Pripreme za ekskurziju

Budalina Dositej

29.01.2014

Kako povezati prosvetiteljski rad Dositeja Obradovića sa preporukom/naredbom Ministarstva prosvjete i kulture RS da se ekskurzije za učenike organizuju isključivo na teritoriji ovog entiteta?

Pretpostavimo situaciju u kojoj se u jednom hotelu, bilo gdje u BiH, nađu na ekskurziji dvije grupe učenika: jedni iz Republike Srpske, a drugi iz Federacije BiH.

Scenario 1

Učenici se međusobno upoznaju i druže.  Pričaju o tome koju muziku ko sluša, ko je gedao koji film, koju igricu trenutno igraju i do kojeg nivoa su stigli. Ogovaraju nastavnike koji su im u pratnji. Nastavnica matematike iz RS-a je loša vozačica i kad dolazi svojim golfom na parking ispred škole, svi bježe glavom bez obzira. Nastavnik geografije iz Federacije u prosjeku na jednom nastavnom času svoju poštapalicu „čisto sumnjam“  kaže 30 puta. Poslije večere, na terasi hotela dio učenika iz obe grupe pjevaju uz gitaru, koju svira neko od njih. Rodi se tako i neka prva simpatija. Nastavnici, koji su u pratnji djece, sjede za stolom u hotelskom restoranu i pričaju o ozbiljnim temama: norma, pripreme, izvještaji za prosvjetnu inspekciju, sindikalno udruživanje.

Scenario 2

Učenici su smješteni u sobe na različitim stranama hotela. Nastavnici u pratnji trude se da organizuju dnevne aktivnosti djece na način da se smanji na najmanju moguću mjeru kontakt između učenika. Doručak za učenike iz RS-a je od 7 do 8, a za „federalce“ od 8 do 9. Učenici znaju da su djeca iz drugog entiteta u istom hotelu, po sobama prepričavaju kako je neko vidio one druge, kako su izgledali i šta su radili. Nastavnici se trude da nakon večere zatvore učenike u njihove sobe, kako bi mogli na miru pratiti Dnevnik. Prema dogovorenom rasporedu, nastavnici povremeno prošetaju kroz hotelske hodnike, provjeravajući da li su učenici u svojim sobama.

Scenario 3

Iako su učenici smješteni u sobe na različitim stranama hotela, već prve noći je „neko“ bacao kamenje na prozore sobe  u kojima su smješteni učenici iz RS. Policija je napravila zapisnik. Sutra ujutru, učenici iz Federacije nisu išli na svoj dnevni izlet, jer je „neko“ izbušio sve gume na njihovim autobusima. Policija je napravila zapisnik. Nastavnici iz pratnje su se na hotelskoj recepciji posvađali pred učenicima. Vikalo se: „Marš, balijo!“ i „Četnikušo!“ Policija nije htjela doći da napravi zapisnik. Druge noći, u hotelsku sobu u kojoj se opijala i divljala grupa učenika iz Federacije bačen molotovljev koktel. Brzom akcijom hotelskog osoblja požar lokalizovan. Učenici evakuisani različitim putevima, u različita mjesta, čija se lokacija ne otkriva dok policija ne napravi zapisnik. U gužvi u toku evakuacije povrijeđena tri učenika, jedan nastavnik i pet radnika hotela.

Summa sumorum

Zašto prosječan čitalac ovog teksta smatra da je scenario 1 nemoguć, scenario 2 vjerovatan, a scenario 3 malo pretjeran, ali realno moguć?

Zato što nam je očito prihvatljiv pritisak koji vrši Ministarstvo prosvjete RS da se ona preporuka iz 2012. - da se ekskurzije organizuju samo na teritoriji Republike Srpske - od ove školske godine počne shvatati kao naredba, nakon čega su skočile akcije smještajnih kapaciteta u Višegradu, Trebinju, Jahorini i na Kozari. (O tome su ovih dana pisali Nezavisne novine, Glas Srpske, Buka.)

Zato će nam biti prihvatljiv i

Scenario 4.

Srpska djeca na ekskurziju putuju srpskim autobusima po srpskim putevima, igraju se srpskih igrica, slušaju srpske hitove i gledaju srpske filmove. Uveče, nakon večere, u srpskom Andrićgradu na srpskoj terasi iznad srpske Drine srpski đaci pjevaju srpske pjesme uz srpske gitare i rađaju se srpske simpatije. Srpski nastavnici piju srpska pića u srpskom baru i hvale srpskog ministra srpskog obrazovanja. Ujutru svi zajedno statiraju u novom srpskom filmu Budalina Dositej.

E. Kurtović