgovor učitelja na mafijaško ustrojstvo države

Šta ja to radim?

Nenad Veličković

Anis Krivić, ministar obrazovanja Kantona Sarajevo

Ne smijemo zaboraviti rezultate PISA testa

Rubina Čengić

Anis Krivić, ministar obrazovanja Kantona Sarajevo

O platama prosvjetara odlučivat će struka

Rubina Čengić

Anis Krivić, ministar obrazovanja Kantona Sarajevo

Online nastava odvija se uspješno, iznad očekivanja

Rubina Čengić