Djeca s ciglama u vodi

17.12.2013

Udruženje roditelja đaka koji idu u njujorške javne škole objavilo je na svom sajtu govor jedne majke - Lorri Gumanow. Govor je održan na forumu čija je tema bila zajednička jezgra sjevernoameričkih nastavnih planova. Redakcija u uvodu, ne bez ironije, pominje zagovarače novih standarda (Sinoć smo u Manhattan Regents forumu, na događaju koji je organizirala škola Spruce Street mogli čuti nekoliko odličnih govora, između ostalog od kancelarke Tisch i povjerenika Kinga), pohvaljuje divne i korisne komentare i od učitelj(ic)a, direktor(ic)a i roditelja, među kojima su bili i rukovodioci Manhattan Community Education Council-a, Shino Tanikawa, Noah Gotbaum, Tory Frye i Sonja Jones, ali govor Lorri Gumanow opisuje kao veličanstven.

Prevod: Merima Dervišić

Povjereniče King, kancelarko Tisch, zahvaljujem se na prilici da večeras podijelim svoju priču s vama. Ja sam Lorri Gumanow i moj muž i ja smo ponosni roditelji veoma talentiranog trinaestogodišnjaka koji pohađa ovu državnu školu. On je glumac i lutkar i jednog dana želi da radi u kompaniji Jim Henson. Ja sam tek penzionisana asistentica za djecu sa posebnim potrebama, ali danas sam tu da vas molim da se stavite u moju poziciju, poziciju roditeljice.

Naš sin je nedonošče, rođen 3 mjeseca ranije i sa nekoliko neuroloških teškoća. Pohađa IEP (individualizirani program edukacije). Njegove teškoće nisu rezultat siromaštva, loše prenatalne brige, niti lošeg kvaliteta obrazovanja. Za njega je ambijent državne škole oduvijek predstavljao mjesto napretka. Imao je divne učitelj(ic)e, prekrasne državne škole sa inkluzivnom nastavom ali i nevjerovatnu podršku.

Međutim, kao iz vedra neba, počeo je da doživljava neuspjehe. Prošle godine je na testu iz matematike dobio samo jedan bod. Šta se desilo? Uvođenje Common Core državne inicijative standarda traži od djece iz osmih razreda da magično postignu rezultate koje bi postigli đaci desetih razreda, pritom ne mareći za vještine i znanje koje bi se moglo tražiti od njih da savladaju u te dvije godine koje im nedostaju.

Vaše rješenje je da se moj sin jednostavno treba više truditi. Trebamo biti strožiji! Nema izgovora! I šta ustvari znači kada kažete: “Ovo funkcionira”? On svaku noć četiri sata radi zadaću ali ne uspijeva položiti ispite. Ako padnete na testu, to je vaš neuspjeh ali i neuspjeh vašeg učitelja ili učiteljice. Treba ih otpustiti! Treba zatvoriti takvu školu! Neuspjeh nije opcija. Treba pooštriti kriterije. Nažalost, kada neku djecu bacite ‘u duboku vodu’ i još im svežete ciglu za nogu – ciglu možete nazvati bilo kojom teškoćom, naivno je vjerovati da će sva djeca moći isplivati na površinu. Veliki broj djece će potonuti! Ja sam umorna od žargona i retorika. Voljni ste moga sina otpisati kao kolateralnu štetu. Meni je stalo do mog djeteta! Stalo mi je do sve djece! A znam da je isto i sa njegovim učiteljima i učiteljicama! Obrazovanje nije takmičenje; obrazovanje je ljudsko pravo, ali i naša obaveza!

Moj sin sada tvrdi da je glup i nema više snage. “Ako padnem, otpustit će moga učitelja… Zašto ne mogu biti normalan…” Kaže da se želi ubiti, a kada radi zadaću, redovno ima nervni slom. Izvadio je kuhinjski nož iz ladice! Uvijek je imao savršenu medicinsku brigu, nikad nismo imali problema u centrima za mentalno zdravlje. Ali sada mu, uz sve dnevne doze lijekova, moram davati i sedative kada tako izgubi kontrolu, a zbog čega? Zbog škole i domaćih zadaća????? Treba da drogiram dijete teškim lijekovima kako se ne bi povrijedilo zbog testa iz jezika??? Nešto ne valja ovdje. Škole ne bi trebale biti pitanje života ili smrti. Trebamo umrijeti za školu?

Da li biste vi, kao roditelji, željeli da anamneza bolesti vašeg djeteta bude na inBloomu, da je cijeli svijet može vidjeti? (usput rečeno, sin mi je dao dozvolu da sa vama podijelim ovo) Da li ga mi, previše zaštitnički roditelji, štitimo od neprihvatanja i neuspjeha? Nipošto! On je glumac, i kada mu se desi da ga, nakon audicije, odbiju, on se digne, radi napornije i pokuša ponovo. Ali jako je teško pokušavati iznova kada znate da nemate potrebne vještine. Osjetiti neuspjeh je jedna bitna lekcija u životu. Ali da vas kažnjavaju za nešto što nije u vašoj moći, e to je maltretiranje i diskriminacija.

Moj sin je ponosni član ansambla TADA teatra za mlade, koji je osvojio nagradu Drama Desk-a. Upravo je dobio ulogu u njihovom novom mjuziklu koji će igrati u off-Broadway produkciji. Talenat postoji u različitim formama, a akademski talenat je samo jedna od njih. Umjetnost je ono što spašava mog sina! On će doći do svog cilja napornim radom, ustrajnošću i posvećenošću. To su kvalitete koje se cijene kod poslodavaca! To vaše testiranje i sortiranje djece, gdje ih tretirate kao ljudski kapital neće naškoditi našoj djeci, jer vam to nećemo dozvoliti. Mi volimo našu djecu i podržavamo ih, i prihvatamo sve njihove talente. Mi smo aktivni, angažirani, informirani i inteligentni roditelji i nećemo vam dopustiti da povrijedite našu djecu. Isključite se iz inBlooma. Otpustite Pearsona! Odustanite od Common Core standarda! Sva djeca, ne samo ona koja su školovana u Ivy-league školama i koja imaju bogate roditelje, imaju pravo na dobro obrazovanje u ovakvoj demokratiji. To nije privilegija rezervirana samo za privatne ili charter škole. SVA djeca! Nadam se da ste me čuli. Usput rečeno, i ja sam diplomirala na Ivy-league koledžu i vjerujem u naše državne škole. Hvala!

 

Školegijum redakcija