Kako je Adila Salibašić sa kolegama otvorila Vašar ideja

Ideja, pozor, sad!

28.06.2013

„TED je bio neka daleka inspiracija“

< >

Početkom ove godine, Adila Salibašić, profesorica b/h/s jezika i književnosti u sarajevskoj Drugoj gimnaziji, zajedno sa kolegicama Majom Ljubović i Dženetom Ajanić pokrenula je u Kamernom teatru 55 (Vaša)r ideja.

Iza razigranog naslova krije se sarajevska verzija TED-a. (Drugim riječima: četiri ili pet predavanja, ne dužih od 20 minuta, koja mogu da inspirišu, ohrabre, motivišu i pokrenu slušaoce, konkretno sarajevske srednjoškolce.)

Na dosadašnja dva (Vaša)ra ideja govorili su Damir Imamović, Kasim Tatić, Jasminko Halilović, Ivan Ramadan, Karmen Lončarek, Dženana Husremović, Valentina Mindoljević i Nihad Čengić.

O tome kako je ideja nastala, kako je primljena i kakva je njena budućnost, Školegijum se obavijestio na izvoru.

Školegijum: Šta Vam je najvažnije u cijelom projektu?

Salibašić: Važno mi je da učenici i studenti reagiraju, da pitaju, jer to znači da smo ih uspjeli zainteresirati i, najbitnije – da promišljaju o onome što su čuli, te da grade svoja mišljenja temeljena na validnim informacijama. Važno je da oni budu zadovoljni i da poslije predavanja razgovaraju sa svojim prijateljima i roditeljima o onome o čemu su slušali. Želim da ova predavanja budu usmjerena na njih i da mladi tako uče.

Čini mi se da je najbitnije da kod mladih održimo onu instiktivnu znatiželju za otkrivanjem i učenjem koje svaki čovjek posjeduje od rođenja. Ako promatramo malu djecu, uočit ćemo da je njima najbitnije istraživanje njihove okoline – od promatranja, dohvaćanja stvari do postavljanja velikog broja pitanja u samo nekoliko minuta. Očigledno je da negdje u procesu njihove edukacije griješimo kao društvo, ali i kao profesori pedagozi i dozvoljavamo da mladi zatome taj instinkt, ili još gore da im trivijalne stvari plijene pažnju.

Školegijum: Kako đaci mogu učiti iz ovakvih projekata?

Salibašić: Uzmimo za primjer predavanje Damira Imamovića: Deset najčešćih zabluda o sevdahu. Učenici o sevdahu znaju ono što pročitaju u udžbenicima i ono što su čuli u porodici, na nekim televizijskim emisijama, itd. Nasuprot tome, te večeri na prvoj konferenciji Vaša(r) ideja dobili su sasvim drugačiju viziju sevdaha. O toj su temi slušali od čovjeka koji je jedan od najboljih izvođača i poznavalaca ove vrste muzike u regionu. Čuli su da “istine“ iz udžbenika i nisu u potpunosti istine a predavač im je to i demonstrirao na vrlo jednostavan i zabavan način, pokazujući praktično, uz gitaru, sve o čemu govori. Čuli su da sevdah i sevdalinka nisu nacionalno ograničeni, da se takav način pjevanja uči, da se „ne usvaja sa majčinim mlijekom“ i još mnogo toga. Nakon takvog predavanja, srednjoškolci i studenti o sevdahu misle sasvim drugačije i ako bismo uporedili njihove komentare, eseje na tu temu prije i poslije predavanja, onda bismo jasno mogli vidjeti napredak.

Školegijum: Je li tako i sa ostalim predavanjima?

Salibašić: Da. Tokom svakog predavanja mladi nauče nešto novo, nešto što će im koristiti u daljnjem školovanju i životu. Jedna od osnovnih ideja jeste ponuditi mladima nešto što u školi, zbog činjenice da je opterećena nebitnim, neće naučiti. Nastavni planovi i programi u našoj zemlji se nisu mijenjali dugi niz godina a velike promjene u društvu su svakodnevne. Naš profesorski zadatak je da osposobimo mlade da zauzmu svoje mjesto u ekonomiji 21. st. ali uz zastarjeli sistem to teško ide. Zato su projekti neformalnog obrazovanja poput Vašara ideja izuzetno važni za naše društvo. Iskreno se nadam da će, kada se „dokaže“ kvalitet, ovakav vid edukacije naći mjesto i u formalnom obrazovanju.

Školegijum: Kako birate predavače?

Salibašić: Ljudi koji su uključeni u realizaciju projekta su uglavnom ljudi koji rade sa mladima i koji mnogo godina predaju u školama. Uglavnom znamo što bi to našoj djeci, odnosno svim srednjoškolcima i studentima bilo korisno i zanimljivo. Onda odredimo teme, pa razmišljamo ko bi o čemu mogao govoriti. Svakako da imamo dobre preporuke jer smo gostovali na drugim sličnim događajima. Nadamo se da uvijek dobijemo kvalitet. Nekada je problem da li predavač može doći i ima li drugih obaveza, ali uglavnom dobijemo sve na vrijeme. Cilj nam je da đaci zavole tu vrstu učenja, onog izvan školskih klupa i da, kad završi predavanje, dođu kući i po internetu “kopaju“ o onome o čemu su slušali.

Školegijum: Da li mlade primoravate da dolaze?

Salibašić: Ne. Nipošto. Dolaze dobrovoljno. Prije svega, zahvaljujući tome što im ponudimo nešto neobavezno, a istovremeno zabavno i kvalitetno. Imamo dobru saradnju i sa Mrežom vijeća učenika i sa kantonalnim ministarstvom, kao i sa studentskom organizacijom AIESEC. Sva predavanja su besplatna tako da mladi nemaju nikakvih ni troškova. To je moguće zahvaljajući predavačima koji nastupaju besplatno u želji da daju svoj doprinos poboljšanju obrazovnog sistema, ali i zahvaljujući Fondu otvoreno društvo BiH i Općini Centar.

Bitno je da mladi žele slušati predavanja jer silom se nikada ništa kvalitetno nije postiglo. U svom predavanju, govoreći o tome kako je postao jedan od najboljih 3D animatora u regiji, Ivan Ramadan je otkrio svoju tajnu uspjeha: „Niko me nije tjerao da to radim pa sam to jako zavolio.“

Školegijum: Da li mladi predlažu teme i predavače sa kojima bi se željeli družiti?

Salibašić: Da. Ako smo u mogućnosti da dovedemo predloženog autora, onda to i uradimo. Često nam sami predavači preporučuju druge, a sve češće dobivamo i (pre)poruke od gledalaca putem maila ili na facebook-u, i sva imena i teme obavezno razmotrimo.

Školegijum: Predavanja koja svi možemo vidjeti na web-stranici www.ted.com sigurno su bila inspiracija za ovo što radite. TED postoji jako dugo i sve je popularniji. U što će se (Vaša)r ideja pretvoriti nakon što istekne projekat i ne budete imali finansije za nastavak?

Salibašić: Da. TED je bio neka daleka inspiracija. Ali ovo se mnogo razlikuje od predavanja koja možemo vidjeti tamo. Svakako, željeli smo da mladi vide da se nešto takvo može uraditi i u našem gradu. Imaćemo još dvije konferencije, odnosno osam predavača. Nakon toga ćemo sigurno pokušati nastaviti raditi dalje, ako uspijemo dobiti potrebnu podršku. Do sada smo imali sreću da nam je Kamerni teatar dao na korištenje prostor. Nismo sigurni šta će biti kasnije.

Nadamo se da će kvalitet projekta prepoznati organizacije i kompanije koje nas mogu finansijski podržati. Projekti ovog tipa su izuzetno značajni za razvoj kvalitetnih kadrova. Problem je što mi u Bosni i Hercegovini ne razmišljamo dugoročno pa nemamo jasne strategije – želimo sve i odmah a ne trudimo se da odgojimo generacije koje će i sebi a time i cijelovitom društvu ponuditi nešto više, nešto bolje.

Školegijum: Mislite li da će učenici moći nastaviti raditi?

Salibašić: To bi bilo sjajno, da đaci, koji će danas-sutra upisati fakultet, preuzmu organizaciju u svoje ruke i nekim novim generacijama šire ideje. Ono što smo primijetili jeste da smo pojedinim organizacijama mladih postali svojevrstan uzor i inspiracija. Naime, neki od njih su na svojim fakultetima počeli kreirati slične događaje, usko vezane za njihovu struku. Očigledno je da mladi mogu i žele raditi i unapređivati bh. društvo, samo ih treba pravilno usmjeriti i pružiti potporu. Pozitivni rezultati će sigurno doći u vidu kvalitetnih stručnih kadrova koji će moći lijepo živjeti od plodova svog truda i rada. No, ne smijemo zaboraviti da je to dugotrajan proces i da se ništa ne dobiva „preko noći“. 

Školegijum: Predavanja postavljena na YouTube, pa ih se i tamo može pogledati.

Salibašić: Naša ideja je bila da ideje budu za sve nas, i to besplatne. Dakle, nisu svi mladi u mogućnosti da dođu u Sarajevo i uživo prate predavanja. Međutim, imaju mogućnost da to vide u svojom domovima i tako budu dio priče.

Znači: sva predavanja su snimljena i obrađena profesionalno i mogu se besplatno skinuti sa naše web stranice www.udruzenjeplus.ba ili sa naseg youtube kanala te se kao takva mogu koristiti i u nastavi, kao savremeno nastavno sredstvo. Upravo je to jedan od razloga zašto predavanja traju 20 minuta – 5 minuta uvoda, snimak predavanja, 15 minuta diskusije i 5 minuta zaključka je odlično koncipiran čas koji će zasigurno učenicima ostati u sjećanju.

Školegijum: Čitate li Školegijum?

Salibašić: Da. Redovno. Super ste. Sve češće dolazim u situaciju da uz jutarnju kafu zapitkujem svoje prijatelje jesu li čitali neki članak na vašem portalu. U nastavi, kada predajem maturantima, obavezno u okviru oblasti Funkcionalna stilistika izaberem nekoliko naslova kada govorimo o novinarskom stilu. Sviđa mi se što se ozbiljno bavite temama iz obrazovanja koje su skoro u potpunosti zanemerane u drugim medijima. Zaboravili smo da temelj dobre države čine tri stuba: sudstvo, zdravstvo i obrazovanje. Obrazovanje se tiče svih nas, a ne samo onih koji rade u nastavi.

Pričali smo i o talentiranim đacima, o državi koja ni o čemu ne brine, o udžbenicima i IB programu, bivšim učenicima, zajedničkim poznanstvima, knjigama... O festivalu Na pola puta u Užicu. O svemu tome – u nekom drugom tekstu.

Foto: Arnej Misirlić

 

 

O. Zukić