Nastavnička pitanja

Izazovi nastavničke profesije

Nije lako zapamtiti sva nova imena u razredu, ali i za to postoji način

Amna Dervišagić

21.07.2020

Ako ništa ne učinimo za dvadeset sekundi, ime će nestati iz trajne memorije. Što više veza i značenja damo imenu, brže ćemo ga zapamtiti.

Ilustracija: Monkey Business Images / Shutterstock.com

Ne zaboravite da je ime neke osobe najslađi i najvažniji zvuk na bilo kojem jeziku.
— Dale Carnegie

 

Mnogo godina sam provela u učionici i dugo sam smišljala strategiju kako da zapamtim imena svih đaka. Zapravo, uspijem ih zapamtiti tek u četvrtom razredu (gimnazije), a neke ni tada, i ne znam da li bih se trebala diviti nekim kolegicama koje ne samo da znaju imena učenica i učenika, nego i oba roditelja, djeda i nane, tetaka i druge rodbine.

Ponekad moj problem vodi do smiješnih neugodnosti, poput pokušaja da prozovem učenicu/učenika na način da ih opišem: Evo ova djevojka/momak u plavoj majici, pa ih troje sa plavom majicom štrecnem.

Zapadna kultura ima rješenje za moj problem – svi imaju bedževe sa imenima. To bih mogla primijeniti da nisam kratkovidna, zbog čega imena na bedžu ne bih uspjela vidjeti.

Znam da ljudi vole kada ih oslovljavamo imenom, iako imena sama po sebi ne mogu reći ništa o svom nosiocu: ni o profesiji, ni o navikama, ni o nacionalnosti ili socijalnom porijeklu... Barem meni ne govore. Znam da mnogo ljudi ima različit odnos prema imenu osobe koja im nešto znači: zauvijek se sjećam svog prvog šefa (Ekrem) ili svoje prve simpatije (Tiho), ali ime čistačice stubišta brzo zaboravim.

Pretražujući različitu literaturu shvatila sam da nisam jedina koja ima ovaj problem. Knjiga koja mi je mnogo pomogla je Unlimited Memory: How to Use Advanced Learning Strategies to Learn Faster, Remember More and be More Productive (Memorija bez granica: Kako koristiti napredne strategije da učite brže, pamtite više i budete produktivniji) Kevina Horsleya, koji više od 25 godina analizira um i pamćenje i njegovu sposobnost, a jedan je od svega nekoliko ljudi na svijetu koji su dobili titulu International Grandmaster of Memory (svjetski majstor memorije).

U ovoj knjizi Horsley tvrdi da smo svi sjajni u pamćenju imena ako smo dovoljno motivisani (zapamti moje ime, dobit ćeš hiljadu maraka) i ako dovoljno vježbamo, pa evo nekoliko važnih strategija:

  1. Koncentracija

Kad sretnete nekoga istog imena kao vaše – sjećate li se tog imena? Naravno, jer vas ono zanima. Kada se upoznajemo s ljudima, oni obično izgovaraju svoje ime brzo. Upotrijebite slonove uši i stvarno čujte ime, povežite ga s nečim što vam je važno. Ako ste ga dobro čuli, ponovite ga. Ako niste, zamolite osobu da ponovi. Naučite slušati ljude iz njihovih perspektiva. Ne samo da ćete poboljšati memoriju, već i vašu socijalnu inteligenciju. Evo primjene ove strategije: na času upoznavanja sa učenicima/učenicama čula sam naprimjer ime Ajša. Sigurno postoji nešto na svijetu što mi može biti važno kako bih ga zapamtila. Ajša je bila moja nastavnica hemije. Ajša je naziv jedne pjesme. Ajša u razredu sjedi do zida u drugoj klupi.

Ili, jednostavno, zadam đacima da pronađu značenje svog imena ili neke slavne istoimene osobe.

  1. Kreiraj i poveži!

Morate stvoriti sliku za ime u svom umu da biste je kasnije mogli ponovo dozvati. Koliko puta smo sami sebi rekli: Znam lice, ali ne mogu se sjetiti imena! Sjećamo se lica jer ostaju kao slike u našem umu, dok se imena obično ne lijepe jer pokušavamo da ih zapamtimo slušnom memorijom ili malim unutarnjim glasom. Nema smisla pokušavati staviti zvuk u viziju – neće se lijepiti. Osim toga, slušna sjećanja nikad nisu tako čvrsta kao vizualna. Dakle, moramo napraviti sliku od imena u trenucima kada ga čujemo. Imamo samo dvadeset sekundi za to. Ako ništa ne učinimo za dvadeset sekundi, ime će nestati iz trajne memorije. Što više veza i značenja mu damo, brže ćemo ga zapamtiti.

Moje prezime je Dervišagić, pa me kolega, kada sam se predstavila, u šali pitao jesam li iz roda derviša koji se nikad ne žene i udaju, a ja sam se dosjetila poslovice: Nit se sokoli žene, nit se vile udaju, i na taj način ga ućutkala! Ako ništa – dobro je zapamtio moje prezime. Ili drugi primjer: učenik u razredu izgovori svoje ime: Haris, a ja uz to prilijepim: Ha + ris ili ljut ko ris i kraj priče.

  1. Upoređujte i povezujte

Jačajte memoriju zamišljajući osobu s dvije glave – te osobe i neke koju već poznajete s istim imenom. Ova metoda vam treba samo nekoliko sekundi kako biste lakše pamtili. Pronađite sistem koji najbolje radi za vas.

Naprimjer, učenik kaže svoje ime: Fikret, i naravno da ćemo ga zapamtiti samo pridružujući zdjelicu malina na sto ispred njega. Razumijete?

  1. Lice

Svako lice je unikatno. Metoda se sastoji od toga da na svakom licu pronađete neku sitnicu koja bi mogla biti veza ka trajnoj memoriji. Naravno da osobi nećemo otkriti način na koji smo zapamtili njeno ime, pogotovo ako bi je to uvrijedilo. Evo primjera: u razredu sam imala sestre bliznakinje koje uopće nisu bile slične, ali nikako nisam mogla zapamtiti koja od njih je Lajla, a koja Dajla. Srećom, Dajla je imala crnu kosu, pa sam je zapamtila kao Dark, a Lajla svjetliju, pa sam je zapamtila kao Light.

Ali, ostaje pitanje zašto ne pamtimo imena? Vraćam film sa časa upoznavanja i doista se dobro sjećam kako su djeca izgovarala svoja imena, ali svega čega sam se mogla sjećati iz naše interakcije bila sam ja! Toliko sam se trudila reći nešto impresivno i duhovito ili pametno da sam u potpunosti propustila ono što su oni govorili. Željela sam da oni zapamte moje ime više nego što sam pokušavala saznati njihovo, zaboravljajući pritom da đaci znaju naša imena prije nego uđemo u razred. Željela sam dijeliti svoje znanje. Htjela sam priliku da ispričam priču o svom imenu, koje znači sigurna i pouzdana, više nego što sam željela da čujem značenje njihovog imena. Nisam se mogla sjetiti njihovih imena jer sam se previše usredotočila na to kakav ću utisak ostaviti u njihovim očima!

Naravno, osim ovih, postoje i drugi objektivni razlozi za zaboravljanje imena: manjak sna, pretrpan um, depresija, anksioznost, problemi sa štitnjačom, demencija... No, ima li to zaista veze s mozgom?

Prema britanskom antropologu Robinu Dunbaru, koji je proučavao primate, postoji izravna veza između veličine moždane kore primata i broja primata koji žive u čoporu. Uveo je magični broj 150 – on označava kvantitativnu ograničenost trajnih društvenih veza koje jedna osoba može održavati. Održavanje takvih veza zahtijeva poznavanje raznih osobina pojedinca, njegovog karaktera, kao i socijalnog statusa. To znači da otprilike 150 ljudi ili imena može živjeti istovremeno u našoj glavi.

Pokušajte uraditi malu vježbu.

Koliko članova rodbine, kontakata iz imenika, prijatelja s društvenih mreža s kojima kontaktirate, kolega iz razreda/zbornice, klijenata, susjeda možete imenovati bez problema?

Meni je uspjelo 130. Premašite li 150, mreža vjerovatno neće dugo trajati ili se ne može dobro povezati. Jedna od implikacija u doba urbanizacije može biti ta da, kako bi izbjegli otuđenost ili napetost, stanovnici gradova trebaju kvazisela u svojim gradovima.

I na kraju jedna zanimljivost.

Nakon što sam pročitala objašnjenje psihoterapeutkinje s Beverly Hillsa, doktorice Fran Walfish, da momentalno zaboravljanje imena nekih osoba ima veze sa našim superegom i nesvjesnim umom, koji nam pomaže da zaboravimo imena ljudi koje je mozak smatrao neprijateljima iz bilo kojeg razloga, počela sam se više truditi da pamtim imena svojih đaka, a imena nekih ljudi bih tako željela izbrisati, ali nemam toliko veliku gumicu, odnosno superego.

Nikada ne zaboravite ono što vrijedi zapamtiti, niti se ikad sjetite onoga što je najbolje zaboraviti (irski blagoslov).

Najnovije

U Bosni i Hercegovini ne postoje kriteriji za izbor udžbenika

Analiza treba dati odgovore, a ne praksa

Edina Međić

Udžbenička politika za novu školsku godinu

Ivica Vanja Rorić: Više gube djeca nego izdavači koji ostaju bez posla

Rubina Čengić

Sjajni rezultati gimnazijalki iz Bosanske Krupe na takmičenju Owlypia

Mogle bi ići u drugi krug, ali...

Amna Dervišagić

Zapisi iz učionice

(Ne)spremnost nastavnika

Mirza Ahmetović

Profesionalni život jedne prosvjetarke

Sve što se ne vidi

Maksuda Muratović