Školegijum intervju, Damir Marjanović

U škole idemo po znanje, a ne po papir

19.03.2013

Činjenica je da su pojedini udžbenici koji se sada mogu pronaći na tržištu, u najmanju ruku pedagoški nedorečeni, da ne bih upotrijebio neku grublju riječ. Vjerujem da se u konceptu same pripreme, ali i recenzije te odabira udžbenika moraju napraviti značajne promjene, rekao Marjanović

U razgovoru za Školegijum, Damir Marjanović, ministar za obrazovanje, nauku i mlade u Kantonu Sarajevu, otkriva šta će biti prioriteti u njegovom mandatu, šta su poteškoće sa kojima se susreće i kako odgovara na njih. Daje svoj stav u odnosu na trenutačnu udžbeničku politiku i objašnjava čemu treba da vodi obrazovni proces...

Školegijum: Kako objašnjavate reakciju SDP-a na Vašu izjavu da “klincima treba vratiti osmijeh na lice”?

Marjanović: Mislim da ovo pitanje ipak trebate uputiti ljudima koji su tako reagovali, bez obzira na njihovu partijsku pripadnost. Osobno, i dalje ostajem pri tome u potpunosti jer mislim da škola treba da bude mjesto gdje se ide s osmijehom, ali i gdje se osmijeh stavlja na dječija lica. Vezano za termin “klinci”, ako ga proglase politički nekorektnim, samo mogu da se izvinim klincezama i klincima što ih tako neću moći javno zvati dok sam ministar. Srećom, biće mi dozvoljeno da ja budem klinac moga oca, ali i da svoga sina isto tako zovem. Jer, možda konačno i jeste vrijeme za neke nove klince, kako to pjesnik još davno reče.

Školegijum: Šta ćete preduzeti u vezi s udžbeničkom politikom?

Marjanović: Trenutna udžbenička politika je, po meni, jedan malo nedorečen koncept. Naime, prema postojećoj praksi, ona se kreira na federalnom nivou, a sprovodi se na kantonalnom nivou. Nažalost, pojedini kantoni zvanično i ne sudjeluju u radu koordinacije ministara, iz političkih razloga koji nemaju veze s obrazovanjem, tako da to, po meni, dodatno komplicira trenutnu situaciju. Činjenica je da su pojedini udžbenici koji se sada mogu pronaći na tržištu, u najmanju ruku, pedagoški nedorečeni, da ne bih upotrijebio neku grublju riječ. Vjerujem da se u konceptu same pripreme, ali i recenzije te odabira udžbenika moraju napraviti značajne promjene. O svemu ovome planiramo održati jedan detaljan razgovor sa kolegama iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, sa kojima imamo odličnu suradnju na svim poljima, ali i sa drugim kantonalnim ministrima. Da budem iskren, bio bih najsretniji da su obrazovanje, znanost i briga za mlade, a samim tim i udžbenička politika, nešto o čemu se odlučuje na državnom nivou, jer sumnjam da se želje i težnje roditelja, učenika i prosvjetnih radnika razlikuju u Doboju, Tuzli, Mostaru, Sarajevu, Livnu ili Banjaluci. No, u cilju praktičnosti, treba otvoreno razgovarati o svim modelima i naći najbolje moguće rješenje, koje će i stručno i finansijski biti najprihvatljivije.

Školegijum: Šta planirate s PPZ-om; koje primjedbe imate na njegovu dosadašnju funkciju i rad?

Marjanović: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u ovom momentu ima nefunkcionalnu i prevaziđenu strukturu. Na papiru bi trebalo da ima preko 90 zaposlenih, uključujući i PPZ. No, stvarni broj zaposlenih je upola manji. Objektivno, restruktuiranje je neophodno. Prema sistematizaciji planiramo da reduciramo ukupni broj na nekih 75-80 uposlenika, ali i da napravimo restruktuiranje postojećih sektora. To podrazumijeva i modernizaciju PPZ-a koji, pored vrijednih i stručnih ljudi koji su u njemu zaposleni i maksimalno ozbiljno rade svoj posao, u trenutnoj organizaciji teško može odgovoriti izazovima i promjenama tako neophodnim u našem obrazovnom sistemu. Također, zamislite koliko ministarstvo koje u svom imenu ima i “znanost” i “mladi” a nema sektore koji bi bili nadležni i za jedno i za drugo može odgovoriti na potrebe ove bitne kategorije društva. Stoga, vrijeme je za promjene!

Školegijum: Pod uslovom da ostanete ministar do kraja mandata, šta su Vam prioriteti, šta mislite da možete završiti?

Marjanović: Više puta sam naglasio da je osnovni prioritet promijeniti percepciju obrazovanja i znanosti u našim glavama. To znači – promovirati koncept i ideju unutar bh. društva da se u školu ne ide zbog diplome i papira, nego zbog znanja. To se može uraditi nizom aktivnosti poput potpore najboljim studentima (nositeljima Zlatnih znački) i njihovim zapošljavanjem na fakultetima ili besplatnim doktoratima, stvaranjem “inkubatora znanja” među učenicima srednjih i osnovnih škola u vidu jasnog koncepta za talentovane učenike, promjene planova i programa za osnovnu školu, ciljanog pomaganja znanstvenim institucijama koje žele aplicirati na evropske fondove, pojednostavljivanjem i optimiziranjem upisne procedure u srednje škole (uvođenje eksterne mature) i na fakultet, preispitivanjem postojećih univerzitetskih programa i analizom profila studenata koji izlaze sa naših univerziteta u smislu potrebe za istima na tržištu rada… Kada pročitate sve ovo i analizirate šta smo uradili u proteklih par mjeseci, vidjet ćete i konkretne poteze koji nas vode ka zacrtanom cilju! Ono čega sam duboko svjestan jeste da je obrazovanje trom i inertan sistem u kojem stvarne rezultate nekih promjena možete vidjeti tek nakon par godina, pa i duže. Ali, to nije izgovor da stvari koje smo detektovali kao one koje treba mijenjati uistinu ne počnemo i da mijenjamo! Svaki, pa i najduži put počinje prvim korakom i mi ga upravo, u pojedinim segmentima, i pravimo.

Školegijum: Kako je moguće reformirati obrazovanje bez novca u budžetu?

Marjanović: Dobro ste primijetili. Trenutno ekonomsko okruženje je sve samo ne povoljno za velike reforme. Ipak, vjerujem da se mnogo stvari može uraditi i “bez novca” ili pak sa potporom izvan budžetskih okvira. Raduje me da svakoga dana susrećem veliki broj ljudi, eksperata u svojoj oblasti koji su spremni uhvatiti se ukoštac sa svim izazovima i to bez ikakve materijalne nadoknade, čisto iz želje da učestvuju u tako željenim promjenama i unapređenju obrazovnog sistema u kantonu, ali i BiH. Stoga sam siguran da značajan dio reformi koje planiramo mogu da se sprovedu i u ovako teškim uvjetima.

Školegijum: Planirate li edukaciju nastavnika uozbiljiti, odnosno napraviti pomak u odnosu na ovo što imamo?

Marjanović: Edukacija nastavnika mora biti kontinuiran proces koji treba da bude iniciran iz dva osnovna pravca: institucija koje teže da unaprijede obrazovanje i samih nastavnika koji žele da napreduju u svojoj karijeri. Stoga bi, zajedno sa nastavnicima, trebalo raditi na razvijanju najefikasnijeg modela koji se neće samo svoditi na povremene seminare i pisane preporuke, te sistem ocjenjivanja od neposrednih nadređenih, koji se sve više pokazuje kao izuzetno subjektivan i neefikasan. Iskreno, ovo je jedno od zahtjevnijih otvorenih pitanja koje se možda može rješavati kroz modernizaciju komunikacije (npr. putem učestalih webinara, interaktivnih web sajtova), ili možda razvijanjem modela nagrađivanja najboljih, ili, pak, nekim drugim pristupom. Iskreno, bio bih prezadovoljan kada bi u ovom “polumandatu” pokrenuo ozbiljnije aktivnosti koje bi za početak dale detaljan i cjelovit prikaz stvarnoga stanja u ovoj oblasti. Nakon toga bi se stekli i uvjeti za kreiranje jasne strategije razvoja unapređivanja nastave kroz kontinuiranu edukaciju nastavnika.

Školegijum: Da li je bilo bolje eksternu maturu odložiti za narednu godinu?

Marjanović: Eksterna matura je zakonska obaveza koja je usko vezana za postojeći sistem devetogodišnjeg osnovnog školovanja. Ako bi kod prve generacije osnovaca koji završavaju po ovome modelu izbjegavali finalni test samoga sistema koji se javlja u vidu eksterne mature, onda bi ispustili osnovno oruđe za realnu valorizaciju onoga što se uistinu postiglo sa uvođenjem ovog modela osnovne škole. Eksterna matura je metod kojim se želi ujednačiti sistem vrednovanja stečenoga znanja u osnovnim školama kako u cilju jednostavnijeg i manje stresnog upisivanja učenika u srednje škole, tako i u cilju “snimanja” stanja u postojećim planovima i programima te realizaciji same nastave. Stoga smo mišljenja da eksterna matura treba da se sprovede upravo ove godine, te da će se, na osnovu njenih rezultata, u narednim godinama moći jasno determinirati pravci promjena, ali i zaključiti da li je eksterna matura ono što se uklapa u postojeće stanje na terenu ili ne, te na koji način se treba eventualno optimizirati u budućnosti. Naravno, bitno je napomenuti da su sve pripreme za mature napravljene tako da učenici, roditelji ali i nastavnici dodatno ne budu opterećeni. Sva pitanja su zasnovana na onome što su već učili u završnim razredima osnovne škole i to nije “nikakvo novo gradivo” koje se dodatno mora savladati. Stoga, idemo je i realizirati.

Školegijum: Kako ocjenjujete rad Koordinacije ministara?

Marjanović: Mislim da još nisam dovoljno kompetentan da donosim neki konačni, pa čak i ozbiljniji sud jer sam sudjelovao tek na jednom sastanku koordinacije. Na tom sastanku sam imao priliku vidjeti da postoji velika želja i volja kolege Mašića, ali i ostalih kantonalnih kolega da se radi efikasno i brzo po svim otvorenim pitanjima. Ipak, više puta do sada sam naglašavao da je “parčanje” obrazovanja i nauke na entitetske i kantonalne nivoe, po mom mišljenju, najveći "nonsens" postojećeg stanja i da je to najveća prepreka ka ozbiljnijim reformama u obrazovanju i napretku u znanosti. Državno ministarstvo, posebno u oblasti visokog obrazovanja i nauke, jednostavno se nameće kao “nasušna” potreba!

Razgovarao: Osman Zukić

Foto: FB profil ministra Marjanovića

Školegijum redakcija