Srajevska građevina je na evropskom nivou

Rezultati su mjera kvaliteta

17.06.2013

Samir Dolarević, vanredni profesor na oblastima Mehanika i teorija konstrukcija i Geomehanika, prodekan za nastavu na Građevinskom fakultetu u Sarajevu i naučni saradnik na Institutu za materijale i konstrukcije istog fakulteta, kao projektant, revident ili nadzor odgovoran za sigurnost konstrukcija nekoliko velikih objekata u Sarajevu (Alta, BBI, Poslovni centar Marijindvor, naselja Šip, Velešići, Bačići), projektant preko stotinu objekata, autor ili koautor naučnih publikacija i univerzitetskih udžbenika, za Školegijum govori o kvalitetu visokog obrazovanja.

Školegijum: Koliko je nastava savremena, koliko diplomirani inžinjeri, studenti građevine mogu lako i brzo da se uključe u poslove vani?

Dolarević: Uvođenje Bolonjskog procesa smo iskoristili za inoviranje nastavnih planova i programa. Koliko je nastava savremena zavisi od nastavnika, ali se može reći da studenti na našem fakultetu imaju priliku osposobiti se i za kvalitetan stručni rad i za kvalitetan istraživački rad. To potvrđuju rezultati studenata koji upišu master ili doktorske studije na drugim fakultetima u regionu ili u Evropi, gdje su u pravilu među najboljim studentima. Neki dan je došao moj jaran sa kojim sam studirao i koji je sad u Kanadi. Kada je radio nostrifikaciju diplome, stručni dio (na osnovu plana i programa) su mu ocijenili sa 92 boda, a za zvanje diplomiranog inžinjera bilo je dovoljno 45. Doduše, morao je polagati neke ispite iz opšteg znanja. Svježiji primjer su dva studenta koja su ovdje završili 1. ciklus i upisali master studij u Češkoj. Iako nisu znali češki jezik, završili su studij prvi u generaciji sa najboljim ocjenama. Između ostalog, studenti na našem fakultetu imaju priliku naučiti kako se pravi softver za proračun konstrukcija, ukoliko su zainteresirani.

Školegijum: Ko ocjenjuje kvalitet fakulteta? Je li prošao sistem evaluacije, je li dobio certifikat.

Dolarević: O certificiranjima koja su sada moderna (ISO, univerziteti itd.) imam negativan stav. U suštini se sva ta certificiranja svode na to da neko uzima novac za papire koji ništa ne znače. Dokaz:

Evo prvih pitanja za internu evaluaciju fakulteta:

1. Da li na vašoj instituciji postoji dokumentovana izjava o viziji?

2. Da li na vašoj instituciji postoji dokumentovana izjava o misiji?

3. Da li vaša institucija ima dokumentovane izjave o ciljevima vezanim za

a) studente b) nastavno osoblje ... g) širu društvenu zajednicu

4. Da li na vašoj instituciji postoji dokumentovana strategija/e za realizaciju ciljeva?

Kakve ovo veze ima i sa čim?

Naime, kvalitet bilo kojeg procesa se može utvrditi jedino na osnovu kvaliteta rezultata tog procesa. Mislim da se kvalitet studija treba evaluirati kroz stečeno znanje dobrih studenata, jer je to vrijednost od koje društvo može imati koristi. U skladu s tim naš "sistem evaluacije" se bazira na razgovorima sa diplomiranim studentima koji su bili uspješni kao studenti ili su uspješni u nastavku svoje karijere (u pravilu se to dvoje poklapa). Svi studenti prolaze stručnu praksu u građevinskim firmama, gdje ostvaruju prve poslovne kontakte i gdje mogu sami zaključiti koja su im znanja potrebna za uspješan rad.

Školegijum: Jeste li radili anketu među studentima o radu profesora? Kakvi su rezultati, kako vas studenti ocjenjuju?

Dolarević: Jesmo, doduše poodavno. Gotovo svi su imali prosječne ocjene između 4 i 5. Pouzdano znam da je bilo troje-četvero nastavnika koji nisu zasluživali niti 2. Valjda se studenti boje da se ovi ne naljute i zavrnu im težak rok. Inače, pitanje je koliko student koji nije niti čuo sve što treba da čuje iz nekog predmeta kompetentan da ocijeni nastavnika. Ja sam bio prilično dobar student i sjećam se da sam promijenio mišljenje o nekim nastavnicima tek kada sam bio u stanju shvatiti šta su mi trebali reći, a nisu i kada sam shvatio zašto su pojedini nastavnici insistirali na nekim stvarima koje su meni kao studentu izgledale kao maltretiranje.

Školegijum: Koja je pozicija Građevine unutar Univerziteta? Jesi li njome zadovoljan?

Dolarević: Građevina pripada grupaciji tehničkih fakulteta sa kojima imamo dobru saradnju. Mislim da Univerzitet još uvijek nema jako bitnog uticaja na rad fakulteta, jer su fakulteti prilično autonomni. Naprimjer, mi smo Bolonjski proces uveli godinu dana poslije svih ostalih fakulteta Univerziteta, jer smo u tom trenutku smatrali da nismo stvorili ni minimalne uslove za takvu reformu, a treći ciklus studija smo organizovali godinu dana prije svih ostalih.

Ono čime nismo zadovoljni je odnos Vlade Kantona Sarajevo, odnosno ministarstva za obrazovanje prema Građevinskom fakultetu. Prvenstveno se to odnosi na sredstva koja dobivamo i koja su po svakom kriteriju bitno manja od sredstava koja dobivaju ostali fakulteti. Građevinski fakultet ima ukupno pet samofinansirajućih studenata, tako da većinu dodatnih sredstava za funkcioniranje nastave obezbjeđujemo stručnim radom u području građevine.

Pri tome, fakultet obezbjeđuje sva potrebna sredstva za školovanje asistenata, što je, vjerovatno, jedinstven primjer na Sarajevskom univerzitetu, obezbijeđen je stalni prihod studentskoj organizaciji i sl. Prošle godine je na Građevinskom fakultetu organizovana konferencija pod pokroviteljstvom Svjetske asocijacije za numeričku mehaniku i Svjetske asocijacije za konstrukcije na kojoj je učestvovalo niz vodećih naučnika iz ovih oblasti. I pored naših nastojanja, ova konferencija nije imala nikakvu niti finansijsku niti medijsku podršku. Jednostavno to nikog iz "struktura" nije interesovalo, a međunarodni značaj ove konferencije ilustruje podatak da su najuspješniji radovi objavljeni u specijalnom izdanju vrhunskog svjetskog časopisa iz ove oblasti "Engineering structures".  

Školegijum: Hoće li Građevini biti bolje u integrisanom univerzitetu? (Šta misliš o toj integraciji?)

Dolarević: Integrisani univerzitet? Ovo je teško pitanje jer mi se čini da pojam nije definisan. Ono što se meni svidjelo kada sam u Štutgartu vidio kako funkcioniše integrisani (tehnički) univerzitet je to što na univerzitetu postoji po jedna katedra za svaku oblast, koja drži predmete iz te oblasti svima kojima to treba. Time se može postići racionalizacija i kvalitet. Ako se pod tim smatra ono što je napisano u zakonu: jedno pravno lice sa dvadeset i kusur podorganizacionih jedinica - fakulteta u kojima se manje-više neće ništa promijeniti (doduše, predviđeno je da se nastava iz nekih predmeta može izvoditi i na drugim fakultetima, što je uvijek bilo moguće), onda je to: a) bespotrebna egzibicija, b) nemoguća misija. Ad a) ne kontam zašto bi kvalitet nastave bio bolji ako platu primamo preko univerziteta (mogu se kladiti da će to biti jedina promjena do naše penzije). Ad b) na našem fakultetu, naprimjer, postoji pet instituta, koji se bave, između ostalog, i stručnim radom. Pošto nemaju status pravnog lica, dekan potpisuje sve ugovore kao odgovorno lice i glava ga boli od toga. Prema usvojenom statutu, Univerzitet bi bio pravno lice koje bi se bavilo visokostručnim radom u najširem mogućem polju djelovanja - od projektovanja mostova i zgrada, preko cijepljenja krava do organizovanja koncerata. Nisam kompetentan da pričam o pravnim, administrativnim i finansijskim problemima tog pravnog lica, ali mi se čini da niko baš i nema potpuno jasnu ideju kako bi to funkcionisalo.

Školegijum: Jesi li čitao izmjene zakona o visokom obrazovanju? Ako jesi, jesi li njima zadovoljan?

Dolarević: Zasad sam pročitao dio koji se tiče nastave i ispita i nisam zadovoljan. Sad je zakonom propisano da se završni ispiti moraju polagati u sedmici nakon završetka nastave, a popravni se mora završiti u naredne dvije. I sad student treba u sedam dana da položi najmanje 5-6 ispita. Nikome ko je bilo kakvu školu završio polažući ispite ne treba objašnjavati šta to znači. Predstavnici studenata nisu reagovali na ovo, na Senatu su raspravljali o broju studenata u nastavničkim vijećima i sl. I pazi matematike:

"završni ispit se, u strukturi ukupnog broja bodova, može vrednovati sa najviše 50% bodova"

"ako student za predviđene aktivnosti i provjere znanja tokom semestra osvoji broj bodova koji zadovoljava kriterije za prolaznu ocjenu nije obavezan izaći na završni ispit" "za prolaznu ocjenu treba 55% bodova"    

Zašto zakonom propisivati kada i kako održati ispit, kako ocijeniti rad, kada početi nastavu i slične tehničke detalje? To je potrebno jedino ako misliš da profesori nisu sposobni to uraditi sami ili ako misliš da zakonom trebaš zaštititi studente od profesora. Ili je ideja ostaviti studentima što manje vremena da razmišljaju i suštinski shvate ono što studiraju? Na taj način stvaraš fah majstore do nivoa doktora nauka, koji su puno korisniji od ljudi koji mogu razmišljati svojom glavom i koji su svakom sistemu i oduvijek stvarali probleme. Sad, da li to tako mora biti obzirom na to kako se društvo i tehnologija razvija, posebna je priča.

Školegijum: Koje vrijednosti misliš da našem visokom obrazovanju nedostaju?  

Dolarević: Nedostaje dobrih profesora i dobrih studenata, ostalo je uredu. Sarajevski univerzitet je po rang listama ispod 1500. mjesta, a ostali bh. univerziteti ispod 4000 (neki su certificirani). Naprimjer, svi znamo da je tenis u BiH prilično slab, a naši igrači se nalaze između 200. i 300. mjesta na svjetskoj rang listi. Tako se može procijeniti objektivna mjera kompetentnosti naših profesora, koji su, uglavnom, poznati samo na svojim fakultetima, odnosno u domaćoj javnosti, ako učestvuju u političkim emisijama. Na našem fakultetu, koristeći naše ljude koji rade u inostranstvu, trudimo se stvoriti uslove da naši asistenti svoje doktorske disertacije rade u saradnji sa evropskim univerzitetima. Trenutno tri asistenta na odsjeku za konstrukcije rade disertacije u saradnji sa kolegama iz Njemačke i Francuske. Mislim da se na taj način stvaraju uslovi da se dobiju kompetentni profesori.   

S druge strane, studenti se, uglavnom, angažiraju na dobivanju dodatnih rokova. Kao prodekan, za dvije i po godine nisam dobio nijednu žalbu studenata na kvalitet nastave. Nažalost, većina studenata dolazi na konsultacije sa pitanjem: Kako se odgovara na ovo pitanje? Napisali su čak i knjigu koja se zove: "Knjiga tačnih odgovora" i to iz predmeta koji je fundamentalan za građevinu. Ovakav stav je idealan za neke profesore. Oni ne ponude ništa na nastavi i naprave ispite koje je lako položiti. Studenti zadovoljni, a profesoru ostaje višak vremena, koje može utrošiti na to da istu proceduru ponovi na više fakulteta. Univerziteta i fakulteta imamo kao da nas je sto miliona, tako da nije problem predavati na n fakulteta.

Dodatni prihod od nx500 KM može biti sasvim pristojan, ako je n dovoljno veliko. Na taj način se zakonito pravi velika šteta.

Školegijum: Kako prepoznaješ dobrog studenta? Koliko ih je s kojima bi se usudio raditi velike projekte, šta bi od vrlina trebali da posjeduju?  

Dolarević: Dobrog studenta prepoznajem po tome što ne pita šta dolazi na ispitu, jer dobar student je zainteresiran da stekne znanje, a dobra ocjena na ispitu je logična posljedica. Poslije ispita na kojem je dobio 9 ili 10, dobar student dođe sa pitanjem: Kako bi se ovaj zadatak uradio da se promijeni to i to? Mi dobre studente odavno uključujemo u praktično projektovanje. Osnovna vrlina koju treba da posjeduju je da žele da razmišljaju i da posjeduju dovoljno znanja da mogu razmišljati. Ljudi koji dovoljno znaju obično nemaju problem pitati ono što ne znaju i tada se mogućnost greške bitno smanjuje.

Vjerovatno u svakoj profesiji, da biste bili uspješni, potrebno je iskoristiti znanje da biste došli do nekog originalnog rezultata. Međutim, kada projektujete građevinu ne možete ama baš ništa uraditi čistom reprodukcijom znanja. Ne trebam govoriti kolika je odgovornost inžinjera koji potpiše da se neka škola, most ili dvorana neće srušiti i koliko čovjek mora biti siguran u ono što je napravio da bi mogao mirno spavati.

Bilješka: Razgovor je vođen mailom a potom za stolom. Ovaj drugi dio, o iskustvima sa gradilišta, i uzbuđenjima koje posao projektovanja i nadzora nosi, izostavljen je. O zemljotresima, pucanju Starog mosta, obnovi Parlamenta, herenju Mome (ili Uzeira, svejedno), dizanju zemlje, zaustavljanju klizišta... neki drugi put. Možda i s indeksom za Građevinski fakultet :-)

 

N. Veličković