Konkurs

Haris Habibija

Iskustvo online nastave

28.05.2020

Rad pristigao na konkurs za nagradu Šukrija Pandžo 2020.

Onemogućeno je normalno odvijanje nastave u učionicama i prenošenje i razmjenjivanje znanja na nivou uobičajene „normalne“ ljudske interakcije kao takve je stalo. Alternativa je slušanje obazloženja i izlaganja gradiva nastavnika kroz elektronski zvuk i ekran kompjutera koji zamjenjuje simbol obrazovanja školsku tablu.

Sami ste sa sobom u sobi sa kompjuterom i elektronskim impulsima sa tablom i radnom površinom 21. vijeka. U opuštenoj sobnoj, svojoj najintimnoj atmosferi ste u procesu koji je inače javan i tim uvjetuje određene norme ponašanja sa svojim dobrim i lošim stranama. Slike koje vidite i zvuk koji čujete reprodukovani od strane nastavnika su oni isti kao i u školskim klupama učionice i slično je iskustvo. Ono što diktira, oblikuje i daje vrlo važnu dimenziju procesu upijanja informacija, njihove analize, sinteze i moći njihovog rasuđivanja jeste interaktivni dio nastave u kojem učenik postavlja pitanje o onome što je čuo, vidio i o čemu je razmišljao. Bez tog dijela nastavnik nema povratnu informaciju u kojem smjeru da nastavlja izlaganje, da li je metoda koju koristi efikasna, da li je rekao šta je htio i da li je razumljivo uopšte ono što je emitovao u eter.

Interakcija u nastavnom procesu kao ključ razumijevanja na relaciji nastavnik – učenik i nosilac stvaranja znanja, a ne pukog pamćenja informacija je element obrazovnog procesa koji čini kvalitetu nastave. Odsustvo komunikacije za vrijeme nastave je  veliki problem u obrazovnom procesu u Bosni i Hercegovini čiji su uzrok đaci, slušaoci, slučajni sjedioci, grijači klupe, pomni promatrači, radoznali susjedi i razne druge varijante onoga što bi trebalo da je učenik ili student kao i nastavnici bez motiva u svome pozivu. Samim time što se nalazite u prostoriji gdje se odvija nastava ne znači da ste učenik ili student. Ta klasifikacija podrazumijeva aktivan angažman u savladavanju i razumijevanju onoga što se sluša i gleda i rad konkretnih zadataka. Kao što sami pojmovi učenik i student i impliciraju aktivno učešće dakle učenje i studiranje tako i neko ko u toku procesa toga to ne radi nije učenik, nije student nego slučajni promatrač ili šta već koji se zbog svojih godina, želje roditelja, sistemskog uređenja nalazi na tom mjestu u to vrijeme. Ono što je obeshrabrujuća činjenica za bh. društvo je da većina mladih ljudi ne učestvuje u obrazovnom procesu sa motivom da stekne i savlada neko znanje kako bi ga kasnije efektno i efikasno koristili već zbog dobijanja diplome, sticanja određenog statusa ili jer ne znaju šta bi inače sa vremenom koje imaju te se u skladu sa tim i ponašaju i dopuštaju da im informacije kao nošene vjetrom kako ulaze tako i izlaze iz glave ne ostavljajući one pretpostavljene pozitivne posljedice i efekte.

Zašto se mladi tako ponašaju?

Ima naravno i dobar broj onih koji imaju motiv da upiju znanje i koji žele da iskoriste vrijeme provedeno u učionici da bi nešto novo naučili, međutim taj ključni element interakcije ne koriste za vrijeme nastave. U situaciji kada i pomisle da bi ga iskoristili neka blokada se pojavljuje u mozgu. Postoji strah  i stid da se ne postavi neko neprimjereno, nepametno, bezazleno pitanje što će pojedinca eventualno diskreditovati u očima drugih kolega i nastavnika. Upravo to je karakteristika nesigurnih, lijenih i ljudi koji kako nemaju tako nisu ni sigurni u svoje znanje jer ga uglavnom i ako imaju maglovito razumiju.

Taj korak nekome nije jednostavan zbog različitih pozadina svakog pojedinca, međutim vrlo je jednostavan. Samo treba pojedinac da odluči da želi usvojiti znanje i tom odlukom pravi korak.

Prvi, kojem slijedi drugi i već se ostali koraci nižu i imate magčini ples pitanja i odgovora koji gradi koreografiju znanja u svakom mozgu. Bez toga ne može, odnosno može ali to znanje nije primjenjivo i ne možete ga upotrijebiti i razmijeniti sa drugim ljudima ukoliko niste ranije to radili. Koliko su mladi ljudi toga svjesni, da li znaju šta znaju, a šta ne znaju to su stvari za koje su odgovorni i nastavnici i roditelji koji im trebaju na to skrenuti pažnju.

Roditelj i nastavnik koji dijete upućuju na pamćenje informacija, a ne na razumijevanje i sticanje znanja o nečemu ne čine ispravnu stvar, odnosno ne pomažu individui u njenom razvoju, drže je u mjestu ili unazađuju razvoj te individue. Individua ostaje ili postaje nesposobna za aktivno učešće i doprinos zajednici.

Ovaj problem je sveprisutan u normalnim okolnostima odvijanja nastavnog procesa u učionici gdje se nastavnik i učenici slušaju i gledaju tu oči u oči. Šta je  novo donijela online nastava i ne izlaženje osoba mlađih od 18 godina iz kuće? Ono što je najveća značajka novonastale situacije te time  i ove prilagođene online nastave jeste to da je  snažno akcentirala veliki problem bh. obrazovnog procesa u smislu nedovoljne i neadekvatne interakcije između nastavnika i učenika te između učenika o gradivu koje se nastoji savladati. Novo i drugačije skoro ništa se nije pojavilo.

Kako me drugi ne vide, ne vide moje ponašanje, moje rekacije, mimiku i gestikulacije to znači da se više ne moram pretvarati da imam motiv i da želim usvojiti to znanje koje se izlaže u tom momentu. Takva vrsta razmišljanja i ponašanja u direktnoj je sprezi sa prekomjernim i besmislenim korištenjem pametnih telefona i sličnih naprava. To su maske današnjih mladih iza kojih skrivaju svoj strah, stid od novog, drugačijeg  i tu bježe kada se osjećaju nesigurno, tijesno i u to zaodijevaju svoju lijenost i nemar. Slična odsustva motiva se javljaju i kod nastavnika i jasno se primjećuje razlika u predavanju onih koji žele da učenici usvoje znanje i onih koji to rade jer moraju i jer na taj način zarađuju novac. Ova online nastava je i to akcentirala gdje nastavnici za vrijeme procesa čitaju samo slajdove svojih prezentacija i puko izbacuju iz glave neke informacije koje ništa ne znače, bez želje da to znanje ostane u glavi učenika. Važno je ove stvari prepoznati i reagovati na njih.

Sve te osobine su najnormalnija stvar za mlade i  još uvijek nerazvijene pojednice i one se preoblikuju u znanje, trud, vještine, slobodu , razmišljanje  samo tako što se čovjek usudi da neštu uradi, da razmisli da skine sa sebe tu komfornu i prividno udobnu ljušturu šutnje, povlačenja i pasivnosti. Obrazovan čovjek, savjestan i zdrav duh mora da djeluje da bi takvim ostao i razvijao se. Upravo taj stid i strah kod mladih ljudi od svega novog pa tako i znanja je veliki problem bh. obrazovanja i društva.

Ukoliko se pravovremeno ne djeluje na svijest o tom problemu  kako samih tih mladih pojedinaca tako  i nastavnika i  roditelja bh.društvu prijeti nova generacija nesposobnih, poslušnih i indoletnih ljudi koji neće biti u stanju promijeniti trenutnu situaciju nego će šta više postati saveznici održavanju ovakvog stanja gdje nemar, nerad, neodgovornost, kriminal, korupcija, nepotizam i sila upravljaju životima i tvore najniže sisteme vrijednosti koji nisu po mjeri zdravog i normalnog duha i ličnosti. Stoga smo u opasnosti da ostanemo na dnu evropskih i svjetskih ljestvica na ekonomskom, obrazovnom, kulturnom, sportskom planu i svim drugim mjerilima vrijednosti i snage jednog društva, jedne države.

Online nastava je donijela i neke pozitivne stvari gdje vidimo da se i iz udubnosti vlastitoga doma može pratiti nastavni proces i time izbjeći eventualne loše posljedice u vrijeme kada je sveopćii cilj da se spriječi širenje virusa, da se zaštiti zdravlje ljudi te da je i tako moguće usvajati znanje kada je to potrebno. Neki su se snašli odlično, neki manje ali uglavnom u skladu sa dostupnim tehnologijama i informatičkom pismenošću nacije odgovor na novonastalu situaciju je poprilično dobar i uspješan. Međutim online nastava je upravo ukazala na osvnovne probleme unutar obrazovanja  u ovom vremenu ekonomsko - privredne i socijalne blokade gdje smo vidjeli šta to znači za samu finansijsku egzistenciju. Samo adekvatnom reakcijom na pomenute probleme i efikasnom promjenom na mikro planu  možemo postati društvo sposobno za napredak. Najviše možemo doprinijeti mijenjajući sebe i svoje navike. Bolji ja za bolje društvo. Sretno nam!

Najnovije

Annur Mešić

Ne postoji nevještačka inteligencija

Lamija Muratspahić

Umjetnik

Hamza Čustović

Budućnost obrazovnog sistema

Mario Šantić

Budućnost umjetne inteligencije - očuvajmo ljudskost

Rene Deka

Hakslijeva noćna mora