Kolika je cijena osnovnog školovanja u Evropi?

Džaba je najskuplje

23.09.2013

Zakon neosmišljen, prodavaci pohlepni, roditelji ucijenjeni, nastavnici se ne bune i ne traže kvalitet.

Septembar je i početak još jedne školske godine dao je hrane medijima da nekoliko dana lamentiraju nad nedaćama u obrazovanju. Od lošeg prevoza djece na relaciji kuća - škola, preko bojkota zbog nacionalne grupe predmeta, do već uobičajene kuknjave na cijene knjiga i pribora. Teme i priče ponavljaju se s komičnom pravilnošću, zahvaljujući kukavnom obrazovnom sistemu utemeljenom na lažima i obmanama. Od prve riječi - da je besplatan.

Švedska: Besplatno. Ponekad se zahtjeva neki mali iznos novca da bi se napravilo nešto posebno (iznosi od 1,50 do 4,50 eura).

Svi udžbenici, svi materijali, hrana, prevoz (ako je udaljenost od škole predaleka da bi učenici hodali), savjetovanje i pomoć od školskog medicinskog osoblja i savjetnika, sve je besplatno. Većinu udžbenika učenici pozajmljuju i vraćaju po završetku godine. Radne sveske su potrošna roba. Neke škole koriste samo elektronske udžbenike. Postoji i određena svota za svakog učenika - škola odlučuje kako će je koristiti.

„Veličina novčanika roditelja ne bi trebala odlučivati o budućnosti djeteta. Sva djeca bi trebala imati iste mogućnosti.” Karin Salmson

Latvija: Nema dovoljno novca.

Ove godine vlada je odlučila da sve udžbenike i radne sveske trebaju obezbijediti državne ili lokalne vlasti, za sve osnovce, ali sredstava za to nema. U besplatne udžbenike, čiji je rok trajanja 5 godina, učenici ne mogu pisati.

 „Prije svega moram reći da Latvija nije najbolji primjer. Mi također imamo mnogo problema i neke vrlo nejasne situacije u vezi udžbenika.“ Sintija Buhanovska

Danska: Besplatno.

U osnovnim školama udžbenici (digitalni ili na papiru) potpuno su besplatni za sve učenike. Za srednjoškolsko obrazovanje škola može tražiti od učenika da plate najviše 500 eura za edukativni materijal. Ostatak plaća država. Učenici moraju vratiti udžbenike nakon završene godine (u dobrom stanju) – škole ih naredne godine daju novim učenicima. Škole također obezbjeđuju i besplatne radne sveske i one se koriste samo jednu godinu.

„Uviđam da postoje problemi u mnogim zemljama u istočnom dijelu Europe. Uglavnom - s korupcijom i da kažem čudnim/nepoštenim ponašanjem vlade.“ Claes Sønderriis   

Češka: Džaba ali bezvrijedno.

Školski akt kaže da udžbenici za osnovce i učenike nižih razreda srednje škole moraju biti obezbijeđeni besplatno. „U stvarnosti to znači da oni često koriste udžbenike stare dvadeset godina, a to ne odgovara trenutnim metodama obrazovanja i najnovijiim saznanjima iz pojedinih predmeta.“ Radka Šmahelová

Švicarska: Besplatno

Osnovna škola je potpuno besplatna za svu djecu. Od pripremnog do devetog razreda svi udžbenici i materijal za školu (sveske, olovke, lenjir...) plaćeni su. Udžbenike obezbjeđuje i plaća ili opština grada ili kanton. Postoje i udžbenici i radne sveske za osnovnu školu. U školama se udžbenici koriste više godina (oko 5 godina). Deca dobijaju udžbenike, ali moraju da ih vrate za nove generacije. Radna sveska je samo za jednu upotrebu, i škole ih naručuju i plaćaju svake godine. Svaki kanton ima malo drugačije udžbenike. 

Austrija: Besplatno.

Postoji oko sto izdavačkih kuća i svako može poslati rukopis ministarstvu na odobrenje. Austrijska vlada godišnje izdvaja određena sredstva za svakog učenika, škola može izabrati bilo koju vrstu materijala za učenje (udžbenici i radne sveske). I, naravno, učenicima je dozvoljeno pisati u radne sveske.

Litvanija: Tržište.

Već dvadeset godina objavljujuju se nacionalni udžbenici, na tri jezika: litvanski, ruski i poljski (u Litvaniji su trojezične škole).

Poljska: Skupo.

Roditelji kupuju sve udžbenike i radne sveske za svoju djecu, škola nema nikakve veze sa tim. Ako učenici nemaju udžbenike roditelji mogu računati na pomoć neke dobrotvorne organizacije, Ministarstvo prosvjete, a ponekad i na izdavače. Postoji blizu dest velikih izdavačkih kuća za udžbenike, kao i deset manjih. Tržište udžbenika je slobodno, ali udžbenici se procjenjuju od strane neovisnih stručnjaka i Ministarstvo odobrava udžbenike.

A u Bosni i Hercegovini?

Članovi 16. i 18. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH: Obavezno obrazovanje je besplatno. Besplatno osnovno obrazovanje osigurava se svoj djeci. Tokom perioda obaveznog obrazovanja, nadležni organi vlasti preduzimaju sve neophodne mjere kako bi učenicima osigurali uslove za slobodan pristup i učešće u obrazovanju, naročito u pogledu osiguranja pristupa besplatnim udžbenicima, priručnicima i drugom didaktičkom materijalu.

Prijedlog Zakona o udžbenicima: Samo su udžbenici obavezno sredstvo u nastavi. Član sedam nalaže izdavačima da udžbenike koncipiraju tako da se ne predviđa mogućnost za crtanje i pisanje, jer za tu svrhu treba da služi radna sveska. Član tri kaže da udžbenik mora ispunjavati naučne, pedagoške, psihološke, didaktičko-metodičke, etičke, jezičke, likovno-grafičke i tehničke zahtjeve.

Praksa: Sredstva u iznosu od 600.000,00 KM predviđena su za nabavku besplatnih udžbenika, ali samo za učenike FBiH u stanju socijalne potrebe za tekuću školsku godinu. Kriteriji po kojima se biraju socijalno ugroženi nigdje nisu navedeni. Priručnici, radne sveske i ostalo, dakle didaktički materijal, prodaje se, iako je to suprotno navedenoj odredbi zakona.

Roditelji i bogate i siromašne djece dužni su još platiti i za nešto što niti je udžbenik niti je sveska. Razdvajanje udžbenika na radni i neradni napravljeno je da bi država mogla provoditi mjere štednje kroz projekte korištenja udžbenika u periodima od tri godine. U udžbenicima matematike ili u čitankama za prvi razred teško možete naći teoriju. Gradivo je koncipirano tako da se odrađuje interaktivno. Djeca uglavnom boje, crtaju, zaokružuju, izdvajaju i uočavaju. Odvajanje udžbenika na radni i neradni, takozvani udžbenički, pedagoški je nemoguće. Radni dio je samo jedan oblik kopije neradnog.

Teorija za neradni dio ne postoji i sve ovo nije domišljeno do kraja. Od jednog pristojnog materijala dobijete dva, dva ista takva, od kojih će jedan učenik da dobije na korištenje, a drugi će roditelji morati da kupe. Cijena jednog udžbenika je oko 10 KM, a cijena radnih sveski oko 7,50 KM. Čitanke za prvi razred imaju od sto pet do sto petnaest stranica, a njihove radne sveske od četrdeset četiri do devedeset šest, zavisno od izdavača. Gotovo isto vrijedi i za matematiku. Za osnovnu školu FBiH ima trinaest izdavača. Postoji otvoreno konkurentno tržište udžbenika dok ne dođemo do stručnog tima recenzenata, a Ministarstvo obrazovanja odobrava udžbenike za korištenje. Ovo sigurno nisu sve informacije o tome kakav se zapravo posvemašnji haos dešava u cijeloj FBiH kada su u pitanju udžbenici. Sjajna vijest o besplatnim udžbenicima više liči na populizam nego na ispunjavanje socijalnih potreba učenika.

Ko je siromašan?

Kriteriji za određivanje siromašnih nisu vidljivi i dostupni na stranicama ministarstava. Nekada je to bilo u vezi s visinom primanja roditelja, ali nisu svi nagodni da tu informaciju dijele sa čaršijom. Ili se djeca ne javljaju da im treba pomoć, stid ih je. Na kraju učiteljice i razrednice podijele besplatne udžbenike prema svojoj procjeni.

Zaključak: Zakon neosmišljen, prodavači pohlepni, roditelji ucijenjeni, nastavnici se ne bune i ne traže kvalitet.

Kako bi se stvar mogla popraviti?

Da se udžbenici ukinu, da se urade radni listovi, da ih škole printaju prema potrebi, a da za to dobiju sredstva od Ministarstva, opštine ili sponzora...

Napomena:

Zahvaljujemo Marie, Karin i Ulli iz Švedske, Sintiji iz Latvije, Sonji iz Austrije, Claesu iz Danske, Radki iz Češke, Saneli iz Švicarkse, Elmundasu iz Litvanije, Witoldu iz Poljske i bibliotekarki Osnovne škole Edhem Mulabdić iz Zenice što su nam pomogli da napišemo ovu priču.

Ines Haskić