Udžbenici

Kupus in fabula

04.07.2013

Udžbenici, koje djeca dobiju, koriste se tri godine. To je samo stvar para i dogovora. Djeca koriste udžbenike tri godine, a oni su namijenjeni jednoj generaciji. Jedne godine se izdvoje sredstva, naredne dvije neko zloupotrebljava tu odluku.

< >

Udžbenik koji držimo u ruci je raskupusan, iskrzan, poderan, ljepljiv, flekav, masan i prljav, i možda pun bakterija. Odlučujemo to provreriti, i dajemo ga na analizu Kantonalnom zavodu za medicinu rada. Dok čekamo rezultate, kontekst:

Na području Zeničko-dobojskog kantona u prvi razred školske 2012/13. godine, po oba nastavna programa, krenulo je oko tri hiljade petsto učenika kojima je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport obezbijedilo sredstva za kupovinu novih udžbenika i koje su djeca dobila na korištenje. Federalno ministarstvo obrazovanja je za nabavku udžbenika svim učenicima devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja u Zeničko–dobojskom kantonu obezbijedilo 76.684 KM.

Kako na te političke poene populističke vlasti, nakon završene školske godine, gledaju nastavnici i roditelji:

Jedan u tri: „Udžbenici, koje djeca dobiju, koriste se tri godine. To je samo stvar para i dogovora. Djeca koriste udžbenike tri godine, a oni su namijenjeni jednoj generaciji. Jedne godine se izdvoje sredstva, naredne dvije neko zloupotrebljava tu odluku.“

Novo za staro: „Šta  predložiti?! Predložiti recimo da se iz Ministarstva svake godine konsultuju sa školama, da se vidi koji su udžbenici toliko loši, da se otpišu, da se pošalju novi. Ne moraju mijenjati sve. Bude zaista udžbenika koji se stvarno čuvaju. Neka djeca zaštite udžbenike okvirima, paze, ne prave uši, ne potpisuju, ne prljaju, ništa ne križaju.“

Higijena manje-više: „Jedan veliki nedostatak kod pozajmljenih udžbenika je što dijete ne može pisati po njemu. Mi trebamo da naučimo to dijete nečemu iz tih udžbenika. Ovo je matematika, ovo moja okolina (učiteljica pokazuje udžbenike), ovo je faktički novo vraćeno. Zato što dijete nije smjelo šarnuti, da ne bi šta, ono ih gotovo i ne otvori. Eto! Naš zadatak je da naučimo dijete da koristi udžbenik, da važno podvuče, izdvoji, da dopuni, da nacrta. Međutim, ako ga tome ne naučiš u prvom razredu, onda udžbenici cijeli život služe kao ukras. To je meni veći problem. A to, stari udžbenici, pa ja se sjećam, i mi kad smo ih koristili kada smo bili djeca. Meni je ta higijena manje-više, ništa nam nije bilo. Dvije-tri godine udžbenik može da se koristi sasvim solidno. Ali, meni je najveći problem to što mi dijete učimo da nam udžbenik služi kao ukras. Udžbenici za prvačiće imaju radni prostor. Evo ovdje (učiteljica pokazuje vraćeni udžbenik iz matematike), ja imam odličnih zadataka koje oni nisu uspjeli odraditi. Svaka lekcija to ima. Međutim oni to ništa nisu uradili, jednostavno ne smiju dirati, ne smiju pisati.“

Šta će muzici udžbenik: „Nismo dobili udžbenike. Mi ovdje u Muzičkoj koristimo udžbenike iz 1980. godine. Nisu se mogli dogovoriti koje udžbenike će korisiti djeca tako da ih nisu ni štampali. Djeca ovdje kopiraju sve udžbenike.“

Samo nek je naše: „Mi većinom stvari iz udžbenika kopiramo. Kada se nešto oboji gotovo je, taj udžbenik je iskorišten. Do sada je bila praksa da generacije koriste iste udžbenike tri godine. Udžbenike čuvamo. To nije ispravno, ali moramo se prilagoditi uslovima u kojima živimo. Trebalo bi svake godine provjeriti kakvo je stanje udžbenika u školama, da li je potrebno nešto nadoknaditi, da se vidi da li je nešto uništeno. A što se tiče izdavaštva, bio je trend kao hajde kupovaćemo od našeg, nećemo od nekog drugog. Kada sam izvela prve razrede tražila se povratna informacija po kojim smo udžbenicima radili da bi se mogli štampati novi za naredne generacije. Prvačići su čekali udžbenike do kraja septembra, a sada koji je razlog za čekanje to apsolutno ne znam.“

Inkluzija na infuziji: „Nemamo udžbenike za djecu sa teškoćama u razvoju. Sadržaje po kojima djeca rade škola kopira. Ovdje u Zenici djeca iz Specijalne osnovne škole idu po sistemu osmogodišnjeg obrazovanja, a svi drugi idu po devetogodišnjem. Inkluzija djece s teškoćama u razvoju u redovan sistem obrazovanja omogućava im devetogodišnje obrazovanje.“

Second dirty hand: „Ne, nisu zadovoljavajući. Udžbenici su pocijepani i prljavi. Djeca koja su ih ranije koristila o njima nisu vodila računa.  To su mala djeca, razumijete. To je prvi susret sa udžbenicima. Zaista oni to trebaju da dožive na neki svoj način, a ne da dobiju nešto prljavo, istrošeno, iskorišteno.“

Ko ne lobira, ne profitira: „Nisam se uključila u to šta je razlog da djeca koriste udžbenike tri godine, ali je vrlo moguće da je u pitanju politika. Recimo, lično kod nas sada je bio skoro kraj septembra kada su djeca dobila udžbenike. Znači, mi smo cijeli septembar radili bez udžbenika. Roditelji pitaju, mi pitamo, direktor nam ne zna reći jer niko nema nikakvu informaciju. Onda smo došli do nekog saznanja, kako se to u našoj državi uvijek dešava, da su izgleda čekali nekog svog kome će dati da štampa udžbenike, da taj neko može zaraditi novac. Nije njih briga što djeca kreću prvi razred, a njima je taj udžbenik pojam. Oni idu mjesec dana u školu bez tog udžbenika.“

Štedi na kredi: "Ja bih voljela da se pokrene neka inicijativa da nam se barem malo poboljšaju standardi. Mi smo zaista još uvijek na nivou 1950-te godine. Znači, čak i tu kredu moramo da štedimo. Vjerujte, u veoma teškim uslovima radimo. Ako tražimo od djece da nešto kupe roditelji se žale.“

 

Ne dobija ko odbija: „Koliko ja znam, sva  djeca prvih razreda dobijaju knjige, osim onih čiji roditelji ne izraze želju za kupovinom novih, pa odbiju korištene. A stanje u kojem se nalaze udžbenici u velikoj mjeri zavise od pažnje učenika koji su ih prethodnih godina koristili. Iako, mislim da su većinom u jako lošem stanju.” 

Stotine prstića: “Ako su udžbenici u lošem stanju, a moramo tražiti krivce za to, mogla bih da ih potražim u djeci i njihovim roditeljima, koji mogu utjecati na to da djeca očuvaju udžbenike za neku drugu djecu. Ali, mislim da je ipak nemoguće godinama 'paziti' udžbenike. Znamo da 'vrijeme čini svoje'. Tako da, i kad bi bili zastićeni na policama, i kad ne bi bili dotaknuti stotinama prstića, neko bi se morao potruditi i obezbjediti nove, bar svake druge godine. A 'neko' je naravno nadležno Ministarstvo.”

Smije, ne smije: “Djeca smiju popunjavati prostor u radnim sveskama, jer su iste obavezni kupiti, ali na mjestima u udžbenicima predviđenim za rad to ne smiju, ukoliko su udžbenik dobili na korištenje.“

Zaduži, razduži: “Djeca od šest godina koja tek počinju sa školom ne mogu da shvate sve svoje obaveze oko čuvanja, zaduživanja i razduživanja udžbenika. Mislim da im u tome pomažu roditelji. Jako je teško približiti djetetu od šest godina pojmove 'zaduživati i razduživati'. “

Rezultati bakteriološke analize: Patogene bakterije nisu izolovane. Star i prljav jeste, ali izvor zaraze nije. Što još ne znači da nije i gluposti...

Ines Haskić