Obrazovne politike

Ja bi aj bi

05.03.2013

Da li bi bilo korisno za bh. obrazovanje da preuzme model IB-a?

Za sve škole u Bosni i Hercegovini, bez obzira po kojem od tri nacionalna programa rade, zajednički su predmeti, metode, način ocjenjivanja i očekivani (ali nepostojeći) ishodi. Samo tri, jedna u Banjaluci, jedna u Mostaru i jedna u Sarajevu bitno su različite. U njima nekoliko odjeljenja radi po International Baccalaureate Middle Years Programu i International Baccalaureate Diploma Programu, kraće IBMYP i IBDP.

IBMYP je namijenjen učenicima prva dva razreda gimnazije. Njegova specifičnost je u tome da se prilagođava obrazovnom sistemu države u kojoj se primijenjuje. Đaci koji pohađaju ovaj program dobijaju dvije diplome, te imaju iste predmete koje bi imali i u bh. gimnaziji, a nastava većine predmeta, osim maternjeg jezika odvija se na engleskom. IBMYP teži da naglasi vezu između različitih predmeta koje đaci izučavaju, zatim da razvije kod đaka poštovanje drugih i uvažavanje različitosti i sličnosti. Još jedna specifičnost ovog programa jeste da se đaci moraju baviti društveno korisnim radom.

S druge strane IBDP je program namijenjen đacima dva završna razreda gimnazije. Njegov cilj je da ih pripremi za nastavak uspješnog školovanja i života u skladu sa sveprisutnijom i naglašenijom globalizacijom. Đaci sami biraju predmete koje žele da pohađaju iz različitih grupa predmeta, s tim da su maternji jezik, engleski i matematiku obavezni predmeti, koje sve moraju pohađati. U programu se šest predmeta ocjenjuje, obavezno je napisati tzv. "extended essay", nešto poput maturskog. Na kraju druge godine svi rade završne ispite koji se šalju licenciranim nepoznatim ispitivačima da ih pregledaju, čime se garantuje objektivnost. Osim toga, imaju probne ispite na kojima dobijaju predložene ocjene, što znači da moraju biti sami motivirani za učenje. Također imaju tzv. CAS (kreativnost, sport, društveno koristan rad) izvannastavnu aktivnost, koja se ne ocjenjuje ali podstiče razvijanje određenih vještina, bavljenje sportom, te svijest o potrebama drugih i okoline kroz društveno koristan rad.

Domaće školstvo je u ovom trenutku daleko od toga da preuzme model IBDP-a u potpunosti. Ali to ne znači da ne može preuzeti neke od obrazovnih praksi ili ideja koje bi mogle poslužiti za reformu ili mijenjanje bh. obrazovanja. "Školegijum" je odlučio ovu tvrdnju provjeriti na licu mjesta.

Tomo Maltar, IBDP koordinator u Drugoj gimnaziji Sarajevo (koja je 2000. godine prva uvela ovaj program) smatra da bi se tzv. nacionalni programi poboljšali preuzimanjem eksternog ocjenjivanja, fleksibilnijom udžbeničkom politikom, fukusiranjem na razvoj vještina koje će se primijenjivati na bilo kojem polju, uvođenjem društvenog korisnog rada i završnim ispitom umjesto redovnog "ispitivanja za ocjenu". Kriteriji za ocjenjivanje, koje imaju i IBMYP i IBDP u velikoj bi mjeri doprinijeli većoj objektivnosti profesora. Eksterno ocjenjivanje bi se moglo ogledati u vidu državne mature, koju bi polagali svi učenici, a dalo bi potpuni uvid profesoricama o količini znanja, te evenutalno ukazalo na potrebne promjene. Maltar ističe kako u bh. programu nema evolucije, ništa se nije promijenilo već 20 godina. U isto vrijeme se IBDP program mijenja svake četiri godine. Udžbenici za IBMYP i IBDP su noviji, ažurirani, te napravljeni posebno za ove programe, dok su udžbenici koji se koriste za bh. nastavu zastarjeli. I profesorice i đaci koji su završile jedan ili oba od ovih programa ističu kao najveću njihovu vrijednost tu da omogućavaju sticanje i razvoj vještina primijenjivih na bilo kojem polju. Društveno koristan rad pomaže đacima da upoznaju potrebe svoje okoline, te pomaganjem drugima razviju osjećaj pripadnosti zajednici. Velika prednost završnih ispita je pripremanje đaka za fakultet, s obzirom da motivacija za učenje mora doći iznutra.

Sličnog mišljenja je i profesorica Adila Akšamija Salibašić, koja predaje na oba IB programa i na nacionalnom smjeru: „Kao profesorica maternjeg (A) jezika smatram da bi uvođenje mnogih IB praksi bilo itekako korisno za naš obrazovni sistem. IB sistem ocjenjivanja bi i djeci i roditeljima, a i profesoricama olakšao razumijevanje zahtjeva, jasno definisao koji segmenti se u datom zadatku ocjenjuje, a skrenuo bi pažnju s ocjene na usvojeno znanje i vještine. Riječ je o bodovnim deskriptorima na osnovu kojih se formira ocjena. Jedna od pozitivnih praksi je svakako i državna matura po sistemu IB završnih ispita koji se pripremaju i ocjenjuju eksterno. Tu su i obavezni projekti društveno korisnog rada, kreativnosti i drugo. Postoji dosta pozitivnih praksi koje bi se od IBa mogle preuzeti u potpunosti ili uz manje izmjene, a koje bi značajno unaprijedile obrazovni sistem Bosne i Hercegovine.“

Njena kolegica Adisa Marshall dodaje: „Okosnicu IB programa u predmetu koji predajem čini upravo metodika nastave, a nikako količina gradiva. Manje opterećenje nastavnog plana i programa vjerovatno bi pokazalo da jako puno nastavnica nacionalnog programa radi po istom ili sličnom principu. Osnovni cilj je da učenice usvajaju znanja koja će imati trajni karakter i sve je jasno predočeno u publikacijama koje su dostupne svim nastavnicama koji predaju u IB-u. Nastavnica tačno zna šta se od nje traži i šta ona može zahtijevati od učenica. Podstiče se razmjena ideja putem različitih internet stranica i okupljanja nastavnica. Grupe nastavnica koje rade u školama osmišljavaju planove i programe, te pišu udžbenike i priručnike. Od velikog značaja je naučiti učenicu kako da uči.“

Profesorica Amra Sprečaković, koja predaje na nacionalnom smjeru u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji, također je uvjerena da bi s IB-a bilo korisno uvesti na nacionalni smjer neke od metoda provjera znanja, način obrade nastavnih jedinica, te naročito praktičan rad kada su u pitanju prirodne grupe predmeta.

Bivše učenice IBDP-a, a sada studentice na bh. fakultetima vjeruju da su stekle određene vještine koje ne bi na nacionalnom smjeru. Dunja (20): „Znanje engleskog koje sam kako tako razvila tokom 4 godine školovanja smatram veoma korisnim, kao i istraživačke sposobnosti, prezentacija informacija isto, kako verbalna tako i pisana. Defnitivno sam stekla znanja, koja su mi do sad na faksu pomogle.“ Ono što učenicama može pomoći pri studiranju, bez obzira gdje i šta studiraju, jesu upravo istraživačke i prezentacijske sposobnosti koje stiču i razvijaju na ovim programima, kao i veliki broj grupnih radova kroz koje nauče funkcionisati i izvršavati svoje zadatke u radu s drugim osobama. Berina (18): „Učenici nacionalnog programa bi trebali dobivati više projekata kako bi postigli bolji odnos između sebe, a ujedno prakticirati istraživanje u različitim institucijama kako bi bili svjesniji odgovornosti koja ih čeka. Učenici na IB-u nauče raspolagati sa vremenom i nauče raditi sami za sebe na drugačiji način koji se na fakultetima u BiH i traži. Stoga učenici IB-a su za fakultete spremniji nego učenici nacionalnog smijera.“

Prof. Adila Akšamija Salibašić: „Razlog tome je značajna razlika u nastavnim planovima i programima kojima je profesorski rad ograničen, kao i metodologiji rada kojom se uz manji broj učenica u razredu, veći fond časova, manji broj književnih tekstova (ja sam profesorica Bosanskog jezika i književnosti) ali detaljnije obrađenih i sl. omogućava usvajanje u većoj mjeri određenih vještina neophodnih za uspješan nastavak daljeg školovanja i ostvarivanja kvalitetnijeg života.“

Prof. Adisa Marshall: „IB je u velikoj mjeri okrenut demonstracijskim metodama koje povećavaju aktivnost učenica. Zahtjevi IB programa su vrlo jasni i detaljno osmišljeni ali u isto vrijeme daju slobodu nastavnici i ostavljaju dosta prostora za njenu kreativnost kada je u pitanju obrada nastavnog gradiva. Obrada jedne tematske cjeline može da traje više od 45 minuta, a pripreme za čas su češće u vidu "scenarija" nego u klasičnoj formi. Pri tom učenice u toku realizacije jednog takvog "scenarija" razvijaju različite vještine i usvajaju nova znanja koja na kraju budu krunisana ocjenom iz različitih kriterija. Učenice kroz jasno postavljene ciljeve uče ne samo da usvajaju nova znanja, nego i da analiziraju, evaluiraju i interpretiraju različite izvore informacija. Preopterećenost nastavnog programa koji ne dozvoljava velika odstupanja je veliki problem za ovakav pristup radu u nacionalnom programu i ma koliko predmetni nastavnik bio kreativan on nema dovoljno slobode za ovakav način rada.“

Prof. Amra Sprečaković: „Metode provjere znanja su nešto drukčije od one koja se prakticira na nacionalnom smjeru i dobra su priprema učenika za način rada na inozemnim univerzitetima.“

Učenici koji su završili nacionalni smjer u gimnazijama u Sarajevu, mišljenja su da svaki program ima svojih prednosti i mana, ali da najviše pojedinačno od učenika i profesora zavisi na koji način će se usvajati znanje i u kolikoj mjeri. Jasmina (21): „Da, postoje određene vještine koje učenici IB-a steknu tokom školovanja istoimenog programa. A to je: odgovornost i disciplina samih učenika tj. učenici uče sami za sebe, a ne za ocjene kao što je princip nacionalnog programa. Naravno da zavisi od osobe do osobe, te da svaki program ima svoje prednosti i mane. Ono što želim da kažem jeste da IB učenici u trećem razredu srednje škole biraju ciljne predmete tj. predmete koji su usko povezani sa njihovim daljnim školovanjem, dok na nacionalnom programu učenici imaju širi fokus.“ Vladana (23): „Učenici na IB su svakako više potaknuti na samostalniji rad i usvajanje materije, te na nekim predmetima čak i da primjenjuju teoriju u praksi, što je svakako efektivniji način usvajanja znanja. Osim toga imaju i predmete koje nacionalni program ne poznaje ni u okviru vannastavnih aktivnosti. Ipak mislim da neka velika razlika ne postoji. Usvajanje materije i stepen interaktivnosti zavisi od pojedinačnih učenika i profesora. Radi se o nekim različitim tehničkim rješenjima izvođenja nastave koja na kraju proizvode veoma sličan rezultat, a čijim kombiniranjem bi mogli dobiti interaktivnu, korisnu i stimulativnu nastavu više prilagođenu učenicima i njihovim potrebama i željama. Prednosti IB-a su što su razredi manji, te se nastavnici mogu više posvetiti učenicima, potiče se interaktivnost. Prednost je i što se cijeni istraživački rad. Na IB-u zbog specifičnosti programa postoje neki predmet koje učenici mogu pohađati, a koje nacionalni smjer ne uključuje. S te strane smatram da učenici na IB-u mogu steći neka znanja koja ne mogu steći na nacionalnom smjeru. S druge strane, nacionalni smjer nad IB-em ima prednost utoliko što su ocjene važeće tokom cijele godine, pa se učenici stimulišu da uče gradivo koliko toliko konstantno.“

IB program više usmjerava đake da savladaju vještine i steknu znanja koja će moći koristiti u daljnjem školovanju i životu, dok bh. nacionalni program veći akcenat daje na davanje što općenitijeg znanja đacima. Samim izborom predmeta na IBDP-u đacima se dozvoljava da izučavaju manje ali detaljnije i kvalitetnije. Profesorice koje predaju na IB programu smatraju da je samostalan izbor predmeta pozitivna praksa, profesorica koja predaje na nacionalnom smjeru smatra da to ima i prednosti i mane.

Prednosti je, sudeći barem prema odgovorima, ipak više. I to je razlog da obrazovne vlasti ozbiljnije razmotre ideju o uvođenju IB prakse u nacionalni program, ne samo gimnazija, nego svih srednjih škola.    

 

Bojana Vasić