Hercegovačko-nirnberški zakoni

21.06.2013

Ukidanje presude o diskriminaciji putem etničkih školskih programa primjer je pravnog cinizma koji sve češće lupa humanost u čelo svojim sudskim čekićem.

Sud u svojoj presudi, između ostalog, kaže:

Sud nije dužan da rješava političke probleme, a zahtjev tužitelja, onako kako je postavljen, prevazilazi okvire tužbenog zahtjeva i najviše spada u domen političkog problema. Onako kakvo je utvrđeno stanje kod tuženih škola (niko ne prisiljava djecu da idu u neku od škola u koju ne žele, već im je, naprotiv, upis  slobodan i po izboru, obezbjeđuje im se nastava na maternjem jeziku…), postavlja se pitanje da li se ponašanje tuženih i može podvesti pod odredbe čl. 2 - 4. Zakona o zabrani diskriminacije na kojima se temelji tužba.

Reklo bi se da je ovaj hercegovačko-nirnberški sud spušten s neba i da sudije bira sama Justicija, a da stranačke ujdurme s imenovanjima i napredovanjima nemaju nikakve veze s tim ko sve pravdu jednom mjeri a tri puta siječe. To već, u ovoj nasmrt bolesnoj zemlji, postaje opšte mjesto; da lažovi propovijedaju istinu, da glupani siju mudrost, da su spori mjera brzine, da lupeži slave čestitost, da brabonjci mirišu i da gmazovi lete.

Kako drugačije objasniti odbijanje suda da politički problem prepozna i kao pravni? Zar nije i to razdvajanje djece nekim zakonom ozakonjeno, nakon što su nacionalisti preuzeli kontrolu nad državnim aparatom. I zar uistinu pravo nije ništa više nego debatno takmičenje, u kojem se pred nekakvim žirijem u togama nadmeću ambiciozna i blagoglagoljiva djeca?

Ili biti sudija znači nešto više od aktiviste nenevladine organizacije.

Djeca se, veli Justicija na kantonalnom jeziku, ne upisuju sama u osnovne škole, već to u njihovo ime rade njihovi roditelji.

Koja veličanstvena mudrost! Zaista je trebalo završiti pravni fakultet da bi se ta spoznaja objavila. Tako je valjda trebala početi i presuda Sejdić-Finci: narodi u BiH ne žive sami, nego to u njihovo ime rade partijske elite. I onda izvući zaključak da je djecu iz mješovitih brakova najbolje kastrirati, da ne kvare idilu etnički očišćene budućnosti.

Sigurno je, plete se u presudi, da upravo roditelji (je li ovaj sud ikada čuo za riječ staratelji, i za rodno korektan jezik?) iz sopstvenih iskustava, shvatanja i stavova imaju određena strahovanja po bezbjednost svoje djece i upisuju ih u onu školu za koju smatraju da će im pružiti sigurnost.

Genijalno, i dostojno bijele šiljate kapuljače s rupama za oči! Kao da smo na američkom jugu devetnaestog, a ne na bosanskohercegovačkom dvadesetprvog vijeka. Zaista je to plemenito i humano, reći crncima da je u njihovom interesu da se ne miješaju s bijelcima. U najboljoj tradiciji Nirnberških zakona! U interesu je jevrejske djece da budu sa svojim roditeljima u getu! Bravo za kantonalni sud u Mostaru!

Iz stanja spisa se vidi da svi tuženi u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti nastoje da prevaziđu postojeće probleme i stvore što normalnije uslove za odvijanje nastave u školama.

Zaista, kako se to vidi? Farbaju rešetke u dugine boje? Sipaju ružinu vodicu u olupane čučavce? Podmazuju krede, da ne škripe?

Čita li ovaj sud išta osim uputstva za mast protiv hemoroida? Ili mu je ispod časti konsultovati naučne analize obrazovne politike koja gradi identitete na lažima i mržnji?

Jer mu je lakše i probitačnije da, krijući se iza izmanipulisanih roditelja, hinjski i miševski podržava dogovoreni aparthejd:

Sud sigurno ne opravdava postojeće stanje u HN Kantonu, pored ostalog, ni u pogledu postojanja „dvije škole pod istim krovom“, ali je činjenica da tužitelj ne može željeti bolje uslove školovanja u tuženim školama i biti veći zaštitnik prava učenika nego što su to njihovi roditelji, koji mu se i nisu obratili za zaštitu prava svoje djece.

Ukratko: politički-korektno nismo za odvajanje djece, ali pravno-nekorektno ipak jesmo. Jer je odvajanje djece želja roditelja a ne političkih elita koje upravo na podjelama legitimišu svoju neograničenu moć.

Tako, u duhu najboljih rasnih teorija, HN sud genima daje primat nad pravom.

N. Veličković